Šimić, Marić i društvo krenuli su u bitku za klub koji će ponovno imati navijače

Povremeno me uhvati nostalgija za dobrim starim Dinamom pa poželim svojeg desetogodišnjaka povesti na maksimirski istok. Predomislim se čim na portalu pročitam da je u tijeku još jedna izvanredna dvosatna presica Fidela iz našeg sokaka, ili kada iz prve ruke čujem da je murija pod istočnom tribinom “autsorsana”, kao da je u službi nekog meksičkog narkobarona, i onda tamo štiti javni red i interes tako što marljivo skida narod do gaća i izuva ga iz cipela u potrazi za nekim zabranjenim rekvizitom, prije nego što ga u 35. minuti utakmice napokon pusti na stadion. Tada odlučim da bih svojeg sina radije upisao u dječji vrtić Josefa Fritzla, nego mu napokon priuštio prve sate trovanja Dinamom. Kada mi kaže da želi na nogometnu utakmicu, ja mu jednostavno otpovrnem “nećeš razbojniče” i odvedem ga na Cibonu ili Medveščak...

Više tisuća tako “zanemarenih” desetogodišnjaka, po skromnom sudu ovog autora, trenutačno odrasta u Zagrebu, ali i po mnogim drugim našim gradovima i selima. Ostaju zakinuti za jednu vrijednost, koja te tako lako inficira i osvoji za cijeli život, jer roditelji sada već osjećaju organsku odbojnost prema egzemplarnom primjeru otimačine javnog dobra i njegova pretvaranja u privatnu prćiju uz svesrdnu podršku korumpirane politike.

Od ponedjeljka mnogi koji su po novinama, internetskim forumima i gradskim fasadama zazivali dramatično drukčiji Dinamo imaju saveznika u četvorici proslavljenih igrača, a s njima stiže i nada da bi Maksimir ponovno mogao postati omiljeno okupljalište navijača. Gebelsovština s druge strane barikade će, nemojte sumnjati, narednih dana predstavljati Šimića, Šokotu, Marića i Bišćana kao Bobanove sladoledare, neuke pastire iz Poskokove Drage, četiri jahača apokalipse... ju-nejm-it... ali prvi kamen se zakotrljao i u ovoj priči više nema povratka na početne pozicije, nema podjele interesnih sfera niti primirja. Čeka nas, u prijevodu, borba za neki novi, demokratskiji i prozračniji Dinamo, koji možda neće biti trofejna supersila, ali bi ponovno mogao predstavljati navijačku radost...