Hrvatskim javnim prostorom, kako to obično biva u ovo doba godine, dominiraju vijesti iz resora turizma. Dolasci, noćenja i prihodi posljednjih su dana neke od najfrekventnijih riječi u domaćem medijskom bespuću, a čeka se dolazak jeseni kako bi se mogla podvući crta, napraviti ukupna bilanca i donijeti konačan sud o eventualnoj (ne)uspješnosti turističke sezone. Ako se, međutim, iz turističkog sektora prebacimo u sportski, konkretno - nogometni - onda već sada, sa sigurnošću, možemo ustvrditi kako svjedočimo iznimno uspješnom i plodonosnom ljetu. Hrvatski su nogometaši, naime, iznimno tražena roba tijekom ovog prijelaznog roka, s time da su mnogi već ostvarili unosne transfere, dok neki to tek trebaju učiniti. Takav razvoj događaja koristit će, naravno, samim igračima, njihovim klubovima i menadžerima, ali, posljedično, i hrvatskom nogometu u cjelini, odnosno nacionalnoj selekciji i, napose - izborniku Zlatku Daliću.

Gvardiol i Kova pod Pepom

Glavna zvijezda priče o ovoljetnim transferima naših nogometaša je, dakako, Joško Gvardiol. Hrvatski reprezentativni stoper početkom kolovoza Leipzigov je dres zamijenio onim Manchester Cityja i transferom od 90 milijuna eura, sa samo 21 godinom, postao najskuplji branič u povijesti nogometa. Ekonomska dimenzija Gvardiolovog transfera višestruko je opjevana i jasna sama po sebi, no, iz perspektive reprezentacije ključan je igrački, odnosno razvojni, aspekt, njegovog pridruživanja momčadi Josepa Guardiole. Najpotentniji hrvatski mladi igrač, stup Dalićeve obrane i, po mnogima, budući lider "vatrenih", naime, svoj će nogometni put nastaviti u (trenutno) najjačem klubu na svijetu, aktualnom prvaku Europe i osvajaču Premier lige, pod vodstvom jednog od najboljih trenera na planetu.

YANNIS HALAS/IMAGO SPORTFOTODIENST/PROFIMEDIA

Teško da postoji adekvatnije okruženje u kojem bi Joško mogao proces igračkog sazrijevanja uvesti u završnu fazu i etablirati se u braniča koji će, nadamo se, naredno desetljeće dominirati svjetskim nogometom. Gvardiol, kao što je poznato, na Etihadu neće biti usamljen, budući da će svlačionicu i teren dijeliti s reprezentativnim kolegom Mateom Kovačićem, koji je iz Chelsea stigao u City mjesec dana prije njega uz odštetu od 29,1 milijun eura. Njihova avantura u redovima "građana" vrlo je uspješno počela, budući da su obojica u srijedu odigrali cijelu utakmicu protiv Seville (Kovačić je zabio i jedanaesterac u raspucavanju), te tako ostavili pečat na Cityjevom prvom i povijesnom osvajanju Uefina Superkupa. Dva nositelja igre hrvatske reprezentacije kao bitni kotačići moćnog Guardiolinog stroja? Zvuči fantastično!

Majer i "Kovačev efekt"

