PLAGIJAT PEPA GUARDIOLE Bayern je samo usavršena verzija najbolje Barce ikad!

Od elitnog proizvoda za kakav slovi Liga prvaka ipak ste očekivali više “dodane vrijednosti” u vidu napetosti , ravnopravnosti i rezultatske neizvjesnosti. Prve utakmice osmine finala uglavnom su nudile nešto aktivnije razgibavanje četiri gosta kao četiri papirnata favorita; Barça, PSG, Bayern i Atlético Madrid ubilježili su pobjede i zapravo ovjerili ulaznice za sljedeći krug. Usput su se neukusno narugali domaćim strijelcima ne dopustivši im da postignu barem počasni gol.

Prije nego što uzvratne utakmice prerastu u formalnost, iz dosad viđenog izdvajamo pet najupečatljivijih stvari.

1. Tko je zapravo tu prava Barça?

Kada bi nogometne strategije bile zaštićene autorskim pravima, Pep Guardiola danas bi riskirao milijunsku tužbu za plagijat ili bi morao preimenovati Bayern u “tika-taka tribute team”. Barcelona na vrhuncu moći nije tako uvjerljivo terorizirala suparnika rafalnim serijama kratkih dodavanja kao što su to činili Bavarci u srijedu na Emiratesu. U drugom poluvremenu Arsenal je stigao do 12 posto posjeda lopte. Beskrajno gore-dolje, lijevo-desno, ja tebi-ti meni preraslo je s vremenom u veliki ronfzzzz.... lijek za nesanicu i užitak samo za cijepljene Bayernove fanove.

Statistika kaže da je Bayern odigrao 863 točna dodavanja (u usporedbi s Arsenalova 222), da je držao loptu u sefu 79 posto vremena utakmice, da je srušio svjetski rekord u preciznosti na ovoj razini natjecanja, čak 94 posto isporučenih lopti stizalo je na pravu adresu, i da je Toni Kroos na tom polju zasjenio kompletnu suparničku momčad. Ako ste uopće u tom smislu imali kakvih rezervi, sada je jasno da Guardiola i u Münchenu želi izgraditi dinastiju na podlozi doktrine razrađene u La Masiji. Tako suverenom veleposjedniku lopte često je nemoguće parirati, ali povremeno se na obzoru ukaže neki Jose Mourinho pa “parkira autobus” ili Jupp Heynckes razmontira favorita miksom željezne obrane, posjeda i okomitih proboja. “Tata” Martino čini se spremnim prigrliti ovu drugu strategiju u Barceloni, on često govori o nužnosti postojanja “plana B”. Ipak, tko je trenutačno autentični promotor tika-take možemo doznati samo u sudaru Barçe i Bayerna.

2. Mandžukiću, sjedni šest

Šest točnih dodavanja, naime, i samo jedanaest kontakata s loptom. Prošlog je tjedna hrvatskom napadaču novinskim naslovom zapovijeđeno da “sjedne” jer je dobio “jedinicu”, ultimativnu ocjenu u Kickeru i Bildu koji su ga nagradili epitetom igrača utakmice za gol i asistenciju u Nürnbergu. Tamo je Bayern igrao u taktičkom rasporedu koji odgovara Mandžukiću, do izražaja su dolazili njegova pokretljivost i zračna dominacija. U Londonu se zavrtjela druga strana ploče, ona s Guardiolinim najdražim evergreenima. Ovi hitovi više odgovaraju Robertu Lewandowskom...

3. Veliki treneri i loši gubitnici

Na lamentacije Arsenea Wengera smo navikli, ovaj tjedan pridružio mu se inače odmjereni Manuel Pellegrini. Meta su očekivano suci, a u Wengerovu slučaju i poneki suparnički nogometaš. Optužbe su zajedljive, sežu dotle da se švedski sudac revanširao Barceloni jer ih je oštetio u prethodnoj utakmici ili da je Robbenova naglašena teatralnost pomogla sucu Rizzoliju da iz igre isključi Szczesnyja i ubije dotad neizvjesnu londonsku utakmicu.

Višak aspiracija, a manjak kvalitete, klase i trofeja ponekad od velikih trenera čini male i loše gubitnike. Suci nisu krivi, oni samo provode krajnje dubiozno pravilo.

4. Hitno treba mijenjati pravilo o dvostrukoj kazni kod penala

Pravilo o kojem govorimo tiče se dvostrukog kažnjavanja za jedan počinjeni prekršaj. U utorak je njegova dosljedna primjena skupo koštala Man City, a dan poslije je patio Arsenal. Posljednji obrambeni igrač (Demichelis, Szczesny) prekršajem nagrađuju suparnika jedanaestercem, najljepšim dosad izmišljenim nogometnim ‘zicerom’, ali to kao da nije dovoljna pokora pa onda moraju i na ranije tuširanje.

Pisac ovakvih normi nadahnuće kao da je tražio u zakonodavstvu Sjeverne Koreje. Stvar je neodrživa na duge staze o čemu je nedavno govorio i Jerome Champagne, čovjek koji na predsjedničkim Fifinim izborima namjerava izazvati vječnog Seppa Blattera. Champagne predlaže uvođenje narančastog kartona i privremeno isključenje na dvije ili pet minuta u ovakvim slučajevima.

5. Özil nije Ibrahimović

Zlatan Ibrahimović je najbolji maneken “value for money” transferne politike. Paris St. Germain vodi prema drugom uzastopnom naslovu, a ove je sezone najbolji strijelac Lige prvaka s deset golova i igrač koji na tjednoj bazi osvježava kolekciju svojih akrobatski atraktivnih poteza i golova. Mesut Özil je u Arsenalu trebao biti nešto slično, začin svakoj akciji, asistent i strijelac, ali umjesto toga postaje žrtvenim jarcem nakon bolnih poraza. U finišu dvoboja s Bayernom na njega je zbog nezalaganja nasrnuo suigrač Flamini. Prirođena nonšalancija nije saveznik igraču u čiju obranu staje statistika. U srijedu je s 11,5 pretrčanih kilometara bio među najaktivnijim igračima na terenu...