Sukus je, otprilike, onakav kako su pričali i sami akteri poslije utakmice; pamtit će se tri boda. Dinamo je podebljao taj pobjednički niz, međutim, u Zaprešiću je nastavio još nešto. Nastavio se mučiti, ta Dinamova muka, jednostavno, ne prestaje. Koprivnica, Bjelovar, Zaprešić, jedino je dvoboj s Cibalijom bio iznimka.
Uvijek ista priča, drž-ne daj do samog kraja, u svakoj od spomenutih utakmica Modri do zadnjih trenutaka moraju strepiti za pobjedu. Jednostavno, Dinamo više ne može rješavati te ‘male utakmice’ lijevom rukom, s pola snage i s pričuvama, to je realnost.
Što je, izgleda, Ivajlo Petev shvatio, pa je u Zaprešiću na teren poslao, ajmo reći, udarnu momčad. Opet nije dovoljno da posao bude lakši i jednostavniji. Stalno u Maksimiru pričaju da čekaju Rijekin kiks, da ne može Kekova momčad vječno držati formu i pobjednički niz.
Ali, isto tako je vjerojatno da će i Dinamo kiksati bude li ovako igrao, bude li suparnicima, kamo li i jačima od Intera, dopuštao toliko šansi i promašaja. Kad bi Zaprešićani imali klasu u napadu, zadali bi novu glavobolju Modrima. Da, mogao je i Dinamo na kraju uvjerljivije slaviti, bilo je šansi, kad se sve zbroji, definitivno, to nije Dinamo koji zadovoljava.
Čak ni samog trenera, koji je na presici priznao da to nije dobro, da je zbog nekih stvari zabrinut. A kako se nadati boljemu kad i trener brine i kad k tome svaka utakmica nosi više-manje iste probleme? Na Petevu je da ih ispravi, dovede u red, prije no što opet jedna ovakva utakmica ode na drugu stranu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....