Povratak Francuza Taravela: 'Ozljeda me slomila, ali vratio sam se jači i brži nego prije'

Prošlo je sedam mjeseci, za njega kao sedam godina nesreće. Francuz Jeremy Taravel, koji je još u veljači stradao na treningu i ozlijedio koljeno, zapravo je najveća Dinamova enigma. Svi ga prizivaju, koliko smo samo puta čuli rečenicu “koliko ćemo tek biti jaki kad se vrate Fernandes i Taravel”. A, zapravo, nitko i ne zna koliko je dobar i je li dobar taj Taravel. Odigrao je za Modre samo jednu utakmicu, protiv Splita, a onda je stigla ta nesretna ozljeda.

U nedjelju je prvi put bio na terenu, odigrao je 45 minuta za Dinamo II u Trnju, a danas bi mogao konačno igrati i za prvu momčad. Kup u Gajnicama možda je idealna šansa za pravi povratak.

- Vidjet ćemo... Razgovarao sam u ponedjeljak s fizioterapeutima, s trenerom Mamićem, razgovarali smo kako bih mogao igrati u tom Kupu. Vidite, osjećam se odlično, i nakon te utakmice u Trnju, i drugi dan nakon treninga, nije bilo nikakvih problema, sve je prošlo super. Znam da to nije “to”, ni kup-utakmica nije prvenstvo ili Europska liga, ali odnekud se mora početi. Da, mogao bih igrati danas, vidjet ćemo kako će to proći - priča nam Taravel.

Pomalo je, kaže, i nervozan, jer jedva čeka taj pravi povratak na travnjak.

- Radio sam jako naporno, trenirao koliko god je trebalo. Ali svjestan sam da su treninzi i prijateljske utakmice jedno, a pravi susreti nešto drugo, jer drugačiji je osjećaj kad si na terenu i kraj tebe prolazi suparnički napadač. Onda nema štednje i razmišljanja o ozljedi, ako on prođe ti ga moraš uhvatiti. Ali, kažem, osjećam se spremno, sad samo trebam igrati što više utakmica da se vratim u pravu formu. Ne bojim se ničega, ali trebat će još vremena da budem sto posto u formi. Ne znam koliko utakmica, ali doći ću na svoje.

Ne voli se, priča, previše vraćati u prošlost, no ipak je otkrio kako se osjećao tih sedam mjeseci.

- Bilo je jako teško, za nogometaša je to uvijek preduga stanka. Imao sam dvije operacije na tom koljenu, rekuperacija mi je trajala kao vječnost. Ali sad sam se vratio i osjećam se dobro, ozljeda je prošlost i neka to i ostane, a ja sam fokusiran samo na budućnost.

Ali u tim teškim trenucima dogodilo se i nešto najljepše. Rodio mu se sin, u Zagrebu.

- Je, rodio se prije dva mjeseca i olakšao mi patnju. Bio mi je utjeha, kao i supruga, baš kad mi je bilo najteže, oni su mi pomogli da zaboravim na ozljedu i terapije, da nađem novu snagu za oporavak.

Vratimo se ipak još malo na ozljedu. Imali ste i ranije problema s tim koljenom?

- Imao sam, prije sedam godina, operaciju na lijevom koljenu. I na ovom drugom sam imao neke probleme, ali to je bilo nevažno, oko mjesec dana stanke.

U klubu su rekli da su vam u ugovor stavili opciju da vas u slučaju ozljede tog koljena ne moraju plaćati, ali da vas ipak plaćaju, jer ste to zaslužili svojim radom?

- Moj ugovor je kao i svaki drugi, nije to baš tako. Prošao sam liječnički pregled prije potpisa, vidjelo se da sam imao već spomenuti problem prije toliko godina i to je to. Dobro, pričali smo kako je moguće da ću u budućnosti imati nekih problema s koljenom, ali vjerojatno nakon karijere, rekli smo, ako što bude, dogovorit ćemo se. Ali nikakvih problema nije bilo oko toga. Od prvoga dana ovdje sam osjetio veliku želju svih u klubu da mi pomognu, bodrili su me i pričali kako jedva čekaju da se vratim.

Što vam je sve prolazilo kroz glavu kad ste se ozlijedili već nakon prve utakmice?

- Bio sam jako loše, tužan, slomljen. Htio sam pokazati svima kako sam dobar, koliko mogu dati, a onda se dogodila ta ozljeda. No, svi su mi rekli, u redu, čeka te težak rad, ali mi ćemo te čekati, vratit ćeš ti. Posebno su me se dojmili fizioterapeuti, njima sam najviše zahvalan, pogotovo Nenadu Krošnjaru. Stalno su pričali sa mnom, tješili me i bodrili, a to je nekad važnije nego sam trening. Kad nisam bio u glavi pravi i nije mi se dalo trenirati, nisu me uvijek kritizirali, nego su mi znali reći: “OK, odi kući obitelji, opusti se, nastavit ćemo sutra”. To puno znači i ja sam siguran da sam se vratio jači i brži nego prije. Bio je to jako težak period za mene, hvala svima na pomoći.

Dobro, kakav je doista Jeremy Taravel, što ćemo moći vidjeti od njega?

- Ono što vidim jest da je momčad stvarno dobra. Zato ne mogu reći da ću odmah upasti u prvih 11 i biti bolji od svih. Ali ono što ćete vidjeti, što će moji suigrači već znaju, jest da ja igram srcem i dajem maksimum, uvijek. Ne razmišljam ni o kakvoj poštedi, nemam pristup “lako ćemo”. Od prve do zadnje minute idem sto posto.