U petak ujutro Marin Šotiček odradio je prvi trening u Baselu, nadareni 19-godišnji napadač počinje se prilagođavati životu u Švicarskoj. Karijeru će, eto, nastaviti u inozemstvu, iako se činilo da će iz Lokomotive preseliti malo istočnije, u Maksimir. No, dogovor između Dinama i Šotičeka nije ostvaren, pa je dojučerašnji dragulj Lokomotive napustio Hrvatsku.
Za propast pregovora iz Dinama su prst usmjerili prema obitelji Šotiček, konkretno prema ocu Marinu. Nazvali smo tatu Šotičeka i zamolili ga da nam pojasni iz svog kuta što se sve događalo, najprije je rekao:
- Jesmo li bili pohlepni? Nismo! Ne znam uopće kaj reći... Gledajte, bio sam sa sinom u Dinamu prije deset godina, ostali smo jednu sezonu i otišli smo iz Maksimira. Prije pet godina opet sam ga nudio Dinamu, badava, nisu me željeli čuti, pitali su me neke stvari koje nemaju veze s nogometom i dignuo sam se s tog sastanka, na kojem nisam bio sam, i otišao sam. Kad je bio prvi put u Dinamu tih godinu dana, nikad nisam ni s jednim trenerom sjeo i popio kavu, niti sam razgovarao o Marinu, nisam pitao zašto ne igra, zašto je to tako? Nikad nikoga nisam ništa, ali sam sinu govorio da mora biti 30 posto bolji u svemu od ostalih - rekao nam je stariji Šotiček i nastavio:
- Sad je Marin bio na razgovoru u Dinamu i ponudili su mu plaću od 10.000 eura mjesečno, načinom "uzmi ili ostavi"! A svi znamo kakve su iznose dobivali i dobivaju Dinamovi kadeti i juniori, o igračima prve momčadi ne treba ni govoriti. I Marin je to shvatio kao omalovažavanje i ponižavanje. Da su mu ponudili 20.000 eura mjesečno, istoga bi trenutka potpisao ugovor, iako bi i s tom plaćom opet bio najslabije plaćeni igrač u svlačionici! Ali, to nema veze, bila bi to pristojna plaća. Međutim, tih ponuđenih 10.000 eura mjesečno smiješan je iznos u kontekstu plaća Dinamovih igrača. Ne znam, mnogo mi toga nije jasno. Možda ga i nisu smjeli dovesti u Dinamo zbog nekih drugih stvari? To oni najbolje znaju...
Zašto ga ne bi smjeli dovesti? Na što aludirate? Kakve informacije imate?
- Pa... Pokušajte to sami odgonetnuti. Moje je mišljenje da Marin nije smio doći u Dinamo i zato je dobio ponudu kakvu je dobio.
Oprostite, ali moramo inzistirati na odgovoru na pitanje tko bi to mogao "minirati" transfer?
- Nebitno je to... Ne bih o tome više govorio. Otišli smo, sretno bilo Dinamu, Marin je opet bio odbijen u Maksimiru, sad je bio omalovažen i ponižen. Jer, Dinamu nije prijeporno hoće li ga platiti 100.000, ili 200.000 eura godišnje, to su samo priče za javnost. Žao nam je što je tako ispalo, sad svi "pljuju" po nama. I krenula je priča da je otišao van zbog novca, a to nije istina. Tko zna hoće li uspjeti, hoće li imati sreće u karijeri, hoće li ga ozljede zaobići, u nogometu se nikad ne zna. Na kraju, ne zamjeram nikome ništa. Ali, čudno mi je da je trener Sergej Jakirović prije pola godine rekao Marinu da ga, nastavi li dobro igrati, na ljeto vidi u svojoj svlačionici, a onda se sve ovako dogodi. Vjerojatno je Jakirović bio nemoćan u tim pregovorima.
Koliko ste puta u posljednjih mjesec dana bili na razgovoru u Dinamu?
- Nitko mene iz Dinama nikad nije kontaktirao! Nisam bio u Maksimiru na razgovoru, na pregovorima je bio Marin sa svojim agentom. I kad su mu ponudili tih 10.000 eura mjesečne plaće, uz dodatak "uzmi ili ostavi", bio je šokiran, nije mogao vjerovati! Nazvao me i rekao mi je da bi istoga trenutka potpisao da su mu ponudili 20.000 eura mjesečno.
Nakon što je propao dogovor s Dinamom, Hajduk je želio dovesti vašeg sina. Ali, odbio je ponudu iz Splita...
- Točno je, zahvalio se ljudima iz Hajduka i rekao im je da kao dinamovac ne može ići u Hajduk. A splitski je klub nudio iste uvjete kao i sad Basel, čiju je ponudu prihvatio. Nije li to žalosno? No, ispalo je kako je ispalo.
Koliko je puta Marin bio u Dinamu na razgovoru oko transfera?
- Samo jednom. I kad me nazvao, rekao sam mu neka potpiše taj ugovor, ali on mi je odgovorio "tata, pa kako ću ući u svlačionicu, zašto rade cirkus sa mnom?". Općenito se jako razočarao. Svima nam je žao, nismo mislili da će se to tako rasplesti. Marin je veliki dinamovac, cijela obitelj diše plavo. Prije pet godina želio sam ga odvesti u Njemačku, ali nije želio otići. Govorio je da ne želi napustiti prijatelje i klub, ali nakon godinu dana upitao me zašto ga nisam odveo van? I sad je prelomio, vidio je da ovdje nema perspektivu i otišao je u Švicarsku.
A zašto je prst krivnje za propast transfera usmjeren prema vama?
- Ha, sad će svi biti krivi. Samo oni ne. Znate, kad me Marin razočaran nazvao s pregovora iz Maksimira, rekao sam mu da potpiše za nula eura, ne za 10.000 mjesečno, nego za nula! Ali, neka izjave da si im potpisao ugovor zabadava! Ne znam, žao nam je što je sve tako ispalo, ali valjda je moralo tako biti - rekao nam je tata Šotiček.