Vrlo afirmativno zvuči i podatak da je Lovro Majer ovoga tjedna iz Rennesa prešao u Wolfsburg za 25 milijuna eura. Hrvatski reprezentativni veznjak je tijekom svoje prve francuske sezone bio jedna od ključnih Rennesovih (organizacijskih) karika odigravši 29 utakmica Ligue 1, uz šest postignutih pogodaka i devet isporučenih asistencija. U drugoj sezoni, međutim, stvari su otišle u pomalo neželjenom smjeru. Iako na papiru stoji da je Majer odigrao 32 utakmice nacionalnog prvenstva uz solidan učinak (dva gola, sedam asistencija), ključna promjena odnosi se na njegov status u momčadi Bruna Génésija. Lovro je, naime, od apsolutnog dirigenta veznog reda i kreatora igre stigao do pojedinca "bez kojega se može" i koji je tek 55% prošlosezonskih ligaških susreta započeo od prve minute. Stjecao se dojam kako mu boravak u Bretanji više ne godi i kako bi, za njegovu nogometnu budućnost, najbolji korak bio promjena sredine - što je i učinio. Roazhon Park je zamijenio Volkswagen Arenom, gdje ga je dočekao Niko Kovač - vjerojatno idealni trener za aktualni moment Majerove karijere. Osim što mu je sunarodnjak, i kao takav odlično upoznat s njegovim nogometnim sposobnostima i vrlinama, Kovač je dokazani stručnjak s uvjerljivim životopisom u kojem, uz dojmljive prethodne rezultate, neupitne trenerske kvalitete i poslovičnu njemačku disciplinu, na vrhu rubrike "ekspertize" stoji igračko i psihološko podizanje momčadi čije kormilo preuzme. Ako je, dakle, ekspert za podizanje čitavih kolektiva - za vjerovati je da će itekako znati podići i Majera.

KENZO TRIBOUILLARD/AFP/PROFIMEDIA

U predmetnom kontekstu, valja spomenuti da je Wolfsburg, početkom srpnja, za 30 milijuna eura Borussiji Dortmund prodao Felixa Nmetchu, veznjaka koji je prije Kovačeva dolaska u klub vrijedio dva milijuna. Gotovo istovjetan scenarij bio je i slučaju Mickyja van de Vena, bivšeg Wolfsburgovog braniča koji je, mjesec dana kasnije, potpisao s Tottenhamom za 50 milijuna eura, a kada se pridružio Kovačevoj momčadi, vrijedio je četiri milijuna. Da se ne radi o slučajnosti može posvjedočiti Luka Jović, koji je, u srpnju 2019. iz Eintrachta otišao u Real Madrid za 63 milijuna eura, a prije Kovačeva dolaska u Frankfurt vrijedio je 2 milijuna, odnosno Sébastien Haller koji se, istog ljeta, pridružio West Hamu u transferu vrijednom 50 milijuna eura, a uoči dolaska hrvatskog trenera vrijedio je osam milijuna. Aurélien Tchouaméni prošlog je ljeta iz Monaca prešao u Real Madrid, a prije no što je Niko preuzeo momčad iz Kneževine, vrijedio je 15 milijuna. Postoji još takvih primjera, no ovo su najznačajniji i sasvim dovoljni da se ukaže na poantu, a ona se najsažetije može opisati u dvije riječi - Kovačev efekt. Upravo bi taj fenomen mogao biti novi zamašnjak u Majerovoj karijeri i pomoći mu da napravi karijerni iskorak, te s vremenom istakne kandidaturu za jednog od budućih nosivih stupova reprezentativnog veznog reda.

Vlašić nastavlja s Jurićem

Veseli, nadalje, i činjenica da je Torino otkupio ugovor Nikole Vlašića za 12,8 milijuna eura. Nastavljena je tako suradnja između hrvatskog reprezentativca i talijanskog kluba u kojem je, kroz posudbu, pronašao utočište nakon epizode "za zaborav" u West Hamu. Vlašić je na terenu ponovno "onaj stari"; tijekom prošle je sezone odigrao 34 utakmice za Torinu u Serie, postigavši pet pogodaka i upisavši šest asistencija. Splićanin je i sam, prilikom potpisivanja ugovora, istaknuo kako mu se "vratio užitak igranja", a ključnu ulogu u njegovom povratku odigrao je Torinov trener Ivan Jurić s kojim će, dakle, nastaviti surađivati i dalje.

