Barbara Matić je olimpijska pobjednica. Povijesna medalja za hrvatski judo, prva pa zlatna...
- Presretna sam, nisam se htjela na početku opterećivati, drago mi je da je tako i ostalo, sve je poslije bilo lakše. Protiv Njemice mi je bio jedini poraz ove godine, za 2 sekunde sam falila da bude ippon, drago mi je da imamo zlato - govorila je Matić nakon finala.
Što vam je prolazilo kroz glavu kada je sat "odbrojao"?
- Ruke u zrak, sreća, veselje, radost i to je to.
Imate ukupno 28 medalja na raznoraznim natjecanjima, fantastična karijera.
- Nisam ni ja znala sve te podatke, san koji smo sanjali, da je bila koja medalja bila bi sretna, nije moglo bolje od ovoga. Kakav je osjećaj? To me pitajte za koji dan, ne znam!
Otkrila je olimpijska pobjednica i je li joj teže bilo polufinale ili finale?
- Ni jedno od toga. Najteža mi je bila borba protiv Tsunode. Dakle, Polling je najveći pritisak, a Tsunoda najteža jer sam znao da je to borba u kojoj teško da će ona mene ili ja nju baciti. Naše borbe su sve dugačke, na kazneni bod, na golden score. Ja sam danas međutim bila spremna i na 20 minuta golden score, da je trebalo. Srećom pa nije, ha, ha.
Hoćemo li vas vidjeti i na OI u Los Angelesu za četiri godine?
- Ne znam. Da mi je netko prije godinu dana rekao da ću osvojiti zlato u Parizu, rekla bi - "U redu, može zlato i gotova sam onda". No sad..., ma i kako nam se približavao Pariz sve mi je bilo teže to nekako presjeći, nisam sigurna da bi mogla. Ovako, sad ću se prvo dobro odmoriti, ostaviti kimono koji mjesec dana sa strane, pa ćemo vidjeti ima li želje, motivacije, ciljeva. Ako ne, onda odraditi neki turnir, idem se spremiti za turnir, pa će doći već neko vrijeme pripremiti se možda za EP... Ne znam, vidjet ću. Krenut ću, pa kako bude.
Kako će te si dati oduška nakon olimpijskog zlata?
- Ne znam. Nakon vage sam jela pizzu, sad ne znam. Vidjet ćemo, na što mi srce zaigra.
Koliko vam se, i ako je uopće, dolazila pred oči ona slika vas uplakane na OI u Tokiju prije tri godine, izgubljene borbe za broncu?
- Ja sam u Tokiju isplakala sve što sam imala i tamo sam onda okrenula novi list. Rekla sam samoj sebi - ne moram pobijediti niti jednu borbu do Pariza, ali svi moji treninzi su mi sada najveća motivacija.
Odakle vam tolika sigurnost danas, kada ste "pobacale" sve najbolje, ali i one suparnice koje vam baš ne pašu?
- Pa eto, tu se to negdje slilo. U grudima, srcu, glavi. Danas se očito poklopilo sve kako treba. Sav ovaj trud, rad od 20 i nešto
Jeste li svjesni da vas je gledala cijela Hrvatska?
- Čula sam već komentare, pucalo se u Zagrebu, navijali su iz kuće. Ne znam još kakva će biti proslava...
Može i jedno glupo pitanje - sprema li se fešta u Pujankama?
- A e, nego kako. Ja očekujem da cijeli Split gori. Ne dolazim ako nije sve u crvenom. Ono, bakljade, dim. Sve crveno. Mislim, dok ne budu spremni ja ću letjeti. Slijećem tek kad budu spremni, ha, ha.
Koliko se Barbara izmijenila u zadnjih godinu dana? Cijelo vrijeme, mjesecima već pišemo da je Barbara nešto drukčija, opuštenija, a fokusirana i dalje.
- Je, osjetila sam da mogu, da sam dobra, da vladam u ovoj kategoriji. Stvarno se osjećam dobro, nemam neke sumnje u sebe i to se pokazalo dobitnim.
Konačna poruka za navijače?
- Hvala na podršci, nadam se da ste zadovoljni!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....