SLAVEN BILIĆ ANALIZIRA VATRENE 'Još netko jednostavno mora početi pospremati loptu u gol'

Osjećam se loše kao i svi vi. Utakmica s Češkom tekla je kao po najboljem scenariju sve do izlaska Luke Modrića. Hrvatska je bila rastrčana, dominantna, kontrolirala je posjed, bila je okomita kad treba, cijelo je vrijeme bila mirna otraga. Zbog samopouzdanja nabujalog nakon odlične igre i pobjede nad Turskom, naši su u ovoj utakmici bili još 20-ak posto uvjerljiviji.

Osobno me se jako dojmilo kako smo odlično funkcionirali u fazi obrane na njihov zamišljeni udar. Česi su htjeli visokim bekovima stvarati problem našem bloku, ali su se naša krila disciplinirano vraćali u defenzivu. No, bit je da su to činili u izvanrednoj koordinaciji s bekovima. Perišić i Brozović pratili bi češke bekove do malo iza centra gdje bi ih preuzimali Srna i Strinić, a naša krila bi ulazila u sredinu i stvarali blok od pet igrača u sredini (Modrić, Badelj, Rakitić, Brozović, Perišić). Osim što je to onemogućavalo Česima da organizirano dolaze u opasne zone u središnjici naše polovice, taj način branjenja je odličan jer je omogućavao Perišiću i Brozoviću da budu korisni u obrani (iza lopte, u bloku, blizu centralnih veznih i Rakitića), isto tako u idealnim pozicijama kad bi došli u posjed lopte (ne predaleko od protivničkog gola, centralno, ispred protivničkih bekova). A to je moguće samo plitkom formacijom koja je funkcionirala izvanredno. Ona nam je omogućavala i izvanredan visoki presing...

Varljivih je tih 2:0

Zbog njega oni su bili prisiljeni vraćati loptu svom golmanu, koji je onda ispucavao daleko, ali kako su im napadači bili nepogodni za takvu igru, naši su sve te lopte prilično jednostavno pokupili. Česi su tako bili jalovi u ofenzivi, dok su ih naši, pogotovo dva vezna i dva krila, pritiskom primoravali da im stoperi vode igru. Ono što sam u najavi upozoravao, da ne smijemo gubiti loptu u opasnoj zoni, dogodilo se njima. Tako smo postigli golove. Njihova sporost u stoperskoj liniji bila je još očitija jer su bili u strahu napasti Mandžukića, koji ih je odvlačio i destabilizirao, od čega je velike koristi imao Rakitić. On je lako prolazio tim praznim prostorima koje su povlačenjem ostavljali Sivok i Hubnyk, prodirući i na atipičan mu način, hitrinom. Slično je bilo i s brzim i moćnim Perišićem, utoliko mi je još više žao što nismo na vrijeme kaznili češku jalovost. Pokazalo se još jednom da je i 2:0 varljiv rezultat, i da tek treći gol ubija utakmicu po pitanju ishoda. Mi smo imali te šanse i nismo ih iskoristili.

Paradoks jest da smo unatoč boljoj igri i posjedu, golove postigli nakon njihovih greški. Istina je da smo ih mi presingom natjerali na grešku, no kod oba gola oni su naivno izgubili loptu u tzv. zabranjenoj zoni. Inače, na poluvremenu sam slušao BBC komentatore, Henryja, Kompanyja, Linekera koji su hvalili igru Hrvatske, ističući nulu u rubrici čeških šutova, a pogotovo zadivljeni bili su igrom Luke Modrića, s njegovih 97% točnosti u pasu, od kojih puno njih okomitih i u suparničkom polju. Kad smo nastavili sličnim gardom i u drugom dijelu, unatoč vodstvu 1:0, očekivao sam da ćemo oploditi našu dominaciju. Tako je i bilo i nakon 2:0 bilo je ipak teško pomisliti da će uslijediti obrati...

Trenutak u kojem su začeti bio je izlaz Modrića. Točno je da smo još neko vrijeme nastavili u sličnom stilu, da smo pokazivali kako želimo i treći gol. No, ulaskom Škode prije svega, počeli su problemi. Više nismo držali loptu kao s Modrićem, oni su bili sve prisutniji na našoj polovici te su s višim igračima postali opasniji. Povukli smo se i, nažalost, kad smo dobili gol, kakvih se dosta vidi na ovom Euru (Pique, Morata…), uslijedio je veliki pritisak Čeha. Teško smo ih sprečavali, izostao je posjed lopte i smirivanje igre, a iako smo i dalje bili opasni pred Čechom kad bi došli pred njihov gol.

Sve je relativno

Znam da je poslije utakmice lako biti pametan. Iz mog kuta gledanja Čačićev je plan bio logičan. Do Modrićeva izlaska odlično je to izgledalo. Eh sad, je li se tada moglo bolje reagirati? Je li možda bilo bolje vratiti u sredinu recimo Brozovića nego Kovačića, je li trebao Schildenfeld ući prije, kad je Necid ušao, sve je to relativno. I Čačić sada zna što je bilo. Takva je priroda trenerskog posla, vučeš poteze u dobroj vjeri i određenoj ideji, kad se rezultat poklopi ispadneš pametan, kad ne onda si kritiziran...

Mislim da je ključna teza ona koja kaže da smo se mi plasirali u osminu finala. Praktično jedino upitnim ostaje hoćemo li biti prvi, drugi ili treći. Prvi je i najvažniji cilj ostvaren. Sada, valja ohrabriti reprezentaciju i na toj pozitivnoj strani, plasmana u drugi krug te odličnih stvari prezentirati u prvih sat vremena, kovati planove za iduće nastupe...

Logično je, međutim, postaviti si tri pitanja. Prvo, i protiv Češke smo si potvrdili koliko nam znači Modrić i ostaje dvojba kako se postaviti kada nema takvog genijalca u igri. Drugo je pitanje realizacija. Veliki uspjesi iziskuju golove. Mandžukić se lavovski bori i radi puno posla za momčad. No, treba nam i nešto više pored toga za veliki rezultat. Da je Šuker samo otvarao prostore u Francuskoj 1998., ne bismo došli do bronce. Netko (još?) jednostavno mora pospremati loptu u gol u šansama koje velikim poslom stvara momčad. Slažem se da dva gola prednosti može a za velike domete i mora biti dovoljna zaliha za dobiti utakmicu, ali u nogometu nema pravila, i vraćam se na tezu, samo treći pogodak ubija neizvjesnost utakmice!

Znam da će biti puno priča o izmjenama i reakciji na tijek utakmice. Treneri u pravilu očekuju da će čovjek s klupe kad uđe dignuti ritam ili u najmanju ruku održati dotadašnji. Češki su igrači s klupe digli ritam, donijeli pritisak i još poentirali dva puta. Naši igrači s klupe nisu donijeli očekivano. I u tome se nazire tek dio faktora koji su doveli do prosipanja vodstva, no nisu jedini...

P. S. Dio jest i prekid, koji utjecao na koncentraciju naših igrača, definitivno. No oni autori koji su tome kumovali ne zaslužuju ni osuđujući komentar.