Prošlost i sadašnjost u godini Mundiala: Samo bi Cruyff mogao u momčad 21. stoljeća

U ovo, predmundijalsko doba, kad još nitko ništa ne zna, uglavnom se osvrćemo u prošlost i na iskustvima iz davnine pokušavamo doći do nekih odgovora. Tako sam se prije nekoliko dana sudario s “dream teamom” Fife, idealnom momčadi 20. stoljeća.

Bez Besta, Müllera...

U njoj nije bilo mjesta za Georgea Besta, Gerda Müllera, Erica Cantone, Zica ili Romarija, iako, kada se pogleda izbor Fifinih elektora, ne vidite kako biste ih uopće mogli ugurati.

“Dream team” 20 stoljeća glasi: Lav Jašin (SSSR), Carlos Alberto (Brazil), Nilton Santos (Brazil), Franz Beckenbauer (Njemačka), Bobby Moore (Engleska), Alfredo di Stefano (Španjolska), Johan Cruyff (Nizozemska), Garrincha (Brazil), Pele (Brazil), Diego Maradona (Argentina). Naravno da su kritičari i na tako formiranu momčad imali puno primjedbi, ali vidite li nekoga tko ne spada u “dream team”? Možda Bobby Moore, ali iz poštovanja prema kolijevci nogometa, morali su “uvaliti” i jednog Engleza.

Je li možda trebalo biti mjesta i za nekog Hrvata? Da, ali samo u širem izboru, Josip Skoblar je zaslužio da ga izbornici akceptiraju, jer je doista bio čudesan golgeter. Ali, ako nema Romarija i Gerda Müllera, utopija bi bilo tražiti poziciju za Skoblara. Rano je da bismo birali momčad 21. stoljeća, iako je pred našim očima u proteklih 13 godina prodefiliralo mnoštvo izvanserijskih igrača.

Na toj listi još uvijek nema mjesta za Urugvajca Luisa Suareza, Belgijca Edena Hazarda, trenutno dvojice najboljih igrača Premiershipa, a gotovo je nemoguće, pored tolikih velemajstora, naći prostor za Francka Riberyja, kandidata za prošlogodišnju Zlatnu loptu. Naravno, možda vam se neće svidjeti naš izbor idealnih jedanaest za trinaest godina ovog stoljeća, ali bit će i to prvorazredna momčad. Ne u taktičkom smislu, Jose Mourinho nikada ne bi tako sastavio momčad, jer je u njoj previše zvijezda i individualaca, i on se rukovodi sintagmom da “jedanaest Pelea nisu idealna momčad”.

Novi ‘dream team’

Iker Casillas (Španjolska), Phillip Lahm (Njemačka), Thiago Silva (Brazil), Sergio Ramos (Španjolska), Paolo Maldini (Italija), Cristiano Ronaldo (Portugal), Zinedine Zidane (Francuska), Leo Messi (Argentina), Ronaldinho (Brazil), Ronaldo (Brazil), Zlatan Ibrahimović (Švedska).

Prvo pitanje; koja bi momčad pobijedila u međusobnom susretu? I drugo, možda još zanimljivije pitanje, tko bi mogao iz momčadi 20. stoljeća egzistirati u današnjem nogometu? Samo jedan, Johan Cruyff!? Naravno, u momčadi 21. stoljeća nema Hrvata, možda se visokom društvu približio jedino Mario Mandžukić, ali ako na listi nema Radamela Falcaa, Luisa Suareza, Robina van Persieja i Francka Riberyja, onda bi guranje Mandžukića bilo smiješno i bezrazložno. Ako, pak, pitate za Prosinečkog, Bobana i Šukera, oni pripadaju nogometnoj povijesti prošlog stoljeća, u ovom nisu igrali zapaženu ulogu. Neki su pokušali na svjetskom prvenstvu 2002. u Japanu, ali to nije bilo naročito uspješno.

Shvatite ovo, ipak, samo kao zagrijavanje u poplavi nogometnih tema, kojima će vas idućih mjeseci bombardirati tisak, televizija i portali.

I budite sigurni, nakon Mundijala “dream team” našeg doba će izgledati sasvim drugačije. A idealnu momčad 21. stoljeća sastavit će neki novinari, koji se danas nisu ni rodili. I bit će na teškim iskušenjima...