U redu 1234 stvari bismo mogli posložiti kako slijedi. Jedan mjesec nakon isključenja s Islandom (studeni 2013.) Niko Kovač saznao je da će Mario Mandžukić biti kažnjen jednom utakmicom na SP-u. Dva mjeseca kasnije, to jest danas, postavlja se i dalje pitanje tko će ili kako će se nadomjestiti odsutnost najvažnijega napadačkog aduta Vatrenih.
U tri mjeseca od isključenja u Maksimiru, pored niza utakmica i prilika, ni jedan od napadača (Olić, Jelavić, Eduardo, Benko i uvjetno rečeno Rebić) nije se nametnuo takvom formom koja bi ga sada projicirala kao logičnu alternativu golgeteru Bayerna i Hrvatske. Tako, četiri mjeseca prije debija u Sao Paulu, protiv domaćina, natječaj za prvu špicu još je otvoren.
NIKICA JELAVIĆ
Kad se zamišlja idealni sidrun, Jelavić je svakako igrač koji vam prvo padne napamet. Osim što je fizički snažan, stasit, dobar u skoku, napadač Hull Cityja zna primati loptu kao srednja špica, sačuvati je i dati vremena ostatku momčadi da mu se priključi u ofenzivi. Jelavić bez problema izdržava duel sa stoperima, tehnički je vrlo solidan i, što je važno, ima naviku razigravanja suigrača. Ono što je ključno za njegov nogomet, to je da uđe u kontinuitet nastupa, što bi sada u Hull Cityju moralo biti riješeno.
EDUARDO DA SILVA
On je igrač koji u napadu nudi sasvim drugu vrstu igre u odnosu na navedenu potrebu mantinele, sidruna ili kako već hoćete nazvati isturenog napadača. Eduardo je plemenit igrač, znalac, temelji svoju igru na finesi i osjećaju za prostor. Kao isturenog napadača, koji će biti u raljama brazilskih stopera, koji su brzi i fizički snažni, teško je očekivati da bi se othrvao. Eduardo je “rođena” druga špica, pratilac prvoga stasitog napadača. U ovom trenutku Eduardo još uvijek ima hipoteku male minutaže u Šahtaru i manjka utakmica koje bi pridonijele da uspješno prati ritam Mundiala.
ANTE REBIĆ
Njega se navodi u kategoriji napadača, ali Ante Rebić u startu mora biti definiran kao bočni igrač. Njegov nogomet u Splitu i HNL-u najbolje je djelovao u prodorima po boku, gdje je do izražaja dolazila njegova fizička moć i okomitost. Očekivati da kao centralni napadač ostvari potrebe Vatrenih ipak je pretenciozno. Dijelom i zato što ne igra srednjeg napadača, ali većim dijelom zbog činjenice da manjak minutaže u Fiorentini limitira njegove potencijale. Bude li se uspio razigrati u Firenci, onda bi Rebić bio vrlo dobra alternative za bočne pozicije, što ga globalno isključuje iz konkurencije za alternaciju Mandžukiću.
IVICA OLIĆ
Veteran mnogih bitaka, jedan od važnijih igrača posljednjih 6-7 godina Vatrenih. Olić je centarfor koji može dati dvije stgvari. dubinu i presing. U kontekstu igre s Brazilom to je možda njegov limit. Tehnički gledano Ola je više igrač ua prodor i ritam, manje za očuvanje lopte i razigravanje veznih i polušpic-igrača. Nije zato čudno da je najbolje partije pružao kao druga špica, koja pomaže u presingu i odmah se otvara za ofenzivnu reakciju. Bez obzira na godine, još uvijek je motorički impresivan.
LEON BENKO
Kad zamišljate idealnu skicu centralnog napadača, koji mora obavljati posao mantinele i razigravati suigrače, a koji se dobro gradi i čuva loptu, osim toga je vrlo opasan u realizaciji, onda nogomet koji je Leon Benko iskazivao u Rijeci prošle jeseni, bio bi 'to'. U njegovu slučaju, ako ode na SP, onda je ograničenje činjenica da je jedno igrati na razinama Eurolige i HNL-a, a sasvim drugo u konkurenciji ponajboljih igrača svijeta, što je sudba Hrvatske u prvoj utakmici SP-a. Benko je po stilu kvalitetan sidrun, a koliko to može poslužiti na višoj razini, treba procijeniti Niko Kovač.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....