U eri modernih gladijatora i atomskog nogometa kakav se igra posljednjih deset ili 15 godina, jedno je pitanje svih pitanja, a to je ono tko je bolji - Lionel Messi ili Cristiano Ronaldo? Statistika im je tu negdje, ukusi su različiti, a nogomet je momčadski sport, ali kad jednom odu s najveće pozornice, a taj dan je, nažalost, sve bliže, zauvijek će se pričati o eri koju je obilježio njihov rivalitet i njihova fantastična golgeterska dostignuća.

Simultanka

Jedan od najvažnijih datuma, možda i njezin početak, bio je prije 16 godina, kada je 16. kolovoza 2003. u 61. minuti utakmice Manchester United - Bolton (4:0) na travnjak Old Trafforda zakoračio Cristiano Ronaldo dos Santos Aveiro. Momčad Sir Alexa Fergusona tog se vrućeg popodneva poprilično mučila sa slabašnim Boltonom, vodila je samo 1:0, a onda je s izlaskom Butta i ulaskom 18-godišnjeg Portugalca s otoka Madeira počela polusatna simultanka koja je najavila kakva je igračka klasa stigla u “kazalište snova”.

Nije Ronaldo zabio u debiju protiv Boltona, na prvijenac u Premiershipu je čekao čak do 1. studenoga i utakmice s Portsmouthom (gol iz slobodnog udarca), ali izborio je kazneni udarac te napravio nekoliko driblinga i prodora, koji su u samo pola sata potpuno zaludjeli navijače Manchester Uniteda.

Već se sutradan Ronaldovo lice pojavilo na naslovnim stranicama svih engleskih sportskih listova i rubrika, a George Best je njegovu igru ocijenio “nesumnjivo najuzbudljivijim debijem koji je ikada vidio”.

Potom je fokus svih medija stavljen na ono što se dogodilo samo 10 dana prije toga i što je taj dio nogometne povijesti tjeralo na mlin Manchester Uniteda. To je priča o jednom od najvećih i najuspješnijih transfera koje je Alex Ferguson napravio u 26 godina, koliko je vodio najtrofejniji engleski klub i s njim osvojio 38 trofeja, uključujući i 13 titula prvaka Engleske.

Postava Manchester Uniteda za utakmicu protiv Boltona 16.8.2003.:

Mjesto radnje je Lisabon, a datum 6. kolovoza 2003. Sljedeće godine u Portugalu će se igrati Europsko prvenstvo, a jedan od novih stadiona na kojima će se igrati utakmice je i onaj Sportinga, koji je dobio ime po osnivaču kluba Joseu Alvaladeu. Za svečano otvaranje stadiona Sporting je u goste pozvao Manchester United, klub s kojim je i dotad imao dobru suradnju, posebno na razini omladinskih škola. Jedan mladić, koji je za Sporting odradio tek jednu seniorsku sezonu, ali istodobno igrajući i za B momčad i onu U-17, bio je posebno motiviran za dvoboj sa slavnim engleskim klubom.

"Odigram li ovu utakmicu dobro, tražit će me 50 klubova, a ako zabijem gol, tražit će me njih stotinu", otkrio je Ronaldo nakon niz godina što mu je bilo u mislima te kolovoške večeri, za koju i sam kaže da mu je usmjerila život i nogometnu karijeru.

"Tada sam bio talentirani dribler i više usmjeren k asistencijama. Tako sam i odigrao tu utakmicu protiv Manchester Uniteda, za momčad i pobjedu 3:1. Bio sam nevjerojatno dobar, savršena noć, koju pamtim kao da je bila jučer", i danas govori Ronaldo, a Alex Ferguson i njegovi igrači otvoreno priznaju da su ispadali smiješni i da ih je valjao po travi kao amatere.

"Doslovno nas je uništio i što je utakmica više odmicala, samo sam želio da ne napada tamo gdje sam ja. Nakon utakmice cijela je svlačionica pričala samo o njegovoj nevjerojatnoj igri, a da uopće nije bio strijelac", rekao je tadašnji igrač Uniteda Quinton Fortune, koji je sedam godina igrao na Old Traffordu.

I Alex Ferguson je odmah shvatio da vremena za čekanje nema, da treba reagirati doslovno u sekundi, pogotovo zato što su Arsene Wenger i Arsenal, Liverpool, Barcelona i Real već kontaktirali Ronalda, a prvi engleski klub koji je poslao i službenu ponudu Sportingu bio je Birmingham.

