Odbrojavanje je počelo. Rijeka iduće nedjelje u polufinalu Hrvatskog kupa protiv Osijeka igra najvažniju utakmicu u ovom dijelu sezone i sav fokus stavljen je na traženje puta do finala u Šibeniku. Priče oko koronavirusa treba gurnuti po strani, izbaciti iz glave razmišljanja “što ako” i vratiti fokus na onu razinu na kojoj je bio uoči i nakon utakmice protiv Hajduka.
Svjestan je toga itekako trener Simon Rožman koji je posljednjih dana gledao slike slavlja nakon osvojenog prvenstva i Kupa, pa vjerojatno u njima pronašao dodatni motiv da i on bude u glavnoj ulozi kada se trofej bude nosio na Korzo.
- Definitivno predstavlja veliki izazov kada vidiš te emocije, sva ta sretna lica. Zbog kluba, igrača i sebe stvarno bih želio to doživjeti, ali s druge strane znati i da je jedini put do toga da svaki dan pokušavaš raditi najbolje ono čime se baviš - kaže trener Riječana.
Primjer iz NFL-a
Je li utakmica s Osijekom već u glavama?
- Je i nadam se da ćemo sve ove stvari o mjerama poštivati, ali ne razmišljati samo o tome kako ćemo se rukovati ili što se smije i što ne smije napraviti. Osijek je za nas jako važna utakmica, ali priprema će biti drugačija od svake do sada. Ovaj moment je novi za sve nas i zbog toga razmišljamo sami o sebi i kako da mi budemo ti o kojima će ovisiti ishod. Puno smo si razbijali glavu o tome što se smije ili ne smije. Sada jednostavno moramo sve te stvari izbaciti iz glave i razmišljati samo kako da opet budemo dobri u sadržaju kojeg prikazujemo na travnjaku.
S Osijekom počinje praktički nova sezona, ta prva utakmica nakon priprema često bude nepoznanica. U ovom slučaju i za vas i za Osijek je otežavajuća okolnost što vas ostavlja ili izbacuje iz utrke za trofej.
- Ovaj period smo i zamislili kao pripreme za novo prvenstvo budući da će stanka na ljeto biti vrlo kratka. Napravili smo ciklus od šest tjedana priprema koje su bile s nešto manjim opterećenjem nego što bi to bilo u idealnoj situaciji i mislim da smo napravili dovoljno toga. Nije sve idealno, ali moramo ići putem kojim želimo. Osijek je odmah važna utakmica i bit će putokaz za idućih mjesec dana.
Kako ste se prilagodili ovim novonastalim okolnostima?
- Tražili smo što više primjera što se događalo nakon nekih stanki i našli samo jedan slučaj iz NFL-a (Nacionalna liga američkog nogometa) gdje se poslije stanke od četiri mjeseca ušlo u natjecanje sa 17 dana priprema, nakon čega je ozljeda bilo deset puta više nego prije. Razgovarao sam i s iskusnijim kolegama, ali problem je što nitko nije imao ovakav slučaj. Smanjili smo opterećenje nekih uobičajenih priprema i pokušavali razmišljati na drugačiji način, taj rad u manjim grupama približiti situacijama s utakmica. Za sada nije bilo ozljeda, a monitoring i neka iskustva iz tih trenažnih procesa kažu da smo došli na puno višu razinu nego što smo bili kada smo krenuli.
Inter je bio prva trening utakmica, kakvi su vaši dojmovi?
- Bilo je solidno, ali ne bih naglašavao da je to bila prva utakmica. Neke stvari govorimo igračima već šest mjeseci... Važno mi je bilo da igrači dobiju osjećaj kako to izgleda jer osjećaj na terenu je drugačiji. Puno je još stvari koje me brinu, stvari koje smo radili prije toga i to moramo ispraviti.
Izraženija emocija
Može li to igranje pred praznim biti demotivirajuće, smanjiti neku tenziju koja je potrebna na travnjaku, na kraju i smanjiti kvalitetu izvedbe?
- Iskreno ću reći da se bojim toga. Kratkoročno razumijem ove mjere, ali ako se dugoročno bude igralo bez navijača onda sigurno neću više raditi ovaj posao. Utakmica je kulminacija svega onoga što se događa kroz tjedan i draž za trenere, igrače, navijače, ljude iz kluba, pa i medije, svi skupa radimo neki show koji u tebi izaziva nekakve emocije kada završi. Ako je pobjeda, ta emocija je izraženija, ako je poraz nešto pokušaš naučiti iz toga, ali ta kulisa punog stadiona je ono zbog čega svi ovo radimo.
Hoće li takva kulisa utjecati na same igrače? Vjerojatno ste se kroz karijeru susreli s igračima koji na treninzima “lete” pa se ugase pred punim tribinama, odnosno i obrnute situacije nekih koji su suzdržani na treninzima pa utakmicu odrade vrhunski.
- Mislim da hoće, neki imaju neku anksioznost koja im “odreže noge”. To je normalna stvar, taj psihološki faktor je nešto na čemu moraš raditi kao što moraš raditi na fizičkoj spremi ili tehnici, pa razmišljamo i u tom smjeru. Ali vjerujem da će se sve vratiti na onu normalu koja je bila prije.
Brdašce iza sjevera
Na trening-utakmicu protiv Intera došlo je stotinjak gledatelja na brdašce iza sjevera, mislite li da može od tamo doći nekakva podrška koja će malo “ubiti” taj dojam praznog stadiona?
- Svaki štimung je dobrodošao. Neću govoriti napamet jer ne znam kakve su preporuke za takve stvari, taj dio nije ni u domeni kluba, ali znam da bilo kakva podrška puno znači samim igračima. Dobra atmosfera na Rujevici je generirala dobre stvari, svaki pljesak ili povik podrške je dobrodošao jer tako se diže nekakva tenzija i stvara draž utakmice za koju moramo napraviti sve što je u našoj moći da bismo pobijedili - kaže Rožman.