Predgovor priči o ovoljetnim transferima hrvatskih igrača napisao je Mislav Oršić, koji je 1. srpnja Southamptonov dres zamijenio Trabzonsporovim (za 2,4 milijuna eura) i tako okončao svoju neslavnu epizodu u redovima "svetaca". Ono što je Oršićevoj selidbi u Tursku davalo osobitu težinu jest činjenica da ga je na Papara Park stadionu dočekao Nenad Bjelica, idealan trener za njegov potencijalni karijerni "revival", budući da je ljevokrilni napadač upravo pod Bjeličinim vodstvom eksplodirao u Dinamu i stasao u igrača koji je obilježio čitavu jednu eru "modrih". Situacija se, međutim, zakomplicirala nakon što je Oršić, na Trabzonsporovim pripremama u Sloveniji, doživio tešku ozljedu (ruptura prednjeg križnog ligamenta). Prema posljednjim informacijama, na travnjaku ga neće biti do siječnja, no još je uvijek živa nada da će se, nakon što zaliječi ozljedu, uspjeti, pod Bjeličinim nadzorom, vratiti u optimalnu formu i ponovno zaigrati za reprezentaciju. Dresu "vatrenih", pod pretpostavkom kvalitetnih izvedbi, može se nadati i Nikola Moro, čiji je ugovor, nakon jednogodišnje posudbe, od moskovskog Dinama otkupila Bologna za 2,5 milijuna eura, odnosno Antonio Čolak, koji je iz Rangersa prešao u Parmu za 2,9 milijuna.

Bit će još transfera

Hrvat čije mjesto u reprezentaciji (zasad) nije upitno, ali koji je za razliku od svih prethodno navedenih, u igračkom smislu, narodski rečeno, "s konja prešao na magarca" jest Marcelo Brozović. Dalićev maratonac početkom srpnja iz Intera je prešao u Al-Nassr kroz transfer vrijedan 18 milijuna eura i, za godišnju plaću od 25 milijuna eura (kumulativno 100 milijuna, čime je postao najplaćeniji hrvatski sportaš), Serie A i Ligu prvaka zamijenio Saudijskom Pro Ligom. Ako izuzmemo Brozovića, dakle, svi hrvatski nogometaši koji su ovog ljeta ostvarili transfer otišli su u kvalitetnije momčadi od onih u kojima su prethodno bili, odnosno u konkurentnije i jače lige, te, što je još važnije, pridružili se vrhunskim trenerima koji su - ili Hrvati - ili Pep Guardiola. Diskutirati se može eventualno o tome je li, u kontekstu Majerovog transfera, Wolfsburg moćniji of Rennesa, odnosno, je li, njemačkog prvenstvo jače od francuskog, no u Lovrinom slučaju to i nije presudno već su ključni, kao što je prethodno rečeno, svi oni benefiti koje će, vjerujemo, povući iz suradnje s feldmaršalom Kovačem.

ANTE CIZMIC Cropix

Transfer je u dan nakon bolnog poraza od AEK-a ostvario i Josip Šutalo koji je postao novi nogometaš Ajaxa. Dinamo će na ime transfera dobiti 20 milijuna eura, 2 milijuna eura bonusa i 15 posto od budućeg transfera. Sve u svemu, jedan od najzadovoljnijih u cijeloj priči može biti Zlatko Dalić, budući da bi se pozitivni učinci recentnih transfera hrvatskih nogometaša, po logici stvari, u skoroj budućnosti trebali preliti i na igru reprezentacije, a to je osobito važno u kontekstu nastavka kvalifikacija za Europsko prvenstvo koje će se sljedeće godine održati u Njemačkoj. Pri tome svakako treba istaknuti da priča o ovoljetnim hrvatskim transferima nije gotova. Prijelazni rok još uvijek traje, a Borna Sosa, Dominik Livaković i Luka Ivanušec također su vrlo blizu novih angažmana, budući da Sevilla, Fenerbahçe, Ajax i Feyenoord sve glasnije kucaju na vrata njihovih trenutnih klubova. Zaključno, spomenimo da je za transfere hrvatskih igrača, do sada, kumulativno isplaćeno 204,7 milijuna eura, iznos je probio granicu od 200 milijuna. Nije loše, zar ne?