Ante Vukušić opet je sretan. Bivši napadač Hajduka je zdrav i u odličnoj formi, igra standardno i zabija redovito. Za ljubljansku Olimpiju je u prvenstvu skupio već četiri pogotka i dvije asistencije u prvih pet utakmica, a gol i asistenciju upisao je i u kvalifikacijama za Europsku ligu.
- U Olimpiji je sve super. To je klub iz snova za mene, pogotovo nakon svega što sam prošao u životu. Ovo je kao da sam se ponovno rodio, uživam i radim ono što najviše volim - rekao nam je 28-godišnji napadač poznat i pod nadimkom ‘Sinjski dijamant’.
Hajduk je napustio krajem kolovoza 2012. godine, te je nakon dugih sedam godina napokon pronašao klub koji igra ofenzivni nogomet koji njemu odgovara.
- Pratio me peh. Znao sam da će se Pescara boriti za ostanak, bio je to klub u kojem je bilo teško igrati, a slično vrijedi i za ostale sredine u kojima sam bio. U Olimpiji sam napokon došao na svoje, napadačka igra mi jako odgovara.
Kako vam se čini slovenska liga?
- To je prava liga za vratiti se, pokazati, napraviti iskorak prema boljem i kvalitetnijem. Uz Olimpiju, u vrhu su Maribor i Domžale, dosta se igrača prodaje u inozemstvo, liga je uređena, a stadioni odlični. Naše Stožice su vjerojatno najbolji stadion u regiji. Slovensko je prvenstvo po kvaliteti možda za razinu niže od hrvatskog, ali gušt je igrati. Ne forsira se antinogomet, nego padaju golovi, igra se atraktivno.
Olimpija je ispala iz Europe, ali u domaćim okvirima ciljevi su visoki.
- Želimo osvojiti prvenstvo i Kup. Super smo krenuli, imamo sedam bodova prednosti u odnosu na Maribor, trebamo dalje držati taj ritam i razliku. Igramo stvarno fantastično. Iz Europe smo se nesretno oprostili protiv turskog Malatyaspora, koji je jako puno uložio u momčad. Mislim da smo nezasluženo ispali...
Zmajčeki love titulu koju je prošle sezone osvojio Maribor, a koliko golova lovi on?
- Moj je osobni cilj da budem zdrav, a za ostale ne brinem. Ne želim davati nekakve brojke u novinama, moje je da govorim na terenu. Pokazao sam da sam se ponovno rodio nakon svih sumnji i ponižavanja svih ovih godina, pokazao sam tko sam i što sam.
Na što konkretno mislite?
- Bilo je tu svega, čak su se i neki mediji ismijavali. Nisam dobio niti jednu priliku da se vratim natrag u Hajduk i zbog toga mi je žao. Kad je trebalo spašavati klub, na koljenima su me molili da odem. Vjerojatno su poslije mislili da više nisam igrač kao što sam bio, da ne mogu pomoći. Međutim, uz Božju pomoć i vjeru sve je moguće. Ako vjeruješ, uspjeh će doći.
Ovog ljeta mogao je za veći novac otići u Indoneziju, no odabrao je Sloveniju.
- Želio sam se vratiti i dokazati, a ovdje me svi jako cijene i baš uživam. Želim s Olimpijom odigrati odličnu sezonu i osvojiti dvostruku krunu, pa na ljeto što bude.
Vratimo se malo na Hajduk. Jesu li ikad postojali ozbiljniji kontakti vezani uz povratak na Poljud?
- Postojali su kad sam bio u Njemačkoj, ali oni su se pokazali neozbiljnima. Tada je sportski direktor bio Branco, a pomoćnik Bjelanović. Nakon prvih razgovora više mi se nisu ni javljali na telefon. Ne želim uopće to komentirati. Pomogao sam Hajduku kad je trebalo, navijači su me voljeli, igrali smo Europu. Pamtit ću kako su se prema meni ponijeli, no unatoč svemu Hajduk je i dalje moj klub i želim mu sve najbolje. Želim mu da osvoji naslov prvaka, ako je HNL sad puno teža liga nego dok sam je ja igrao, a Dinamo je u njoj posebna priča. Hajduk ima mladu momčad, za razliku od drugih nisu se baš puno pojačali i očekuje ih teška sezona - zaključio je.
Liječnici su se čudili kako sam s tim uopće živio
Kaže Vukušić da sad igra najbolji nogomet, no iza njega je dugo mračno razdoblje obilježeno lutanjima i problemima sa zdravljem.
- Moja je kalvarija trajala baš dugo. Sve je krenulo loše od Pescare, gdje u cijeloj sezoni nisam niti jednom izašao sam na vratara. Tražili su me i neki drugi klubovi poslije, ali Pescara me nije pustila. Išao sam na posudbe nakon ispadanja, u manjim klubovima je teško bilo doći do izražaja. Otišao sam u Njemačku, pa u Rusiju, tamo mi je na prvom treningu stoper koljenom ušao ispod rebra. Liječnici su na pregledu utvrdili da mi je jedno plućno krilo od ranije bilo oštećeno, još od prometne nesreće koju sam doživio, čudili su se kako sam s tim živio i igrao nogomet. Četiri godine bilo mi je baš teško, mnogi su mislili da mi je karijera gotova, ali odlučio sam se boriti i svima dokazati da i dalje mogu igrati nogomet.