Ove godine su pola stoljeća od predstavljanja proslavili brojni kultni modeli - od Citroena SM, Alfe Romeo Montreala, Range Rovera ili Lamborghinija Urraca.
U tom društvu rođenih 1970. godine našao se i maleni japanski terenac Suzuki Jimny koji je nedavno stigao u potpuno novoj generaciji (koja se nažalost nakon sjajnog starta više ne prodaje u EU) i riječ je o doista kultnom modelu koji je kroz sva ta desetljeća bio sposoban ići u korak s vremenom, a da se nikad nije odrekao prvotne ideje malenog sposobnog pravog terenca.
Njegovu dužinu manju od tri metra uvjetovalo je poštivanje ograničenja dužine u Japanu tako da je od početka bila riječ o pravom "Kei" modelu.
Kako je sve počelo: Inženjeri Suzukija započeli su 1960-ih raditi na novom 4x4 modelu kod kojeg su trebali izvući maksimum iz njegove krajnje kompaktnosti te mu pritom osigurali vrhunske terenske performanse pritom nije tajna da je uzor bio tada najpoznatiji 4x4 - Jeep Willis
Prva serija nazvana LJ10 stigla je 1970. godine, nakon dugog i zahtjevnog razdoblja ispitivanja i usavršavanja čak i na negostoljubivom vulkanskom pijesku planine Fuji. S tri metra dužine i međuosovinskim razmakom od samo 1,93 metra zamišljen je bio kao masovni 4x4 model.
Prva verzija nudila je tri sjedala i otvorenu karoseriju i pokretao ga je zrakom hlađeni 2-cilindarski dvotaktaš od 360 ccm od 25 konjskih snaga.
Čvrsta šasija, lisnate opruge straga i reduktor u kombinaciji s masom od tek 600 kg osigurala mu je da dođe tamo gdje tada većina 4x4 vozila nije mogla ni primirisati.
Ta je prva generacija bila vrlo dugovječna i iznjedrila je inačice, od kojih su neke slijedile evoluciju propisa o automobilima Kei, koji su s godinama ipak postajali sve popustljiviji u pogledu veličine.
Nakon što je 1972. komercijalizirana serija LJ20 s vodom hlađenim motorom i nekoliko KS više, 1975. stiže LJ50 sa snažnijim 3-cilindarskim motorom od 539 ccm koji je ujedno bio i prvi izvozni model.
Posljednja verzija LJ80, stigla je 1977. godine s četverocilindričnim četverotaktnim motorom od 800 ccm i sveobuhvatno prerađenom karoserijom što je uključivalo šire lukove kotača sprijeda i straga. Do kraja karijere, LJ generacija je u preko 100 zemalja svijeta prodana u više od 240.000 primjeraka.
Druga generacija, SJ410, razvijena je kao globalni model kao odgovor na rastuću potražnju za malim 4x4-ima za svakodnevnu i gradsku uporabu, po prvi puta se fokusirajući na atraktivan dizajn, praktičnost, ali i na žensku vozačku populaciju.
Na mnogim tržištima ime Jimny zamijenila su neka druga pa ovu generaciju poznajemo i kao i Suzuki Samuraj, kako se zvao primjerice u Italiji.
Šasija je ostala klasična (nikada se nije ni promijenila i tek je evoluirala u dizajnu i konstrukciji), a nastavile su se koristiti i lisnate opruge, ali s poboljšanim napadnim kutem.
Obujam motora povećao se na 1,0-litara, a snaga na 45 KS, a 1984. stigao LJ13, potpuno obnovljena verzija s 1,3-litrenim motorom.
Proizvodnja je dosegla 10.000 jedinica mjesečno, od čega je 70 posto bilo namijenjeno izvozu. Postupno je rasla i opremljenost modela uključujući servo upravljač i 5-stupanjski ručni mjenjač, dok su lisnate opruge zamijenile moderne spiralne.
Paleta modela također je proširena modelom s dužim međuosovinskim razmakom, ukupne dužine malo više od 4 metra, a u Europi se ponudio i s Peugeotovim dizelašem.
Nakon gotovo 18 godina na tržištu i nešto manje od 1,7 milijuna proizvedenih jedinica, 1988. godine stigao je Jimny treće generacije.
Predstavljao je malu revoluciju u stilu zahvaljujući zaobljenom i modernom dizajnu koji je trebao osigurati da novi model ostane nevjerojatno dugo na tržištu, čak 20 godina. Prodano je pritom gotovo milijun primjeraka.
Treća generacija dolazi s produženim međuosovinskim razmakom od 2,25 metara i ukupne duljine 3,7 metara, no u Japanu je Jimny ipak ostao na 3,4 metra duljine u Kei kategoriji.
Kod ove su generacije smanjeni prevjesi osigurali da terenska mobilnost ostane dalje na vrlo visokoj razini kao i da u kabini ostane dovoljno prostora.
Po prvi puta, kod Jimnyja je stiglo i aktiviranje pogona na sva četiri kotača u vožnji, koristeći klasičnu polugu koja je pri osvježavanju modela 2008. godine zamijenjena električnim sustavom s tri gumba za uključivanje pogona.
Motor: 1,3-litraš koji je 2005. godine dobio tehnologiju s promjenjivim vremenom otvaranja ventila,a 2008. godine je stigao i automatik. U motornoj se ponudi kasnije našao i Renaultov dizelaš od 68 i 86 KS.
Aktualna generacija od 2018. izgleda sjajno jer slavi inicijalni dizajn Jimnyja zadržavajući sve bitne značajke svojih predaka, uz 1,5-litreni benzinac od 102 KS i opcijskim automatskim mjenjačem, te implementaciju svih aktualnih značajki poput multimedijskog sustava sa središnje smještenim zaslonom osjetljivim na dodir.
Premda se novi model više ne prodaje u Europi zbog motora koji ne zadovoljava stroge norme, Suzuki Jimny je u posljednjih pola stoljeća dokazao da je na terenu manje - više i postao legendom.