VELIKA ANALIZA SPORTSKIH NOVOSTI OTKRILA TREND HNL-A KOJI ZABRINJAVA Hajdukov totalni zaokret, Dinamu zajamčena budućnost, Rijeka jedinstvena u Europi

Često pričamo kako je Prva HNL prije svega razvojna liga koja svoje temelje mora zidati na krilima mladih i perspektivnih igrača. Nedavno smo objavili i tablicu koju je slagala UEFA, a po kojoj je bilo vidljivo kako naša liga više od 80 posto ukupnog budžeta puni izravno iz transfera igrača. I po tome smo vodeći u cijeloj Europi, vjerojatno i u svijetu.

Daleko najveći postotak ostvarenih transfera iz klubova Prve HNL dolazi od jako mladih igrača, a u tu ubrajamo one koji još uvijek mogu igrati za U-21 reprezentaciju. Takvih je jesenas u 20 odigranih kola zaigralo ukupno 74, ali mnogi od njih uz simboličnu ili skromnu minutažu.

Pokazatelji nisu dobri

Da imamo razloga razmišljati jesmo li po stručnoj politici doista razvojna liga, sugerira sve veći broj stranaca (67) koji je jesenas skupljao minutažu. Premda ih je brojkom nešto manje nego talenata, ukupna minutaža sugerira da stranci imaju značajniju ulogu nego naši mladi igrači. Oni su ukupni odradili 48.551 minutu na terenu, a talentirani igrači 46.024 minute. Uz napomenu da je osam stranih igrača participiralo i u rubrici ‘talenti’ jer još uvijek nemaju 22 godine.

- Definitivno ovo nisu dobri pokazatelji za ligu. Znam da su strani igrači realnost u svakoj ligi koja želi biti ozbiljna, ali Prva HNL previše je siromašna da bi mogla dovesti veći broj kvalitetnih stranaca koji će donijeti određeni iskorak po pitanju kvalitete. Dinamo, Hajduk, Rijeka i Osijek si to još možda mogu priuštiti, ali ne baš u tolikom broju. S druge strane, evidentno je da nam premali broj mladih igrača ima minutažu, a objašnjenje je jednostavno, jer već godina upozoravam - a nisam u tome usamljen - kako u svakoj generaciji gubimo previše igrača. Tu ne mislim na ekstra klase poput Kovačića, Pjace ili Vlašića, jer takvi će uvijek isplivati gdje god igrali i tko god ih vodio, nego o igračima koji nemaju takav talent, ali bi uz kvalitetan rad bez problema mogli postati dobri prvoligaški igrački. Takvih, nažalost, imamo premalo, jer o takvim igračima se ne brinemo, odnosno nismo izgradili sustav koji bi o njima brinuo - mišljenje je Ilije Lončarevića, iskusnog trenera koji je dobar dio trenerske karijere proveo vodeći brigu o stvaranju mladih igrača.

Produžiti juniorski staž

Možete li nam pojasniti tu nebrigu?

- Malo je igrača koji su sa 18 godina sposobni igrati seniorski nogomet. Oni koji mogu u pravilu naprave karijeru, ali što ćemo s onima koji to ne mogu, a takvih je 90 posto. Nama takvi dečki nakon juniorskog staža nemaju gdje igrati i oni jako brzo nestaju sa scene. Zato sam prije dvije godine - kada su u Savezu odlučili da se juniorska liga vraća na nacionalnu razinu - tražio da se juniorima kojima je istekao staž omogući da još godinu dana mogu igrati tu ligu. Za mene bi hrvatski nogomet od toga mogao imati više koristi nego što ih ima od drugih momčadi ovih nekoliko klubova koji imaju B postave. Ovako imamo juniorsku ligu s 22 kola, što je smiješno malo pa im se često događaju stanke u kojima više od mjesec dana ne odigraju ni jednu utakmicu. Moja je ideja bila da te ‘produžene’ juniorske momčadi imaju isti raspored kao i njihovi seniori, pa bi imali 36 dobrih utakmica u sezoni. Tu bi se mladi igrači mogli dodatno formirati, a i treneri bi prestali živjeti pod pritiskom rezultata, nego s opterećenjem stvaranja igrača. U ovom trenutku ne vidim bolje rješenje, a klubove bi to minimalno koštalo.

Da se vratimo onom što sada imamo. Dinamo je - zajedno s Lokomotivom - daleko iznad svih po pitanju orijentacije na mlade igrače?

- Znamo da postoji određena netrpeljivost prema Dinamu pa i Lokomotivi po pitanju tih mladih igrača, načina na koji ih dovode, ili kako bi neki rekli ‘gomilaju’, ali definitivno nema mjesta netrpeljivosti, nego isključivo priznanju, jer Dinamova je škola sada već 10 i više godina nedodirljiva. Ne želim ulaziti u detalje, ali činjenica je da su u Maksimiru puno uložili u infrastrukturu, kao i da se vodi velika briga o radu škole.

Je li za hrvatski nogomet dobro to gomilanje najboljih igrača na jednom mjestu, ili možda u dva-tri kluba?

- O tome se davno morala povesti rasprava na stručnoj razini, Savez je odavno po tom pitanju morao postaviti jasne smjernice. Ne znam kako možemo imati dobre škole u cijeloj državi, ako iz njih odmah uzmemo one koji malo iskaču? I kako će te superkvalitetne momčadi onda igrati protiv suparnika koji ima nisu ni do koljena? Jesu li to okolnosti u kojima dijete može napredovati? Zatim, u našim pogonima svako godište ima svoju momčad. Zašto je to tako? Je li to zbog toga da skupimo više novca za članarine ili zato što doista mislimo da je to dobro za razvoj djece? Zar ne bi oni koji su talentiraniji od ostalih trebali trenirati i igrati s jačima od sebe ili barem s onima koji su im ravnopravni? Nije li to preduvjet za nečiji razvoj? Jako je tu puno pitanja, puno raznih slagalica, rekao bih možda i presudnih za razvoj naših škola, ali HNS ih već godinama uporno zanemaruje. Kad to posložimo, onda će Prva HNL sigurno imati daleko više svojih mladih igrača koji će biti temelj njezine kvalitete.

Zašto Osijek, Hajduk i Rijeka imaju tako mali broj svojih igrača u pogonu?

Burić radio sjajan posao

- U Hajduku i Rijeci to je isključivo stvar vizije kluba. Ne može Hajduk tri godine u nizu ne izbaciti igrača za prvu momčad, to je jednostavno nemoguće s obzirom na bazen koji Hajduk ima, a i na rezultate koje je do sada ostvarivao u pogonu. Prije dvije godine Damir Burić je na klupi radio fantastičan posao s gomilom mladih igrača u prvoj momčadi, nije mi jasno kako to netko nije prepoznao? Nakon toga Hajduk je ušao u neku bjesomučnu utrku za rezultatom i olako se odustalo od tog obećavajućeg projekta. Rijeka je od prvog dana Miškovićeva ulaska u klubu krenula po rezultat, ali mislim da će se na Rujevici morati u budućnosti malo ozbiljnije pozabaviti školom. Osijek je pak nekoliko godina bio financijski potpuno devastiran, što je očito srozalo rad škole, ali nadam se da će Meštrović i suradnici pronaći način da Osijekovu školu vrate na stare grane. Premda je i u Gradskom vrtu očito stvaranje rezultata najveći prioritet.