Mislav Oršić jedna je od najnevjerojatnijih priča hrvatskog nogometa. Uz Brunu Petkovića najveće iznenađenje Bjeličina Dinama, igrač koji je u godinu dana napravio korak od tisuću kilometara. Mnogi pitaju kako je to uspio i kako je istodobno moguće da igrač kojega nisu prepoznali Dinamo i Hajduk, kojega je u Rijeci otpisao Matjaž Kek, a koji nije nešto posebno odigrao niti u Speziji ili Celju, postao igrač reprezentativnog kalibra.
I jedan od najboljih strijelaca Lige prvaka. Kao jedan od odgovora svakako je priča koju često pričaju u Dinamu oni koji su s Oršićem svaki dan, koji od prvih dana prate taj njegov uzlet. Oni kažu da je čovjek nevjerojatno usredotočen na svaku utakmicu, nebitno igra li protiv Šahtara, Cityja ili nekoga u HNL-u, on se posebno koncentrira, ozbiljno priprema, ni u jedan trening ne ulazi olako.
Pričali smo s Oršićem dan poslije još jedne sjajne partije, bio je prvo ime susreta u Harkivu, strijelac s bijele točke, asistent Olmu i autor prekrasne akcije, koja bi se prepričavala godinama da je kojim slučajem završila golom, a ne na vratnici.
- Dobio sam puno videa te akcije, pogledao je više puta, ljudi mi stalno to šalju - govori Oršić, koji je uzeo loptu na svojoj polovici, pretrčao 70-ak metara, otresao sve Šahtarove braniče i na kraju pogodio vratnicu.
- Bilo je takvih golova, ali nikada na ovoj razini. Doduše, tu je malo nedostajalo, ali jednostavno sam iskoristio sve svoje prednosti, poklopilo se i prošao sam do njihova gola. Sada nisam zabio, drugi put nadam se da hoću - govori mirno, bez previše uzbuđenja.
Kako je razmišljao u toj akciji, je li odmah imao na umu da bi mogao doći do gola, ili je jednostavno - išao?
- U takvim situacijama vodim se instinktom. Nemam puno vremena za razmišljanje, jer tisuću faktora ovisi o tome. Imate li igrača na leđima ili sa strane, jeste li dobro krenuli, kakva je kontrola lopte. U jednom trenutku sam osjetio da imam prostor i to iskoristio.
Mislim da sanjam
Zabio je četiri gola u Ligi prvaka ove sezone, Lewandowski pet. Svakim golom postaje sve bliže kategorijama u kojima su Šuker, Bokšić, Pršo, Cvitanović... sam vrh, po broju golova, nastupa.
Zabio je u Ligi prvaka više nego mnogi velikani, ove sezone zabija češće nego Messi... Kako se on sam osjeća kad vidi sve te brojke, usporedbe s najboljima, s legendama?
- Mislim da sanjam. Čitao sam maloprije s kojim se igračima dovodi moj učinak u kontekst i malo mi je srce zatitralo. Pa to su nogometaši koje sam kao klinac gledao i divio im se. Zbog njih sam zavolio loptu i nogomet. Rekordi postoje da bi se rušili. Ja ili netko drugi, manje je bitno. Ponosan sam na svoj životni put i na činjenicu da moji golovi donose veselje našim navijačima.
Stalno se pitamo koji su njegovi limiti. Kad čovjek pomisli da ne možeš bolje, on opet ode na višu razinu, odigra utakmicu bolju od prijašnje najbolje?
- Ha-ha, ne znam što da vam kažem. Igram najbolje što znam. Nekad je to dovoljno, nekad nije, ali meni je najvažnije da se mogu poslije pogledati u ogledalo i reći: Mislave, danas si dao sve od sebe! Vjerujem da mogu još bolje, ali utakmice koje dolaze pokazat će jesam li u pravu.
Koja je tajna Oršićeve konstantnosti i izdržljivosti? Naime, jedino je on startao u prvih 11 u svih 25 europskih utakmica pod Bjelicom što je fantastičan podatak? Uvijek zdrav, uvijek u formi?
- Hvala bogu, ozljede su me zaobišle, a mislim da je to najvažnije u karijeri sportaša. Radim puno na sebi, živim miran, obiteljski život lišen bilo kakvog stresa i onda ti sport vrati. Nemam drugo objašnjenje.
Brz je, to smo znali i ranije. Je li ta brzina samo urođena ili je se može razvijati i treningom, dodatnim radom?
- Ma, mislim da je brzina nešto s čim se rađaš. Ti možeš raditi na tome i malo je povećati, ali načelno ili si brz ili si spor. Na svu sreću, majka priroda me obdarila brzinom koja mi dobro dođe u poslu kojim se bavim. Naravno, da bih je koristio moram biti maksimalno fizički spreman što znači samo red, rad i disciplinu.
U čemu još može napredovati, što doraditi u igri? Recimo, čini nam se da lijevom nogom sad igra puno bolje nego prije godinu dana ili šest mjeseci?
- Mislim da je svaki trening nova prilika za dokazivanje. I sebi i drugima. Radiš na svojim prednostima, pokušavaš ispraviti mane. Mentalno je važno ostati jak u ovom tempu gdje tjedno igraš dvije utakmice. Na svemu tome treba raditi.
Sad je broj golova koji je zabio za Dinamo pozamašan. Kad bi birao najdraže, kako bi izgledala lista?
- Svaki gol nosi svoje. Ovaj penal u Harkivu donio nam je bod koji nismo osvojili na gostujućim travnjacima dva destljeća. Opet, hat-trick Atalanti je nešto što se rijetko viđa. I to na mome Maksimiru! Ako baš moram birati, onda ona prvi gol Atalanti. S njim je počela jedna lijepa priča koja traje.
Bi li Oršićeva karijera ranije otišla tako visoko da je prije upoznao Nenada Bjelicu i bio pod njegovom paskom?
- To nikad nećemo saznati pa nema smisla sad tražiti odgovore. Svako ima svoj životni put i bitno je da te on dovede do konačnog cilja. Meni je cilj bio igrati za Dinamo na Maksimiru i nastupati za reprezentaciju na velikom natjecanju. Ovo prvo sam ostvario, ovo drugo doći će, nadam se idućeg ljeta. I, naravno, gospodin Bjelica ima velikih zasluga za to.
Je li vrijeme za pravi nastup u reprezentaciji, u kvalifikacijskoj utakmici? Utakmica sa Slovačkom je odlučujuća, zašto ne?
- Nije to pitanje za mene. Valjda ste me upoznali do sada pa možete zaključiti da nisam tip osobe koja će se nametati preko medija. Ja ću svoj posao odraditi maksimalno pošteno. I prema sebi, lopti, Dinamu, treneru i izborniku. Ako to bude dovoljno za priliku na Rujevici, nitko sretniji od mene.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....