Što se dogodilo nekoć ogromnim Dinamovim talentima? Previđali su im velike karijere, sad su višak i u SHNL-u

Ante Ćorić dobio je slobodne papire u Varaždinu, na Roberta Murića više ne računa trener Slavena Belupa. Ako bismo vratili vremeplov deset godina unatrag to bi zvučalo kao apsolutna senzacija za mnoge jer bili su ih puni mediji, najavljivani su kao zvijezde budućnosti, a umjesto toga Ćorić u 28. godini i Murić u 29. tehnološki su višak u SHNL-u.

Dvojac iz Dinamove škole koji je prilično rano napustio Maksimir potpisavši za Romu, odnosno Ajax putem se toliko pogubio da se danas možemo jedino nadati kako za njih postoji nada da još nešto iole ozbiljnije odigraju. O velikoj karijeri odavno su morali prestati i maštati.

Ante Ćorić iz dana u Dinamu

GORAN MEHKEK/CROPIX Cropix

Jesu li Ćorić i Murić bili zaista vrhunski talenti ili tada, ipak, precijenjeni? Skloniji smo potonjem, iako im se nogometni dar ne može osporiti. Bi li napravili više da su ostali u Dinamu duže i razvijali se na prirodniji način? Vjerojatno bi, no danas o tome možemo davati samo pretpostavke. Za Ćorića Roma nije bila dobra lokacija za igrački napredak, za Murića je Ajax koji stvara i lansira mlade trebao biti. Prošli su praktično jednako.

Zašto ih se smatralo posebnim talentima? Ćorića zbog profinjene tehnike, njemu se lopta uvijek lijepila za nogu, a pokazivao je i da ima odličan pregled igre. Kad je 2014. godine u skupini Europske lige postigao gol protiv rumunjske Astre Giurgiu postao je najmlađi strijelac u povijesti toga natjecanja sa samo 17 godina i 157 dana. Gazzetta dello Sport ga je 2017. uvrstila među 30 najboljih igrača u Europi u konkurenciji U-20, a još 2016. godine Ante Čačić vodio ga je među 23 igrača za Euro. No, Ćorić je osim tih vrlina imao i minuse, počelo se govoriti o problemima s disciplinom, rano je poletio, umjesto napretka dogodila se stagnacija, što je samo "zabetonirao" kad je sa 21-nom godinom otišao iz Dinama, za pet milijuna eura, iako je bio daleko od zrelog igrača. Dojam je da nije imao glavu potrebnu za najveće stvari, preciznije - nije se bio spreman dovoljno žrtvovati za uspjeh, kad je to najviše trebalo. Previše se uzdao u talent i vjerovao onima koji su ga tapšali da je specijalna klasa. Trka, obvezna igra i doza skromnosti samo su neki elementi koji su mu trebali da kvalitete koje ima dođu na pravi način do izražaja. Od 17. do 20. godine propustio je angažiranim radom razviti kapacitete koje je morao.

Robert Murić iz dana u Dinamu

NIKOLA VILIC/CROPIX

Robert Murić u svađi je napustio Maksimir, a iako se vratio u HNL i imao dobre dionice u Rijeci, kod njega se jasno vidjelo, i kad ga je ljevica služila te je skidala paučinu ispod grede, da fizički ne može pratiti ritam vrhunskog nogometa. Pritom nema ni navike igrati obranu i raditi za ekipu.

Za Antu Ćorića i Roberta Murića je kasno da postanu veliki igrači čija će se imena pamtiti, no za mlade koji su danas pioniri i tek kroče put prema karijeri, a posebno za njihove roditelje, Ćorić i Murić su zlatna škola ako je žele naučiti. U nogometu je odavno prestalo biti dovoljno da budeš majstor s loptom. Puno rada, truda i razvijanja svih kapaciteta nužno je žele li izaći na veliku scenu. Treba ostati na zemlji i kad te treneri ili novinar hvale, ustrajno i odlučno trenirati jer u protivnom vrijeme i konkurencija lako te mogu pregaziti. Osim toga, kad se procjenjuje tko je koliko darovit, jasno je da talent nije samo tehnika nego puno više od toga. Sve s čime se rodiš. Ćoriću i Muriću ponešto je nedostajalo.