U trenutku kad Rijekin predsjednik Damir Mišković javno kaže da "Rijeka već ima spremnu zamjenu za Fruka", jasno je da se na Rujevici ne govori napamet. Ta rečenica nije marketinška floskula, nego dio kontinuiteta kluba koji je posljednjih godina više puta pokazao da zna preživjeti i najveće odlaske.
No, isto tako, ona ne znači da će Toni Fruk biti zamijenjen, jer Fruka se, realno, ne može zamijeniti jednim igračem sad i odmah. Uostalom, ni Fruk nije danas ono što je bio po dolasku u Rijeku: uvjerljivo najbolji igrač Rijeke, SHNL-a i gotovo sigurni hrvatski reprezentativac na Mundijalu "preko bare". On se može samo nadomjestiti drugačijom raspodjelom odgovornosti, uloga i fokusa.
A zimski lov na Tonija Fruka već je počeo. Između Božića i Nove godine interes je, kako neslužbeno doznajemo, konkretiziran iz više smjerova: američki MLS, Engleska, Škotska, Grčka i Turska. Profil igrača kakav je Fruk – tehnički superioran, taktički zreo, sposoban igrati između linija i odlučivati utakmice – iznimno je tražen. Predsjednik kluba s Kvarnera cijenu drži visoko, s razlogom. Fruk je najbolji igrač SuperSport HNL-a, lider igre Rijeke i igrač oko kojeg se cijeli sustav može graditi ili prodati. A kako interes raste, tako se i realnost njegova odlaska sve jasnije nazire. Svakim danom sve je manje šanse da će proljeće dočekati na Rujevici, iako prijelazni rok uvijek ostavlja prostor iznenađenju. Ako ne vjerujete, sjetite se onog ljetnog prijelaznog roka...
No, ključno pitanje nije kamo će Fruk otići, nego što Rijeka radi u trenutku kad on ode.
Prvo treba jasno reći: Rijeka nema "novog Fruka". I to nije slabost, nego činjenica. Fruk je proizvod specifičnog razvoja, kontinuiteta igre i povjerenja nekoliko trenera, uključujući Sergeja Jakirovića za čijeg se mandata, sada se s odmakom to može i jasno kazati, dogodio najbolji prijelazni rok u povijesti kluba. Ali Rijeka ima igrače koji će nakon njegova odlaska prirodno doći u fokus, igrače čije će se uloge povećati, a reflektori neminovno jače usmjeriti prema njima.
Prvi među njima jest Samuele Vignato. Ne kao izravna kopija Fruka, nego kao igrač koji već sada pokazuje elemente oko kojih se može graditi ofenzivna kreativnost. Vignato ima brzinu misli, hrabrost u igri jedan na jedan i osjećaj za prostor između linija. Kod Sáncheza je vrlo brzo pronašao mjesto u sustavu, a njegov razvojni plafon još nije ni blizu dosegnut. Ako postoji igrač koji može preuzeti dio kreativnog tereta i postati nova "točka fokusa" igre, onda je to Vignato. Ne kroz iste poteze kao Fruk, nego kroz vlastiti stil: direktniji, okomitiji, ponekad nepredvidljiv.
Drugi igrač koji logično dolazi u prvi plan jest Tiago Dantas. On nije igrač bljeska, ali je igrač kontrole. U post-Fruk scenariju Rijeka će neminovno morati mijenjati način kako dolazi do završnice, a Dantas je vezni koji može diktirati ritam, donositi mirnoću i povezivati linije. Njegova vrijednost raste upravo u momčadima koje gube izrazitog individualca, tada se traži stabilnost, čitanje igre i inteligencija. Dantas to ima. Njegov doprinos možda neće biti mjerljiv kroz golove i asistencije u istoj mjeri, ali bez njega će Rijeka teže izgledati kao strukturirana momčad.
Treće ime koje se ne može i ne smije zaobići jest Niko Janković. Paradoksalno, igrač kojem je tržišna vrijednost pala upravo je onaj koji u post-Fruk razdoblju može dobiti novu, možda i presudnu ulogu. Janković je već dokazao da može biti igrač odluke, igrač velikih utakmica i igrač koji razumije težinu dresa. Njegove statistike ove sezone – unatoč manjoj minutaži – govore da i dalje ima konkretan učinak. Ako Fruk ode, otvara se prostor za redistribuciju odgovornosti, a Janković je jedan od rijetkih u rosteru koji ima i iskustvo i karakter za to.
Sánchezov sustav pritom ostaje ključ. On je trener koji ne traži zvijezde, nego funkcionalne dijelove. U tom smislu, Miškovićeva tvrdnja da "zamjena već postoji" vjerojatno ne znači jedno ime, nego cijeli plan. Plan u kojem se kreativnost dijeli, pritisak raspoređuje, a momčad ostaje kompetitivna bez obzira na pojedinačne odlaske.
A što se Fruka tiče, neslužbeno su opcije jasne. MLS nudi financijsku sigurnost i status nositelja projekta. Engleska i Škotska nude razvoj, tempo i vidljivost. Grčka i Turska nude kombinaciju ambicije, europskih utakmica i snažnih financijskih uvjeta. Još uvijek se čeka neka konkretna ponuda iz Španjolske, lige koja bi Fruku po mnogočemu možda bila i najbolji mogući izbor za nastavak karijere...
Pitanje nije hoće li ponuda doći, nego koja će biti ona koja će zadovoljiti i klub i igrača za kojeg je Mišković ovog ljeta "iskeširao" četiri milijuna eura i u cijelosti preuzeo njegov ugovor od Fiorentine kojoj bi Fruk danas bio – zlata vrijedan.
Ako se "po blagdanima siječanj poznaje", onda je pitanje trenutka kada će netko staviti ponudu na stol. A Rijeka, kao i mnogo puta prije, neće paničariti. Jer možda nema novog Fruka. Ali ima strukturu, ima igrače u usponu i ima klub koji je naučio živjeti s odlascima – bez gubitka identiteta. I to je, u konačnici, najveća snaga Rijeke.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....