Vukojević i Eduardo o Srbiji: 'Imaju najbolju obranu na svijetu, ali i nas se nešto pita'

Beogradska Marakana 2005. godine bila je mjesto obredne inicijacije u svijet velikog nogometa za Eduarda da Silvu i Ognjena Vukojevića. Obojica se jako dobro sjećaju utakmice za mladu reprezentaciju protiv tadašnje SiCG (1-3 poraz u režiji današnjeg šefa crnogorske reprezentacije Mirka Vučinića).

- Ja sam zabio gol, a Ogi je bio asistent. Bio je to lijep osjećaj, pred punim stadionom. Prošlo je od tada osam godina, skupili smo puno iskustva na velikim utakmicama i pred rasprodanim tribinama. Ambijent ne bi trebao predstavljati problem - kaže Eduardo.

Vukojević se prisjeća kako je tada prvi put upoznao naelektriziranu atmosferu, pravi rat na terenu i neprijateljski nastrojene navijače.

- Sjećam se da smo u Beograd tada otputovali bez izbornika Slavena Bilića, koji je bio bolestan. Sjećam se i da smo igrali u paklenoj atmosferi kakvu do tada nisam osjetio. Utakmica je bila sadržajna, puno golova, crvenih kartona, možda i previše toga za mlade igrače kakvi smo tada bili. U međuvremenu smo prošli puno sličnih stadiona i siguran sam da nas u tom smislu ništa neće impresionirati. Samo teren će biti bitan - tvrdi Vukojević.

Na terenu je Srbija u proteklih šest mjeseci stasala i postala respektabilniji suparnik nego što je bila u Zagrebu?

- Slažem se da je Srbija danas jača reprezentacija. Uigraniji su, kompaktniji, vratili su im se neki cijenjeni igrači.

Vas će vjerojatno samo tri boda ostaviti u igri za izravan plasman na Svjetsko prvenstvo. Razgovarate li o tome u svlačionici?

- Razgovaramo, naravno. Svjesni smo da je Beograd ključ. S pobjedom u petak zadržavamo objektivne izglede da kvalifikacijsku kampanju završimo na prvom mjestu jer nakon toga dočekujemo Belgiju. Svjesni smo da smo u posljednje vrijeme odigrali neke slabije predstave, znamo gdje smo griješili i spremni smo to korigirati.

Vukojević je uoči ove utakmice ponovno vratio status prvotimca, trebao bi brinuti za ravnotežu između obrambenog i napadačkog dijela momčadi. Eduardo će, kako stvari stoje, priliku ipak čekati s klupe.

- Nakon Lihtenštajna sam odigrao dovoljno utakmica. Osjećam da sam fizički u top izdanju, a takvi su i svi moji suigrači u reprezentaciji. Što se minutaže tiče, svakako bih volio igrati što više. Treniramo naporno svaki dan, svaki od 23 kandidata kroz angažman pokušava pronaći mjesto za sebe na terenu, a vidjet ćemo što o svemu misli izbornik - kalkulira Dudu.

U usporednim testovima dviju reprezentacija Srbija ima uvjerljiviju obranu, a Hrvatska moćniji napad?

- Kada pogledate za koje klubove igraju srpski defenzivci, ispada da je to možda i najbolja obrana na svijetu. Ipak, rezultat neće ovisiti samo o njihovoj kvaliteti, pitat će se nešto i hrvatske napadače.