POGLEDAJTE KAKO BI MOGAO IZGLEDATI NOVI HAJDUK Tudor ne dvoji oko sustava, a ima za to i savršenog igrača! Ključnu poziciju preuzima iskusni Vatreni?

Nije Igor Tudor na svojoj nedavnoj promociji na Poljudu skrivao da mu je prva ideja s Hajdukom igrati u sustavu 3-5-2. U tom se sustavu Tudor već godinama osjeća najkomotnije. Zanimljivo je da igru s trojicom u zadnjem redu forsiraju Ivan Leko i Ivan Jurić, dva igrača s kojima je igrački odrastao i s kojima se i danas puno druži i stalno čuje. Leko mu je uz Pletikosu najbolji prijatelj. Dakle, taj mladi val Hajdukovih stručnjaka čvrsto se uhvatio sustava 3-5-2 ili 3-4-3, ovisno već o kadru koji imaju na raspolaganju.

Sjajno čita igru

Analizirajući aktualni Hajdukov igrački kadar, realno je doći do zaključka da Tudor ne bi trebao imati većih problema u slaganju sustava 3-5-2, iako na prvu postoji problem centralnog braniča jer aktualni Hajdukovi stoperi - Ismajli (23) i Simić (24) prije svih - bolje izgledaju kao klasični stoperi nego kao potencijalni “libero”. Međutim, Tudor u svlačionici ima jednog igrača koji bi po svojim nogometnim performansama, a poglavito iskustvu, mogao biti iznimno zanimljiv potencijal kao zapovjednik obrane. Riječ je o Filipu Bradariću (27), jedinom igraču Hajduka koji u nogama ima ozbiljne minute u ligama Petice - bio je važan igrač Cagliarija, koji ga je ljetos posudio Hajduku - ali i nastup na Svjetskom prvenstvu, na kojem je kao član Vatrenih osvojio nezaboravno srebro u Rusiji.

Bradarić je već godinama sjajan kao korektor veznog reda, igrač koji uvijek radi u službi momčadi, veznjak od kojeg kreću svi napadi momčadi. Kako Bradarić ima niz defenzivnih odlika - sjajno čita igru, ima veliku mirnoću i taktičku disciplinu - čini se kao odlično rješenje za poziciju centralnog braniča, odnosno libera. Hajduk bi s njim u zadnjem redu dobio igrača koji maksimalno ubrzava igru u otvaranjima napada, a to je segment na kojem Tudor kao trener posebno inzistira. Ismajli i Simić ni izbliza nemaju takvu kvalitetu. S druge strane Bradarić je dovoljno iskusan i taktički obučen da bez problema odradi i obrambene zadaće, kao i da bude stvarni gazda zadnje linije Hajduka.

SN

Iako je Bradarić karijeru izgradio kao defenzivni veznjak, oni koji su mu bliži kažu da ne odbija ideju o preseljenju u zadnji red momčadi. Tudor i Bradarić već su radili zajedno u prvom Tudorovu mandatu na Poljudu i tada je već Tudor bio sklon tome da Bradarića povremeno stavi u zadnji red. K tome, njegovim bi se premještajem u veznom redu otvorilo dodatno mjesto, što je Hajduku vrlo bitno jer Nejašmić i Stanko Jurić očekuju punu minutažu, a i klub puno očekuje od tog dvojca mladih igrača. Mali problem kod Bradarića može biti tek činjenica da Cagliari - kao klub s kojim je Filip ugovorno vezan - ozbiljno računa da će ga naljeto vratiti da bi konkurirao za poziciju u veznom redu, a ne kao libero. Međutim, Cagliari je Bradarića imao cijelu godinu, tako da u klubu jako dobro znaju što im može pružiti na kojoj poziciji.

Visoka krila

U sustavu 3-5-2 posebno su važne pozicije bočnih igrača. Oni moraju biti i brzi i iznimno izdržljivi jer praktički pokrivaju 100 metara u oba smjera. Kada momčad napada, očekuje se da budu krila koja idu vrlo visoko, ali i da u punoj brzini odjure u obranu i zauzmu mjesto u zadnjem redu obrane. Na Tudorovu sreću, Hajduk ima dva igrača koja su kao stvorena za takav nogomet. Kapetan Josip Juranović (24) već je tri godine najbolji igrač Hajduka. Svaka čast Miji Caktašu, ali Juranović je igrač koji nikada ne podbaci, branič koji u svakoj utakmici ispoljava fantastičnu energiju i količinu trke. Juranović je sada već i iskusan igrač, teško se sjetiti njegove obrambene pogreške, a u 15 prvenstvenih nastupa tijekom jeseni upisao je dva gola i tri asistencije, uz pregršt dobrih ubačaja i prodora. Posluži li ga zdravlje, a kažu da je napokon zdrav, Juranović je sigurno najbolji desni bek u ligi, ali i igrač koji će ozbiljno konkurirati za nastup na Euru.

Ono što je Juranović na desnoj strani, na lijevoj bi trebao biti mladi David Čolina (19). Istina je da mu završnica nije ubojita kao Juranovićeva, istina je i da ima puno više problema u obrani, ali Čolina ima odličnu brzinu, veliku moć ponavljanja i energiju koja oduševljava. Iza njega je prva seniorska polusezona, tako da bi na proljeće trebao biti još bolji, vjerujemo i konkretniji.

U veznom redu u ovom trenutku ne bi trebale biti upitne pozicije Darka Nejašmića (20) i Stanka Jurića (23). Obojica su mladi, vrlo potentni, jaki u duelima, uvijek rastrčani, a i obojica imaju dobru završnicu i opasne udarce. Kako je Hamza na izlaznim vratima, tako bi na proljeće ovaj tandem trebao dobiti punu minutažu. Već smo rekli da je Hajduku to bitno i zbog transfera jer su Nejašmić, Jurić, Juranović, Ismajli i Čolina igrači koji u ovom trenutku Hajduku mogu donijeti značajne transfere. Poziciju desetke i u novom bi sustavu zadržao Mijo Caktaš (27), prvi strijelac Bijelih, koji je jesenas ipak odigrao ispod očekivane razine. No dok god zabija, Caktaš će biti važan igrač Hajduka.

Taktičke zamisli

Nedovoljno efikasni napadači jesenas su Damira Burića stajali otkaza i oni će biti najveći Tudorov problem u proljetnom dijelu sezone. Jairo (27) nije klasičan napadač, nije to ni Eduok (25), obojica se najbolje osjećaju kao krilni igrači. Stoga bi u startnoj postavki Tudorove momčadi njih dvojica trebala biti stožerni napadački Hajduka. Jairo polulijevo, Eduok poludesno. Proradi li Marin Jakoliš (23), Tudor bi dobio mogućnost da zaigra i sustav 3-4-3, koji bi mu donio još ofenzivniji segment u igri.

Naravno, zaokret u sustavu igre ne mora donijeti i zaokret u rezultatima Hajduka. Damiru Buriću na koncu je presudila činjenica da mu momčad u drugom dijelu jeseni nije imala pravu energiju, onu koju je pokazivala prije svega u kolovozu. Pokušavao je Burić s dva sustava, 4-2-3-1 i 4-3-1-2, ali željenog pomaka nije bilo. Što će Tudoru donijeti njegov sustav, pokazat će vrijeme, ali važno je da ovaj Hajduk, čak i bez pravih pojačanja u zimskoj stanci, ima igrače koji mogu odgovoriti taktičkim zamislima novog trenera...