Trener Nenad Bjelica donio je jedinu moguću i ispravnu odluku. Čeha Jana Lecjaksa prebacio je u drugu momčad, a zapravo ga je na taj način neslužbeno gurnuo na transfernu listu. Sigurno vam je jasno da Dinamu ne pada napamet plaćati lijevog beka 450.000 eura godišnje i držati u drugoj momčadi kako bi igrao na terenima Druge lige.
Bjelica je time pokazao još nešto, vrlo bitno, što su njegovi igrači, vjerujemo, shvatili. Čovjek ima stav i svaka njegova rečenica mora se ozbiljno shvatiti. On ne baca riječi u vjetar, ne govori floskule, ne prodaje demagogiju. Kazao je da će u sljedećih mjesec dana odlučiti tko je za Dinamo, a tko nije, a već prvi dan nakon utakmice s Rudešom pokazao je da su odluke već krenule. Guranjem Lecjaksa niz stepenice pokazao je da ima odriješene ruke, da je on taj koji odlučuje o svemu kad se radi o sportskoj politici kluba. Neka tako i ostane.
Ogroman novac
Bjelicu znamo dugo, sigurni smo da će vući prave, dobitničke poteze. Na neki način on garantira da u budućnosti Dinamo neće povlačiti loše kadrovske poteze kakav je bio ovaj s Lecjaksom.
Možda Lecjaks i nije loš igrač, ali se u plavom domu takvim pokazao. Iz svog prvog kluba Viktorije Plzen otišao je na posudbu u Anderlecht 2010. godine, poznati belgijski klub. Ali s obzirom na to da su ga vratili, zaključujemo da se nije nametno. Međutim, nakon toga radi transfer u Young Boyse, koji ga također, nakon dvije godine prosljeđuju na posudbu u Valerengu, koja ga nakon šest mjeseci vraća u matični klub. Onda mu je krenulo, četiri godine je solidno igrao na Boyse, da bi zgotovio transfer u Dinamo za 1,5 milijuna eura. Činilo se da su Modri pronašli lijevog beka, ali bila je to kriva procjena. Ne pamtimo ni jednu dobru utakmicu koju je Čeh odigrao za Dinamo.
A kad se još sjetimo da je zatvarao prostor mladom Borni Sosi, koji je zbog njega bez ikakvog razloga neko vrijeme provodio na klupi za pričuve, može nam samo pasti mrak na oči. Srećom po Sosu, u Stuttgartu su imali nešto bolje oko od Dinamovih stručnjaka, pa je Borna napravio sjajan transfer koji je maksimirskom klubu donio ogromnih osam milijuna eura. S tim da je modri klub tu sigurno izgubio još koji milijun, jer da je Sosa igrao stalno, cijena je bila još veća. Koliko je samo taj Lecjaks koštao Dinamo... Platili su ga 1,5 milijuna eura, plaćaju ga još uvijek 450.000 eura, a izgubili su zbog njega i na transferu Sose. Čeh je jedan od najvećih promašaja zagrebačkog kluba.
A da ne govorimo o Sosi. Pa, gotovo smo sigurni da bi bio izbor Zlatka Dalića za SP u Rusiji da je bio standardni igrač Dinama cijelu sezonu. I ovako je Dalić razmišljao o njemu. Kad se samo sjetimo prošlosezonskog Dinamova ispadanja od Skënderbeua. Kraj živog i zdravog Sose, obje utakmice igrao je Lecjaks i bio među najgorima na travnjaku. Kakve li su to bile loše procjene tadašnjeg trenera Marija Cvitanovića i njegova stručnog stožera.
Ne može ga se čekati
Naravno, ne trebamo vam sad ni kazati da Lecjaks nema niti jednu ponudu. Kako će i imati nakon svega što je pokazao? I nakon što je dobio ulaznicu za drugu momčad. Dinamo ga se želi riješiti, ali kako? Možda se do kraja prijelaznog roka ipak otvori neka mogućnost. Čeh će sigurno i sam tražiti nekakav put da ode iz plavog kluba. Makar, s druge strane, čovjek ima ugovor do ljeta 2020. godine. Može mirno igrati dvije godine u drugoj momčadi, te inkasirati 900.000 eura. Da je mlađi, možda bi ga se i moglo čekati, možda bi ga ova lekcija prebacivanja u drugu momčad motivirala na neki način. No čovjeka od 27 godina se ne može čekati.
U Dinamu se ipak nadaju da bi se do kraja prijelaznog roka mogao pojaviti neki klub koji ga želi dovesti. Bolje je maksimirskom društvu da ga pokloni, nego da ga plaća još dvije godine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....