Bio je to potez zbog kojeg je Budainka Kolonija trebala postati hit klub Hrvatske. Potez o kojem će se pisati, pričati i snimati reportaže. Potez koji bi klubu iz šestog ranga hrvatske nogometne zbilje možda donio i koju sponzorsku kunu. No potez Branka Radičevića, koji je u 4. kolu 2. ŽNL namjerno promašio penal, jer mu je dozlogrdilo biti dio pokvarenog sustava, klub je umjesto zvijezda, doveo na - rub propasti!
Premda je taj potez za notes trebalo naplatiti, on je ostao zarobljen u trenutku, iz kojeg, nažalost, nitko nije uspio izaći. Pa je poslije ljutnje navijača, značajne šutnje igrača, prvo stigla i ostavka predsjednika Krešimira Čičića, potom trenera Dalibora Katinića, a sada je, saznajemo, čak 15 igrača zatražilo ispisnicu!
- Nadam se i vjerujem da se klub ipak neće ugasiti, ali nakon svega je veliko pitanje tko bi ga ovakvog razapetog sada želio i uzeti - govori za SN predsjednik na odlasku, Krešimir Čičić.
Nevjerojatan obrat stvarnosti, koji se trebao iskoristiti na potpuno drugačiji način...
- Možda i jest, ali haranga koja se stvorila odmah po kraju utakmice rezultirala je ovakvim epilogom. Zašto situaciju nismo iskoristili u drugom smjeru? Ja vas pitam kako bih to mogao učiniti. Možda putem laži, prihvaćajući priču o nepostojećem penalu a time direktno optužujući suca? Meni to ne dopušta kućni odgoj. Ako vi to podržavate, gdje je vama moral? Sudac je, čisto da znate, odsudio odličnu utakmicu, a taj penal je bio, ako ga smijem usporediti, baš kao onaj Modrićev na utakmici s Turskom.

To je po nama čisti penal.
- Je l’ je?! E, onda je i ovaj čist. A Rakitić onaj nije namjerno promašio. I svejedno su Rakitiću svi pljeskali... Stvar je u tome da je Radičević to učinio na svoju ruku, a penal nije niti bio na njemu. On se stavio ispred suigrača, trenera i kluba, a to je, po meni, ipak nedopustivo.
Ali nedopustivo je i sve što se dogodilo potom, od vrijeđanja na društvenim mrežama, do raznih komentara u i oko kluba.
- Branko i ja smo bili dobri, nakon utakmice smo kratko popričali, i došli do zaključka da je rastanak jedino rješenje. On je zatražio ispisnicu, a ja sam se s time složio. Ono što je trener kasnije pisao, bio je plod dva piva i njegove emotivnosti zbog takvog poteza igrača koji se stavio ispred momaka koji ovdje treniraju, a on dolazi svaka dva tjedna odigrati utakmicu. Nakon svega, dakle, s Radičevićem sam se rastao korektno, premda nakon svega više ne možemo biti prijatelji, jer sve što se napisalo, uzelo mi je pet godina života.
Ali zar je moguće da je nakon svega klub doveden na rub propasti?! Činjenica je da je to potez za fair play, bez obzira što ga je možda samo o vidio! Potez koji je inicirao najnormalniju reakciju medija i javnosti, toliko željene trunke poštenja.
- Meni je jasno da narod želi takve heroje, ali njegov potez inicirao je niz negativnih napisa koji su doveli do toga da nemamo predsjednika, trenera, a da 15 igrača traži ispisnicu. A prvenstvo je u tijeku. Ako Uprava usliša njihove želje, pitam vas, kako ćemo nastaviti s radom i igrati utakmice... - zaključio je Čičić.
Ako smijemo, razlog svega ne leži u Radičeviću, čiji se potez trebao kapitalizirati. Jer, to je bila njegova odluka. A na kraju je postao tempirana bomba unutar kluba koja je eksplodirala i prijeti najgorim mogućim raspletom. Nadamo se da se klub neće rasformirati, ali Radičević zbog toga definitivno nije kriv. Jer ovom sportu, društvu ako želite, treba sve više Radičevića...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....