"Taj posao morao sam riješiti odmah, još u tunelu stadiona", otkrio je Ferguson, koji je pozvao sportskog direktora Sportinga i zamolio ga da mu Ronalda uputi u svlačionicu Manchester Uniteda.

Suigrači iz lisabonskog kluba ispratili su ga riječima “Sretan put, tebe su već kupili”, a kada je došao pred karizmatičnog Škota i njegove igrače, on ga je samo upitao: “Želiš li biti dio ove svlačionice?”

Grubi treninzi

Sve je bilo jasno, preostalo je samo da klubovi dogovore financijske uvjete i dva je dana nakon toga objavljeno da je United za 12,2 milijuna funti od Sportinga kupio Portugalca, koji je u tom trenutku bio najskuplje plaćeni 18-godišnjak u povijesti engleskog nogometa. Kako je tog ljeta David Beckham prešao u madridski Real, nije bilo prepreke da Ronaldo preuzme kultni broj 7, onaj koji su nosili najbolji igrači u prošlosti kluba s Old Trafforda.

U razmaku od samo deset dana rođen je Beckhamov nasljednik, nova zvijezda, iako je Ferguson znao da dijamant koji je dobio još treba brusiti. Čak je pomišljao da ga jednu sezonu ostavi na posudbi u Sportingu, ali igrači su ga još u avionu na povratku s one lisabonske utakmice uvjeravali da mladac može odmah uskočiti u startnu jedanaestoricu. Sir Alex je ipak bio oprezniji i u toj prvoj sezoni dozirao njegove nastupe, a najviše se bojao da bi ga u agresivnom i često (pre)oštrom engleskom nogometu netko mogao teže ozlijediti. Ronaldo tada nije bio ni blizu fizičke moći kao danas, a trener mu je najveću manu vidio u tome što pada nakon svakog imalo čvršćeg duela i traži prekršaj, koji nije sviran.

"Ronaldo je na početku karijere u Engleskoj imao naviku da pada na travu kao krpa nakon svakog izgubljenog duela. Ferguson je za glavni cilj postavio da ga ojača i svim trenerima u klubu je zapovjedio da zatvaraju oči kada ga fauliraju na treninzima. Riju Ferdinandu i Royu Keaneu je, pak, rekao da budu grublji prema Ronaldu kako bi se mentalno pripremio na ono što ga čeka na engleskim stadionima", otkriva tadašnji trener vratara u klubu Tony Coton, kojem je ponekad bilo žao to i gledati, ali ne kaže se uzalud da je svaki početak težak, pa je takav bio i Ronaldov.

Prosjek ga nije zanimao

"Jadni Ronaldo nije znao što ga je snašlo s obzirom na tretman koji su davali njegovi suigrači. Kad mu ne bi dali izvoditi slobodne udarce, on bi u bijesu podizao ruke u zrak, sjedio na terenu i psovao na portugalskom dok bi se igra na terenu nastavljala. Rutineri poput Keanea i Ferdinanda provocirali bi ga da je premekan, ali sve je to bila poruka, koje je brzo postao svjestan, a s obzirom na njegove fantastične radne navike, svi smo znali da može samo napredovati. Njega prosjek nikada nije zanimao, on je u svemu želio savršenstvo", pojasnio je Cotton, a već u drugom dijelu debitantske sezone sve je za Ronalda bilo bolje. Šlag na tortu stigao je u finalu FA kupa protiv Millwalla. U trijumfu 3:0 postigao je prvi gol i debitantsku sezonu završio prvim trofejem u dresu Manchester Uniteda.

Kasnije će osvojiti tri prvenstva Engleske, dva Liga kupa i Ligu prvaka 2008. u Moskvi, kada je protiv Chelseaja zabio u igri, a promašio u raspucavanju jedanaesteraca, ali, s druge strane, nisu zabili ni Terry i Anelka. Bio je u dresu Manchester Uniteda i najbolji strijelac Premiershipa, europska Zlatna kopačka i igrač godine u izboru FIFA-e. S Old Trafforda Ronaldo odlazi ljeta 2009. kada je Real za njega platio, onda rekordna, 94 milijuna eura.