U čučećem stavu radnik u olimpijskom kompleksu u Sočiju čupka vlati trave koje su sramežljivo izvirile između betonskih kocki. Drugi hvata lišće koje pada s obližnjeg drveta, ulovio ga je u letu, prije nego što je dotaknulo tlo... Čistačice i čistači na sve strane, oku ugodni restorani s terasama, dućani s suvenirima, “wimbledonska” trava, fino podšišana trava koja se stalno zalijeva iz automatskih “fontana” koja izviru iz zemlje, lagana glazba koja se čuje iz nekih skrivenih zvučnika... Imate osjećaj kao da ste ušli u ljekarnu, ogroman prostor blista od čistoće i urednosti.
To je slika parka u kojem su se 2014. godine održale Zimske olimpijske igre. Znate kakva obično zna biti novinarska mašta, ideje ponekad odlaze u raznim smjerovima, traže i neke crne teme. Naša inicijalna ideja bila je da jučer odemo do olimpijskog kompleksa kako bismo vidjeli je li se možda zapustio, je li oronuo nakon što su prošle četiri godine od zimskih igara. Naime, još dok su trajale, mnogi zapadnjački mediji brujali su i pisali o tome što će se zbiti s objektima nakon što se najbolji sportaši svijeta u zimskim sportovima raziđu.
Odgovor smo dobili jučer. Vjerojatno bi zanimljiviji naslov bio “Propast olimpijskog Sočija”, ali upravo je obrnuto. Rusi ništa nisu prepustili slučaju, tako da olimpijski centar i dan-danas izgleda spektakularno, pojačan i autodromom na kojem se voze utrke Formule 1, a na temelju ugovora voziti će se do 2025. godine. Politika i kapital nisu dopustili propast i zapuštanje olimpijskog grada koji je, eto, dobio i spektakularno četvrtfinale Svjetskog prvenstva Rusija - Hrvatska.
Olimpijski kompleks smješten praktički dvadesetak metara od plaže jest i turistička atrakcija, na samom ulazu nudi vam se razgledanje parka u otvorenim automobilima, cijena vožnje iznosi 500 rubalja, dakle u prijevodu 50 kuna. Svaki automobil ima oznaku s imenom jedne zvijezde Mundijala, naravno, kad je tako, jedan se vozi s “registracijom” - Luka Modrić. Olimpijskim kompleksom dominira stadion “Fišt”, koji je bio centralna lokacija Zimskih olimpijskih igara i na kojem će igrati Rusija i Hrvatska. Gradnja stadiona počela je još 2007. godine, a završen je godinu dana prije otvaranja Igara. Ime je dobio po planinskom vrhu u zapadnom dijelu Kavkaza, a izgradnja je koštala 779 milijuna dolara.
Dok smo šetali kompleksom, s Crnog mora je puhao povjetarac, ovdje je klima ugodna, nema sparine kao, recimo, u Rostovu. Vrijeme je, doduše, oblačno, što razočarava turiste koje su ovamo stigli iz svih krajeva Rusije. Valjda će se promijeniti, valjda će ljudi uspjeti uhvatiti koju zraku sunca. Makar, do subote, kad je na programu naša utakmica s Rusima, nema naznake poboljšanja vremena.
Naša novinarska ekspedicija smještena je u hotelu Junost, u centru bivšeg Olimpijskog sela Adlera. Slučajnim odabirom stigli smo u hotel u kojem stanuju polaznici nogometne akademije nogometnog kluba Avangard iz Moskve. Hotel je prepun mladih nogometaša do 14 godina, a s mnogima od njih su i - mame! Nismo se još stigli zapitati gdje su - tate. Doduše, nisu nam baš neophodni. Uglavnom, naša novinarsko-fotoreporteska družina iz Hrvatske jedini su gosti u hotelu, a da nisu polaznici nogometne akademije ili njihovi pratitelji. Kad smo u hotelu pitali gdje možemo popiti pivo, ljubazna recepcionarka nas je u čudu pogledala..
- Pivo?! U ovom hotelu nema piva niti bilo kakvog drugog alkohola, ovo je sportski hotel. Ovdje dolaze mladi nogometaši...
Eto, kako život ponekad miješa karte, aterirali smo u jedini hotel u Sočiju u kojem se ne može popiti ni pivo!? Ali zato možete iz sobe gledati kako vam kraj prozora prolijeću avioni. Ova fotografija koju vidite na ovoj stranici nije fotomontaža, nego uspješnica našeg fotića Cropixa Borisa Kovačeva koji je “uhvatio” avion koji se spuštao na aerodrom u preletu baš pokraj našeg prozora. Aerodrom u Adleru lociran je praktički u samom centru, kad se spuštate imate osjećaj da čete zapeti za vrhove zgrada. “Mali” problemčić leži u činjenici da avioni stalno slijeći u uzlijeću, nije nam jasno kako se ovi mladi polaznici nogometne akademije mogu naspavati i biti spremni za trening.
Čak 438 trafostanica
U hotelu je kao u - vojsci. Izjutra oko 8.30 ulazi čistačica i kuca samo jednom. “Idemo, čišćenje sobe...” Zaboravite ono “Do not disturb”. Ušli smo u program nogometna akademije i tako se moramo ponašati. Još samo čekamo da nas pozovu na trening.
Inače, Soči je predivan grad, prepun parkova i zelenila. Nije samo olimpijski kompleks s autodromom za Formulu 1, hokejskom dvoranom, klizačkim centrom i, kako piše, teniskom akademijom prekrasan, i drugi dijelovi ovog turističkog centra na Crnom moru koje je još Staljin odabrao kao sunčano odmaralište sovjetske elite pokazuje prekrasne scene grada koji je svoju današnju vizuru dobio zahvaljujući Olimpijskim igrama. U Sočiju je prije Olimpijskih igara izgrađeno 438 trafostanica, dvije termoelektrane, 17 distribucijskih centara, više od 500 kilometara novih cesta, 22 tunela, 49 novih hotela s 24 tisuće soba, šest novih zdravstvenih ustanova, pet škola... Olimpijske igre posve su redizajnirale Soči, a sve se nastavilo sa Svjetskim nogometnim prvenstvom.
No, uvijek se pronađe i neka posebna zanimljivost. Dakle, na ulazu u velebni olimpijski kompleks, baš na samom ulazu lociran je - Balkan grill! Restoran koji u ponudi ima pljeskavice, ćevapčiće, ražnjiće i ostale ba(l)kanalije s roštilja... Nije skupo, dobra prilika iza naše navijače kad stignu u Soči.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....