Vraća se Tino Sušić. U nedjelju je poraz od Rijeke gledao s poljudskih tribina. Odmarao je Pušnik igrača od kojeg puno očekuje u sutrašnjem velikom dvoboju s Maccabijem.
- U početku smo dobro ušli, a na kraju smo se opet raspali. Dobro krenemo u utakmicu, ali, nažalost, ne možemo držati ritam.

Ono što se primijetilo u posljednjim dvobojima jest činjenica da je Hajduk ostajao bez obrambenog bloka u sredini terena. Često trener Pušnik voli reći “u NBA sve kreće s povikom ‘defence, defence’”, međutim suparnici su bez problema osvajali prostor i dolazili pred šesnaestarac Bijelih.

- Protiv Maccabija smo prenisko stajali prvo poluvrijeme. Preko Ben Haima su nam stvarali višak po lijevoj strani, prolazili i stvarali šanse. Previše smo se zabili pred naš kazneni prostor i tu je bio problem. Već je bolje bilo kada smo drugo poluvrijeme izišli sa svoje polovice. Međutim, drugi je pogodak stigao uslijed pada koncentracije. Baš kao protiv Dnjipra pred dvije godine u Kijevu.

Daleko stajanje

Ali, teško se mogu povući poveznice s tim dvobojem, jer Dnjipro je puno jača momčad od Maccabija.
- Nije slučajno Dnjipro došao do finala Europske lige. Mi smo nekim čudom izvukli 1:2 u Kijevu, a potom i remi na Poljudu. Mora se reći, Dnjipro je bio kvalitetniji od nas.
Kakav je odnos na relaciji Maccabi - Liberec? Jesu li kvalitetniji Izraelci ili Česi?
- Česi su bili znatno agresivniji, dok je Maccabi tehnički bolja momčad o Libereca. Igraju od noge do noge, imaju nogomet u kojem se postupno gradi igra. Ne bih mogao reći tko je jači suparnik. Možda ćemo nakon četvrtka biti pametniji, pa ćemo više znati za konkretan odgovor na ovo pitanje.

Istina je, slijedi uzvrat s Maccabijem i trenutno Bijeli više razmišljaju o Izraelcima nego o susretima odigranim prije godinu dana. Ali, vratit ćemo se mi na temu Libereca, no prvo treba detektirati manjkavosti iz utakmice u Netanyi prošlog četvrtka. Hajduk je imao remi, držali su Bijeli 20 minuta 1:1 i onda su ponovno morali po loptu u mrežu. U međuvremenu je Maccabi, od primljenog zgoditka za 1:1 do novog vodstva stalno napadao. Onaj tko je pažljivo pogledao detalje utakmice, mogao je jasno vidjeti kako igrači Hajduk stoje daleko od suparnika.

- Morat ćemo još jednom pogledati video zapis prvog susreta, ali znam da ne smijemo ponoviti tu najveću pogrešku, a to je daleko stajanje od igrača. Previše smo prostora otvorili protivnicima. Prelagano su nas izvlačili. Mi iziđemo na igrača, a onda se izvuče netko koga nitko ne čuva i naivno ispadamo. Jasno nam je da je bilo pogrešaka u prvom susretu i da moramo puno detalja u igri bitno poboljšati.

Pripremiti mlađe

Sve do sada analizirali smo obrambeni segment, ali treba Hajduk pobijediti da bi ostvario prolaz. Koja je taktika? Stati i čekati ili napasti otvorenog garda? Prošle godine se čekalo Liberec, pa se taktika pokazala kontraproduktivnom.

- Treba nam balans. Ni previše čekati, ni juriti. Znam, lako je reći, ali tako je najbolje. Igrati svoju igru, pokušati doći do pogotka napadom. Htjeli smo mi to i prošle godine s Liberecom, ali nismo uspjeli. Blokirao nas je rano primljeni pogodak. Dnjipro? S njima nismo mogli u nadigravanje. Ali, naglasak je na tome da ne smijemo igrati ni kao prvu s Maccabijem kada nismo igrali presing na svaku loptu. Još kada je Ohandza promašio šansu...

Imao je Hajduk u tom trenutku tri zadnja vezna (Bilij - Jefferson - Savvas), logično je Pušnik zatvarao utakmicu, ali nije uspio zatvoriti. Jeste li na kraju bili zadovoljni s 1:2 ili ste osjećali da ste nešto propustili u Netanyi?
- Ne može se uvijek očekivati da će svaka šansa biti gol. ali ne trebamo ništa žaliti. Nismo imali sreće kod udarca Francka, ali možda sreća ponovno bude naš saveznik sutra na Poljudu.

Kako se nosite s pritiskom utakmice? Je li isto kao i prethodnih godina s Dnjiprom i Liberecom kada se prolaz u Europu također tražio na Poljudu?
- Uvijek je završna na Poljudu, ali ja ne osjećam posebni pritisak. Svaka je utakmica važna, ali već sam se navikao na uvjete igranje u Hajduku. Međutim, moramo mlađe igrače bolje psihički pripremiti.

Nije novost ni tajna da huk s Poljuda “blokira” i domaće, čak više nego gostujuće igrače.
- Razgovarat ćemo s njima, jer nema razloga da ih hvata trema na punom stadion. Znam, ima igrača koji se baš izgube kada vide koliko je ljudi došlo. Kao da zaborave igrati nogomet. Ali, to moramo riješiti u njihovim glavama.

Vrijeme za sreću

Svaki pokušaj prolaza u Europu doživljava se kao sudbonosno pitanje za egzistenciju kluba i pritom se kreira ozračje “bit će smak svijeta ako se ne prođe”. Kako se riješiti tog imperativnog ozračja, kako jasno kazati “igrat će se i u nedjelju protiv Lokomotive” bez obzira na rezultat protiv Maccabija.

- Puno razgovora, nikako drukčije. Kad god je bila neka fešta, nismo nikada napravili dobar rezultat. Više je vrijeme da to prekinemo, da jednom dobijemo pred punim stadionom.
I opet smo na starom, tko će zabiti za pobjedu? Od Sušića se najviše očekuje?
- Znam da se od mene najviše očekuje, bit ću spreman u četvrtak pružiti maksimum.
Je li u repertoaru ostao koji slobodan udarac kao što je bio onaj protiv Oleksandrije?
- Daj Bože da uđe jedna prava.

Je li prednost Hajduka što ne igra najbolji pojedinac prvog dvoboja Ben Haim mlađi?
- Pokazao se glavnim igračem, dobro je za nas da ne igra, ali ne smijemo se zanositi njegovim izostankom. Igrat će Yossi Benayoun, imaju oni klasu za odgovoriti.

Ima li pritiska za ulaznice?
- Dolaze prijatelji, a ostalo rješavam brzo i time se ne zamaram
Zamara se Sušić jedino razmišljanjem o pobjedi. Je li doista došlo vrijeme da bude treća sreća?
- Naravno da vjerujem u takav rasplet.
Nakon recentnih lošijih rezultata ipak se osjeća kako nema euforije kao protekle dvije sezone.
- Možda je to i bolje. Možda je baš zato došlo vrijeme je da nam se malo posreći.