RAKITIĆ EKSKLUZIVNO Messi, Suarez i Neymar najbolji su prijatelji na svijetu, možda i nogometnoj povijesti

"Jako ponosan, siguran, zadovoljan. Naravno, i svjestan da još ništa nismo napravili", u razgovoru za Jutarnji Ivan Rakitić odgovorit će na pitanje kako se osjeća u trenutku dok pod Barceloninim "kopitima" jedan za drugim nestaju važni suparnici. River Plate je u finalu Fifinog Svjetskog prvenstva krajem prosinca ispraćen s tri komada, zatim su četvorke inkasirali Betis, Granada i Espanyol. Golgetersko divljanje kulminaciju je dosegnulo u dvobojima s Athleticom iz Bilbaa i Celtom (po šest golova) te Valencijom (7-0). Živimo u vremenu velike Barçine vladavine kada "blaugrana" istrčava na teren kao kažnjenička ekspedicija s malo uvrnutim smislom za humor, a hrvatski reprezentativac u toj priči i drugu godinu u kontinuitetu igra važnu ulogu.

U svojoj prvoj sezoni na Nou Campu 27-godišnjak je odigrao čak 51 utakmicu i postigao osam golova nakon čega našoj maloj novinarskoj zajednici nije preostalo ništa drugo nego Rakitića nagraditi naslovom najboljeg hrvatskog sportaša. Konkurenciju u veznom redu u međuvremenu su pojačali zreliji Sergi Roberto i Arda Turan, ali u planovima Luisa Enriquea naš nogometaš i dalje figurira kao onaj koji bolje osjeća Barçinu igru, komplementaran u igri s Iniestom i Busquetsom.

- Ne mogu se požaliti na tretman, igram standardno. Logika velikog kluba nalaže puno rotacija, borimo se za trofeje na tri fronte i jasno mi je da ne mogu igrati svaku utakmicu. Koncentriran sam da svaku priliku maksimalno iskoristim i da dižem, dižem, dižem formu koliko god je to moguće. Najteži dio sezone tek je pred nama, treba sve skupa biti još bolje...

Na ovom mjestu potpisnik novinskih redaka malo se uštipnuo. Nije li i ovo što gledamo na trenutke svemirska pucačina iz radionice Georgea Lucasa?

- Ponekad jest spektakularno, pobjeđujemo i postižemo puno golova, ali svejedno osjećamo da možemo bolje. Uvijek se može bolje.

• Možda u defenzivnom dijelu, ali napad se približio perfekciji?

- Čak i napad može bolje, u svakom segmentu igre postoje neispeglani detalji na kojima treba raditi. Dolaze strašno teške utakmice, sezona polako ulazi u završnicu i ulozi su sve veći. Ambicije su pritom uvijek iste i najlakše ih je sažeti u parolu 'idemo osvojiti sve što je ponuđeno'. Baš kao i prošle godine...

• Prije nego što osvojite sve, vratite se nekoliko dana unazad, na utakmicu sa Celtom (6-1). Zapamtili smo je po dva detalja, nesvakidašnjem jedanaestercu kada je Messi dobacio "kolačić" Suarezu te po vašoj originalnoj proslavi gola kada ste četvorku s leđa preselili na prsa.

- Čuo sam primjedbe da je tako izveden jedanaesterac ponižavanje suparnika, ali ja na taj čin gledam potpuno drukčije. Meni je ta stvar čista genijalnost, nešto što ne možete vidjeti svaki dan na stadionu. Kako je došlo do toga? Spontano, Messi i Suarez su se dogovorili u tom trenutku, ne bismo se u pripremi utakmice zamarali razrađivanjem takvih ekshibicija. A što se tiče moje proslave gola, za nju već mogu kazati da je bila isplanirana. Na svojem službenom Instagram profilu premašili smo brojku od četiri milijuna pratitelja, tako da sam odlučio organizirati malu nagradnu igru za sve svoje fanove. Proslavio sam pogodak zahvalom i poklonio potpisane kopačke.

• Igrate u društvu trojice genijalnih napadača, ali oni se za divno čudo na terenu ne ponašaju kao egocentrici. Kako su se Messi, Suarez i Neymar tako lako našli na istoj valnoj dužini?

