Nakon samo 180 proljetnih minuta, 13 kola prije kraja, završeno je hrvatsko nogometno prvenstvo, Dinamo je pod ravnanjem Zorana Mamića osvojio jedanaesti naslov prvaka. U derbiju prvenstva Dinamo je razmontirao Rijeku (3-0), ambicije riječkog kluba su prsnule kao mjehur od sapunice. Unatoč tome što predsjednik riječkog kluba Damir Mišković, koji je utakmicu gledao u Nigeriji, vjeruje da nije sve gotovo. Dopušteno je živjeti u iluzijama...
Šampionski gard Rijeke, s kojim je hrvatska nogometna obitelj živjela cijelu zimu, razbijen je u drugom činu jedne tvrde, ne pretjerano lijepe, ali zanimljive utakmice. Ni 24 milijuna eura, koliko je Damir Mišković potrošio na sanaciju riječkog kluba, ni luksuzni kamp na Rujevici, ni pripreme u Dubaiju, ni najblje plaćeni trener u ligi, ni smještaj u aristokratskom hotelu „Esplanade“, sve to nij bilo dovoljno da bi se srušila dominacija Dinama, koji nevjerojatnom lakoćom osvaja prvenstva.
I dok je Rijeka u prvom činu maksimirske utakmice bila bolji suparnik, ali Tomasov i Gavranović nisu uspjeli poentirati, u drugom dijelu utakmice Dinamo je jednostavno pomeo Rijeku. Po-me-o! Zoran Mamić je u taktičkom smislu nadvisio Matjaža Keka, u čijoj igri je nedostajalo „Vegete“, zadnji pas, „sharbinijevska“ lopta. No, ne zaboravite, to više nije Rijeka s Kramarićem, Tomečakom, Moisesom, Leovcem i Sharbinijem, novi su dečki u kvartu, ali još nisu dorasli Dinamu. Još ne.
Zoran Mamić je napokon progledao i shvatio da bez Ćorića i Pjace njegov Dinamo zvuči jalovo, a nogometna javnost se s pravom zgrozila kada je najavo da će kazniti i izostaviti Soudanija za pogrešku u Kranjčevićevoj ulici. Soudani je bio najbolji igrač ove utakmice, uz Sigalija i Schildenfelda, koji su potpuno zagušili najboljeg riječkog igrača Marija Gavranovića. Stoperski par Dinama Sigali – Schildenfeld odigrali su najbolju partiju u ovoj sezoni, a „Šifo“ je već na ovoj utakmici ušao u krug reprezentativnih kandidata. Soudani je pak potvrdio da je igrač za velike utakmice, ne treba ga trošiti po kaljužama u Kranjčevićevoj ulici i na drugim „oranicama“ HNL...
Matjaž Kek? Ne znam ima li u svojem telefonskom imeniku broj 4-3-3, koji je nedavno objavio otac Barcelone Johan Cruyff. Taj broj otkriva sve čari modernog nogometa, s naglaskom na ofenzivnoj igri, ali, Kek očito taj broj ne zna. U njegovoj igri nema rizika, u nadmetanje za titulu prvaka krenuo je s tri stražnja vezna igrača, čekajući u „parkiranom autobusu“ poklon s neba, šansu koju nije dočekao. Zoran Mamić je sinoć razgolitio Keka, svukao ga je do gola...
Bio sam s Rijekom na pripremama u Dubaiju, i kako se tamo puno govorilo o Sharbiniju, kojega se Rijeka olako odrekla, pitao sam Keka – zašto ne pokušaju tu rupu pokrpati s Nikom Kranjčarom? Mišković je bio spreman i na tu investiciju, ali je Kek sumnjao. Jučer je pao, pokošen Dinamovom agresivnošću i brzom igrom, koju je inicirao Ante Ćorić, zamijenivši Šovčića, koji je usporavao i komplicirao igru. Možda bi Niko Kranjčar oplemenio igru Kekovog sastava? Da, ponekad bi trebao nazvati 4-3-3 ili 4-4-2...
Dinamo će se prošetati kroz prvenstvo, iako pet bodova nije nedostižna prednost, jer, Dinamo mora još i na Rujevicu. Ali, nakon maksimirske utakmice sve to izgleda jako, jako daleko, pet bodova je, šahovskim rječnikom, najmanje „kraljica fore“...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....