REČENICA KOJA DANAS JAČE NEGO IKAD ODZVANJA 'Ja vam kažem, ganjamo naslov prvaka Europe!'

Nisu napadački ubojiti kao Francuzi, defenzivno moćni kao Talijani, ne igraju sa samopouzdanjem i odvažnošću kao što igraju Nijemci (dobro, kao što su igrali), nisu ni raznovrsni i tehnički dominantni kao što su (u skupini) bili Hrvati... Nisu ni iznenađenje, kao Velšani i Islanđani, a samim time nisu ni simpatični široj nogometnoj javnosti...

Kako bi i bili, kada su se doslovce provukli do nokaut faze, provlačili se i u najvažnijim mečevima, osmini finala (produžeci), četvrtfinalu (jedanaesterci)... Portugalci su, ipak, u finalu Europskog prvenstva. Pred tom činjenicom sve brojke, svi sudovi, sva statistika padaju u vodu.

- Ja vam kažem, mi ganjamo naslov prvaka Europe! - podigao je pogled prije godinu i pol dana te duboko pogledao u oči ponaosob svakog novinara koji se našao na presici toga dana.

A toga dana Portugal je iza sebe imao mundialsku havariju u Brazilu (ispali u skupini s Njemačkom, SA-om i Ganom) te izgubljenu domaću utakmicu od Albanije u kvalifikacijama za EP. Toga dana iz izborničke fotelje izbačen je Paolo Bento, toga dana Portugal je bio nogometno mrtav.

- Kakvi pobjednici, ma o kakvom on finalu priču - pogledali su se svi prisutni.

On nije. On je zaista vjerovao... Fernando Santos, trener “starog kova“, tvorac je velikog portugalskog uspjeha na Europskom prvenstvu, naravno uz produženu ruku na terenu u liku Cristiana Ronalda.

Ronalda su, međutim, imali i prethodni izbornici. Njihov Portugal je igrao ljepši nogomet, njih su zvali ‘europski Brazil’. Uh, kako to gordo zvuči. No, umjetnici od 2004. nisu igrali finale velikog natjecanja.

Zašto ne igramo lijepo, nisu propustili priliku pitati Santosa portugalski novinari čak ni u trenucima velikog nacionalnog slavlja, nakon polufinalne pobjede nad Walesom. U njegovom odgovoru se krije tajna portugalskog uspjeha na Euru.

- Nekad igramo lijepo, nekad ne. Ne marim za izgled igre u polju sve dok ona nosi rezultat. Za svaku utakmicu imamo spremna dva plana igre, u napadu i obrani. Znamo da nismo najbolja momčad na svijetu i ta spoznaja nam je temelj. Također smo svjesni da nas nije lako pobijediti. Temeljno proučavamo suparnike, tražeći im slabe točke, pokušavajući istovremeno maskirati naše. A imamo ih, kao što ih imaju sve reprezentacije...

Nije populist

Istina oslobađa, zar ne? Izbornik Portugala nije blefer. On je vodio sva tri najbolja portugalska kluba, on je naslijedio Rehhagela i dva puta Grčku do druge faze velikog natjecanja (EP 2012., SP 2014.). Stoga, nije tajna, njegove “strateške igre“ najzaslužnije su za plasman Portugalaca u finale.

- Nije ovo grčki Portugal - odmah će nam kazati Jorgos Mazias, poznati grčki sportski novinar.

- To je Santos kakav je bio i u Grčkoj. Grčkoj koju je trebalo imati petlje preuzeti nakon Rehhagela i osvajanja Eura. Jer, Grčka je i danas ‘stuck in the moment’ toga Eura. A Santos je to prevladao. Ne, njega ne zanima populističko podilaženje naciji, tipa “igrali smo super, ali eto, nismo imali sreće”. To je za njega alibi. On je odbacio jogu bonito jer zna da će pragmatizmom doći do cilja. Isti je kao u Grčkoj, samo...

Samo što?

- Samo ovdje još ima i Ronalda.

To je Fernando Santos, to je njegova filozofija, koja se mnogima ne sviđa. U trenucima najvećeg slavlja prisjetio se što je zatekao prije dvije godine, kada je preuzeo reprezentaciju svoje domovine.

- Prije dvije godine cilj mi je bio da dohvatim finale Eura. Zahvalan sam što nam je to uspjelo. Jači smo, čvršći i puno više jedinstveni nego tada. Zašto? Zato što smo usadili jednu misao - Idemo na pobjedu i to je jedino važno, a tko će poslije pričati o tome je li igra bila lijepa ili ne, to je samo njegova briga.

I zaista jest. Dok se neki hrane pohvalama, a gube, drugi ne mare za poglede sa strane i pobjeđuju. Koga, uostalom, briga kako je Grčka onomad kreirala najveću senzaciju i došla do naslova. Santos ima previše godina da bi živio od tuđih komplimenata. Život ionako kreiramo mi sami. A on je ovoga puta kreirao - pobjednike. Kako god nedjeljno finale završilo, ‘režiser nogometnog horrora’ na pragu je povijesti. Ružan, loš i zao na Santosov način. Na pobjednički način...

------------------------------------------------------------------------------

Koga je vodio Santos?
1988-1994. Estoril
1994-1998. Estrela Amadora
1998-2001. Porto
2001-2002. AEK
2002. Panathinaikos
2003-2004. Sporting
2004-2006. AEK
2006-2007. Benfica
2007-2010. PAOK
2010-2014. Grčka
2014-? Portugal

Trofeji
1 naslov prvaka Portugala s Portom, 2 Kupa s Portom, 2 Superkupa s Portom, 1 Grčki kup s AEK-om