- Premda su različiti karakteri, na terenu oni su čista harmonija. Može zvučati kao pretjerivanje, ali kazat ću: Messi, Suarez i Neymar najbolji su prijatelji na svijetu, možda i najbolji prijatelji u nogometnoj povijesti. Valjda zato što su sva trojica pobjednici fokusirani na momčad i na njezine uspjehe. Ne trebam naglašavati koliko su nam bitni.

• Kako se velike momčadi bore protiv ljenčarenja i uživanja na lovorikama? Kada pogledate ljestvicu La Lige, prvi susjedi praktično su već na rubu šampionske kapitulacije...

- Nema šanse da se takvo razmišljanje uvuče u svlačionicu. Imamo golemi respekt za Real Madrid i Atletico Madrid, a jedina stvar kojom se okupiramo nije tablica nego prva sljedeća utakmica s Las Palmasom. Nakon toga slijedi priprema za London i prvu utakmicu s Arsenalom u Ligi prvaka. Svak u našoj priči ima obvezu ostati potpuno fokusiran na sebe, trening, formu. Prioriteti su jasno složeni.

• Kakve su zasluge Luisa Enriquea u slaganju pobjedničkog mozaika?

- Velike, sasvim sigurno. Enrique je analitičan, metodičan, baš ništa se ne prepušta slučaju. Ne može se dogoditi da ne objasni igraču što od njega konkretno zahtijeva. Ima jasne planove i zna ih približiti momčadi, puno razgovara s igračima.

• I ciljano zaoštrava konkurenciju na svakom dijelu terena. Vama je doveo Ardu Turana da vam puše za vrat?

- Ne bih se složio, Ardu vidim kao potpuno drukčiji profil igrača. I nema tu negativnih konotacija, poznajem ga godinama iz španjolske lige kao fer čovjeka i kvalitetnog nogometaša. Ništa se u tom smislu nije promijenilo otkako je stigao iz Atletica u Barcelonu.

• "Blaugrana" će po navici još jednom napasti sve ponuđene trofeje, no kada bi u posljednjim zavojima utrke morala birati - koji bi trofej žrtvovala?

- Nacionalna liga uvijek je najvažnija, sve ostalo je nadgradnja. Mislim da bi i Barceloni u tom slučaju najvažnija bila La Liga. To vam je kao i u svakodnevnom životu, dan za danom, kolo za kolom svakog vikenda, iako se ne odričemo unaprijed ostalih izazova. Želim ja i još jedan Kup kralja, moja Sevilla nek' se još jednom razveseli osvajanjem Europske lige, ha, ha... U Ligi prvaka, čini mi se da je konkurencija žešća nego prošle godine i da će nam biti teže braniti naslov, ali opet se vraćam na staro. Korak po korak, prvo London, tamo nas čeka vrlo neugodna momčad koja zna i voli igrati.

• Ove zime u 1. HNL sletjeo je Mario Gavranović, vaš nekadašnji suigrač u Schalkeu. Hoće li oplemeniti šampionsku borbu?

- Definitivno hoće! Želim i ovim putem čestitati Rijeci što je uspjela nagovoriti tako klasnog napadača da dođe u hrvatsku ligu, vidjet ćete da će HNL profitirati za njegove atraktivne poteze i golove. Ostali smo u kontaktu nakon Schalkea, ovih dana smo ih i intenzivirali. Navijat ću ovog proljeća za Marija i za Rijeku.

• Imate li kakvu poruku za Modrića i Kovačića protiv kojih se hrvate u borbi za trofeje?

- Navijam za njih. Neka uživaju u nogometu, neka zabijaju i asistiraju i, naravno, neka na kraju završe na drugom mjestu iza Barcelone.

• Rakitić u ožujku navršava 28, ulazi u najzrelije godine karijere i hvata posljednje vlakove za veliki rezultat s hrvatskom reprezentacijom. Pitamo ga hoće li se dogoditi u Francuskoj?

- Možda i hoće, iako se ne želim opterećivati imperativima. Imamo plejadu iskusnih, ali i mnogo mladih, talentiranih igrača. Mogla bi to biti dobra formula, ali najvažnije je u cijeloj priči odigrati pošteno prema sebi. Ne razočarati sebe i svoje obitelji, a onda niti navijače...