Kako bi to rekli sinjski alkari:

- Napadač, Alžirac Monsef Bakrar, u ništa!

Dinamo je promašio metu. A sve je bilo praktički gotovo, trebao je dečko iz Istre 1961 u utorak stići u Zagreb, obaviti liječnički pregled, potpisati ugovor i onda krenuti na Dinamove pripreme u Brdo kod Kranja. Međutim, nije se dogodilo, na koncu se Zagrepčani i Puljani nisu dogovorili, Dinamo je odustao od posla. Želja Igora Bišćana ostat će samo želja.

Alžirac je trebao stići u Maksimir na jednogodišnju posudbu, uz mogućnost otkupa idućeg lipnja. Dakle, bitno je naglasiti tu riječ "mogućnost" jer Modri nisu željeli preuzeti obvezu otkupa, htjeli su vidjeti kako će se Bakrar snaći u Bišćanovoj momčadi. Iz maksimirskih izvora čuli smo da bi na ime ustupanja Istra dobila 400 tisuća eura, još 1,1 milijun eura ako bi ga maksimirski klub otkupio. To su, dakle, bili parametri posla koji je na kraju propao. Uz dodatak da su se Bakrar i Dinamo već i dogovorili kad se radi o plaći Alžirca. Po onome što znamo, Alžirac je samo čekao da ga netko pokupi i odvede u metropolu...

Gdje je zapelo? Istra je tražila da im Dinamo ustupi Daniela Štefulja, Petra Sučića i Jakova Antuna Vasilja. Međutim, do nas su stigle informacije da u Dinamu ne mogu nagovoriti igrače da odu na posudbe. Ako oni to ne žele, onda ne žele i - točka! Svi ti dečki misle da se mogu nametnuti u Dinamu, a, konačno, oni su već na pripremama s Modrima u Sloveniji, Bišćanu treba određeni broj igrača s kojima trenira, s obzirom na izostanak reprezentativaca. U plavom domu su želju Istre očigledno shvatili kao jednu vrstu ucjene i kazali - zaboravite.

Tresla se brda, rodio se miš

Popis igrača koji su se povezivali s dolaskom u Maksimir je ogroman. Sjetite se zimskog mercata, kad je kroz plave ruke iskliznuo Dion Drena Beljo. Tada je Ante Čačić obavljao i poslove sportskog direktora i ništa nije isposlovao, Beljo je završio u Augsburgu. Isto tako iste zime je i Matija Frigan bio na pragu modrog kluba, trebalo je Rijeci uplatiti 2,2 milijuna eura, ali nije prošlo u plavim kancelarijama. Onda je Frigan na proljeće napravio "boom", pa sad Rijeka traži više. Sjećate se iz istog razdoblja one storije o dolasku stopera Bećira Omeragića, koji je poput Bakrara imao dogovoreni liječnički pregled, trebao je doći kao slobodan igrač, ali također nije bilo ništa od toga, potpisao je za Montpellier...

U predigri ove sezone na korak je od Dinama bio i Saif-Eddine Khaoui, Tunižanin iz Clermonta, koji je po svemu, statistici i pedigreu, izgledao kao "kapitalac", ali i to je bio pucanj u prazno. Da ne pišemo o "sto puta" napisanoj priči oko dolazaka Lukasa Kačavende i Luke Stojkovića iz Lokomotive. Na prvi pogled izgledalo je kako se radi o poslu "piece of cake" jer, Bože moj, to je Lokomotiva, zar ne? Ali, cijena koju je podastro šef Lokosa Božidar Šikić natjerala je suze na oči svima u plavim dvorima. Kao i ona koju je Maribor izvjesio za Žana Vipotnika.

Bilo je priče i oko povratka Mislava Oršića iz Southamptona, ali u plavom klubu se nisu željeli odreći rate od 3,2 milijuna eura, niti im pada napamet. Sve te cifre u Maksimiru su očito bile komentirane riječima "pa, jeste li vi normalni!?". I, tako, već nas prsti bole od tipkanja imena koja su trebala doći u Dinamo, ali ispada da su se tresla brda, a rodio se miš. Stigao je samo Maxime Bernauer iz druge francuske lige...

Zašto Modri ne mogu dovesti igrače?

Logično jest postaviti pitanje zašto Dinamo ne može dovesti igrače, pa čak i one iz HNL-a? Prije su haenelovci itekako željeli doći u Maksimir, nije bilo niti problema s njihovim klubovima, ZG-klub je uglavnom bez problema završavao takve poslove. No, vremena su se očito promijenila. Ispada da Dinamo i više nije tako poželjna sredina za ekipicu iz naše lige, a i njihovi klubovi koji pregovaraju imaju potraživanja koja na oči klupske uprave donose suze i mrak. Nadalje, ovaj nazovimo ga "novi Dinamo", u kojem je za sportsku politiku zadužen Dario Šimić, ima drukčiji pristup od onoga prije. Kao što znate, u vrijeme dok je plavi klub vodio Zdravko Mamić išlo se u česte rizike s ulaganjima, na kraju se financijska priča zatvarala prodajom igrača ili plasmanom u europska natjecanja. Ovaj Dinamo nije "onaj" Dinamo. Danas u plavom klubu ne žele ulaziti u rizike, malo ih je strah krivih poteza, a i za sada nejasne financijske perspektive jer još nisu prodali niti jednog igrača od "velike četvorke" koju čine Dominik Livaković, Bruno Petković, Luka Ivanušec i Josip Šutalo. A nisu se još ni plasirali u skupine nekog od europskih natjecanja. Nadalje, ne dozvoljavaju da ih bilo koji klub "reketari", da im oni nabijaju cijene za igrače, da preko maksimirskih leđa rješavaju svoje novčane probleme. Bitna je to promjena. Nadalje, Dinamo se okreće svojim igračima, svojoj svlačionici, eto vidite koliko igrača se vratilo s posudbe i traže svoju šansu. Modri su napravili zaokret prema unutarnjim rezervama. Igor Bišćan trenutačno istražuje te unutarnje rezerve na pripremama.

Iako, dakle, mogući ulazni transferi propadaju kao noge kroz rasklimane podove, daleko od toga da možemo donositi neke konačne zaključke jer ljetni mercato traje do 8. rujna, a često se znalo događati da plavi klub na kraju tog razdoblja dovede pojačanja, nova lica. Možda će tako biti i ovoga puta. Možda će u plavu svlačionicu sletjeti Frigan, Kačavenda, Stojković ili neko drugo ime. Čeka se jasnija slika. Ona u kojoj će se znati koga će se i za koju cifru prodati da bi se moglo izdašnije ulagati. I koje će se europsko natjecanje igrati, a glavna meta je skupina Lige prvaka.

To što još nema niti jedne ponude za bilo kojeg Dinamovog "kapitalca" ne muči maksimirsko društvo. Iz plavog doma stižu rečenice tipa "dao Bog da ponude dođu što kasnije, kako bi naši glavni igrači odradili europske kvalifikacije". Dakle, u Maksimiru očito misle da se s postojećim kadrom može "osvojiti" Europa i dobro startati u novu sezonu HNL-a, a onda će se stvari rješavati u hodu. Jesu li u pravu, uskoro ćemo vidjeti...