Rukavinin debi za zaborav, Dejan Radonjić pogodio za novi trijumf Istre

Da je barem bod ostao u vlasništvu domaćina, ne bi bilo nezasluženo. Jer prijetili su gostujućem vrataru, a kao što im se i inače često događa, i sami su doprinijeli da se njihova mreža lako zatrese. No naravno, ne može se reći da Istra 1961 nije i ovaj put zasluženo odnijela sva tri boda iz Gradskog vrta. Već treći put zaredom. U svom je prvoligaškom samostalnom trenerskom debiju Tomislav Rukavina morao progutati gorku pilulu.

Sitni vez je momčad iz Pule primijenila početkom igre u namjeri sprečavanja da Osijek razmaše svoje napade. Smirila je tako očekivanu agresivnost Bijelo-plavih i umrtvila igru. Sva su se događanja koncentrirala na sredinu igrališta. Igralo se i prilično oštro. Sudac Križarić je držao kriterij, jednako za obje momčadi, a već je u devetnaestoj minuti po četvrti put izvadio žuti karton. Do odlaska na odmor čak šest puta. Kako je igra odmicala, sve je dopadljivije igrala Istra, ali prve su opasne udarce uputili Osječani. Prvo Vitaić nakon što je izveo slobodan udarac, a onda i Dugandžić. Oba puta vratar Lovrić je izvrsno obranio. I u kasnijem je tijeku utakmice iskazivao sigurnost. Pljesak je zaradio i u 37. minuti kada je oči u oči sa Škorićem izašao kao pobjednik. A Osječane je snašla kazna u 40. minuti kada je Istra 1961 došla u vodstvo. Do tog trenutka bez ijednog opasnijeg pokušaja ugrožavanja domaćih vrata, iskoristila je prvu prigodu. Točnije učinio je to Radonjić, koji je snagom i spretnošću izborio poziciju za udarac i pogodio. U tom je trenutku zasigurno i Tomislav Rukavina shvatio zašto su se i njegovi trenerski prethodnici žalili na olako primanje pogodaka svojih učenika, ali i na nespretnost pred protivničkim vratima.

- Nije dobro, poglavito ne rezultat. Siguran sam da će Osijek kada se podvuče crta u petom mjesecu biti iznad crte, dakle ostati prvoligaš. Sve je drugo nebitno. Tek sam dva dana s igračima i više sam vremena s njima proveo u razgovoru nego u radu. Pristupom sam zadovoljan, moji su se igrači u pravom smislu riječi tijekom igre pokidali, ali nije to dovoljno. Sreću treba i isprovocirati, a to nije učinjeno. Dogodilo se ono što sam i ranije slušao, da se lako primi pogodak, a teško daje - kazao je trener Osijeka Tomislav Rukavina.

Teško je Osijek pronalazio način za osmišljene i organizirane napade. U potrazi za rješenjem koje bi nešto u tom smislu promijenilo Rukavina je nakon odmora u svlačionici ostavio Vitaića, kojeg je zamijenio Ugarković. Ne može se reći da je Bijelo-plavima manjkalo želje i htijenja, ali izvedba svega što su činili samo je potkrepljivala dojam da je Istra 1961 bolja ili u najmanju ruku raspoloženija momčad. I prigode za udarce koje je domaćin imao u prvom dijelu igre bile su plod stihije, nikako organizacije njihova napada. Iako, pet puta su zaprijetili vrlo opasno, a neutralizirao je njihove udarce raspoloženi vratar Igor Lovrić. Sve se to uglavnom odnosi na prvih 45 minuta, jer u nastavku su Osječani protiv sebe imali i protivničku momčad i vrijeme koje je brzo odmicalo i činilo ih nervoznima. Zbog toga im je igra bila još manje tečna, ali priznati se mora, žustra i puna želje da se na bilo koji način lopta zakoprca u mreži gostiju, pa makar i prijekim putem. Stihijski je to djelovalo, ali ipak i donijelo kakav-takav pritisak ka kaznenom prostoru gostiju. Ipak, ne i zabrinjavajući u pravom smislu, jer obrana Istre je sve što je trebala na vrijeme i kvalitetno rješavala.

- Činjenica je da smo pobijedili. Nosimo iz Gradskog vrta u posljednje vrijeme i kada zaslužimo i kada ne zaslužimo. Ovaj put je ovo drugo. Prvo poluvrijeme smo igrali za nula bodova. Moji su igrači radili sve kontra onog što smo se dogovorili. Bili smo čak toliko neoprezni da nas je Osijek mogao masakrirati. Drugo poluvrijeme je ipak bilo bolje, taktički vrlo dobro. Lagano smo kontrolirali bočne lopte, Osijek je pokazivao nervozu i više nije imao nijednu prigodu - izjavio je trener pobjedničke momčadi Igor Pamić.

Osijek je ostao bez planirane pobjede i bodova. Njegova se ovoprvenstvena agonija nastavila i u ovom trenutku nitko joj ne vidi kraja. Ako je i do utakmice s gostima iz Pule položaj Bijelo-plavih na prvenstvenoj tablici bio težak, onda je jasno da je nakon ovog poraza još i teži. Zašto, pa naravno zbog toga što u Osijeku manjka kvaliteta igračkog kadra. Nije da je nema, ali oskudna je u tolikoj mjeri da se izostanak bilo kojeg od standardnih igrača jednostavno ne može nadoknaditi, a ovaj put nisu igrali iskusni napadač Danijel Cesarec, ove zime dovedeno pojačanje, mladi reprezentativac Antonio Pavić zbog tri žuta kartona, a oporavljeni Karlo Lulić dobio je skromnu minutažu... Nemirni snovi će potrajati, nema dvojbe, a riječi idu u vjetar, lako je obećati i zboriti o ostanku u ligi. Treba to i djelom i rezultatima potvrditi.