U ponedjeljak oko podneva, "live" oko Dinamovih transfera, s naglaskom na Dominika Livakovića, nije bilo. Onaj kasnonoćni famozni usklik nazvan "Here we go", još je uvijek bio u statusu - "Here we - no!".

Nije se da se sufiks uskoro neće promijeniti, ali uzvik tog maga, s petka na subotu, koji se danas pobožno prati kao kakvo euharistijsko slavlje, ostaje bura u čaši vode. jer, Dominik Livaković, eto, u ponedjeljak je još uvijek bio Dinamov igrač...

Nova era

Vratarsko pitanje, inače, definitivno je vruća maksimirska tema. A ponuda, odnosno pregovori s Fenerbahçeom, stvara pravu malu pomutnju, svedenu u nekoliko ključnih točaka: 1. Pitanje visine ponude i kapetanove klauzule, odnosno hoće li Turci s deset milijuna eura otključati sve Dinamove zahtjeve. 2. Ako Turci uplate "cenera", naime, Dinamo više ne može uvjetovati odlazak Livakovića, za kojeg se nadaju da će podno Juga ostati sve do kraja euro-kvalifikacija. 3. Je li se pitanje Livakovićeva transfera produljuje i zbog njega samoga, ne potpuno oduševljenog mogućim odlaskom u Tursku; u prijevodu, nešto se pita i Livakovića, a prijelazni je rok dovoljno dug da može taktizirati i na velikom transfernom stolu svoju budućnost uložiti na "lige petice"...

Pitanja je mnogo, i iako je moguće da se sve promijeni u jednoj sekundi, zasad je Dominik Livaković čovjek koji će izvesti svoje suigrače na novi megdan Hajduku ovoga petka. A možda sljedećeg utorka u prvoj rundi kvalifikacija za Ligu prvaka. A to je opcija za koju navijaju i stručni stožer, i Uprava, i navijači, pa i suigrači. Ostaje, dakle, za vidjeti za što navijaju Livaković i njegov tabor te sveprisutni prosci s Grand Bazaara.

Kako se god ta priča rasplela, posve je međutim sigurno kako "modre" očekuje nova era među vratnicama. A to je također tema koja se ovoga ljeta razljepljuju poput žvakaće gume na asfaltu: hoće li Livakovićev nasljednik biti Ivan Nevistić, hoće li Dinamo aktivirati mogućnost dovođenja Lokomotivina Nikole Čavline, koristeći klauzulu o prvokupu od pola milijuna eura, hoće li se posegnuti za nekim našim inozemnim rješenjem (Ivo Grbić, primjerice), ili će i na ovoj poziciji osvanuti neko novo inozemno rješenje, poput Bernauera, Titraouija ili Kaneka?

Promptno rješenje

- Dinamu treba promptno rješenje - čuje se rečenica među plavom vojskom navijača, naviknutima, logično, na visoke standarde koje je u proteklih sedam godina postavio 28-godišnji Livaković.

U tom vapaju lako se može iščitati doza sumnje prema, prvenstveno, Nevistiću, ali i Čavlini, no olako se pritom zaboravlja da je proces bezuvjetne adaptacije morao proći i Livaković, prije nego je avanzirao do igrača u kojeg se vjeruje, odnosno do statusa "jedinice" hrvatske reprezentacije. Tek godinu dana od dolaska u Maksimir, Livaković je zabilježio debi u "vatrenima", stojeći pritom u redu iza neprikosnovenog Subašića i kasnije Lovre Kalinića. Kao što je teško zamijeniti Ademija, Oršića, a jednom, recimo, i Petkovića, kao četiri potporna stupa Dinamovih veleuspjeha.

Ivan Nevistić

RONALD GORSIC/CROPIX Cropix

Čavlina na čekanju

Poanta je sljedeća: u Dinamu su, s blagoslovom Igora Bišćana, odlučili da će nasljednik Livakovića biti Ivan Nevistić, 25-godišnji Đakovčanin, koji je stigao u klub kao drugo najskuplje pojačanje u povijesti iza Marka Roga, kao čovjek koji je u dresu Rijeke opasno kucao i na vrata reprezentacije i kao Livakovićev nasljednik. Igrom slučaja, Livaković nije otišao, Nevistić je imao jednu ne baš sjajnu sezonu u Lokomotivi i kako to u Maksimiru već ide, pojavile su se sumnje. Pričalo se prije kojih mjesec dana i o Grbiću, ali on navodno nije spreman mijenjati zlatni madridski kavez za povratak u HNL, za Čavlinu je bolje još ostati u Lokomotivi, a novi strani golman teška je kocka. A povrh svega, doista je vrijeme da sada već 25-godišnji Nevistić dobije kontinuitet i pokaže što zna. Zaboravio braniti definitivno nije...

- Karakterno je izvanredan, veliki je profesionalac i nije tip koji upada u neke krize. Siguran sam da će zgrabiti svoju šansu ako Livaković stvarno ode - kazao je na njegov račun nekidan za Index negdašnji trener iz Rijeke, Goran Tomić.

Generalno gledajući, besmisleno mu je oponirati: momak je skupo plaćen, pravu priliku nije dobio, ima ugovor još dvije sezone, a gori od želje da pokaže koliko vrijedi i podigne palu mu reputaciju. Istina, bilo bi bolje da ga se u vatru baci nakon kvalifikacija u kojima svaki kiks može biti iznimno skup, no na koncu ne bi bio prvi niti zadnji koji će morati proći vatreno krštenje...