Bilo je to još jedno nezaboravno olimpijsko jutro. Vjerojatno bi zagrebački metak od moje redakcijske Ivanke stigao do Pekinga da nisam stigao do Shejichanga, mjestašca od svojih stotinjak tisuća ljudi koje se naslanja na Peking. Prava sitnica, tek 40 kilometara daleko, uz prekrasan krajolik u kojem ćete vidjeti botanički vrt, dugu šetnicu uz mirnu umjetno stvorenu rijeku. I sve bi to bilo OK, da nije bilo u osam ujutro, a da se sa otvaranja nismo vratili tek par sati prije.
No, kada je u pitanju olimpijska medalja ništa nije teško. Pogotovo kada je medalja prva, na prvom natjecanju na OI na kojem su se medalje dijelile u Pekingu i k tome kada se radi o prvoj sportašici pod hrvatskom zastavom koja nosi medalju sa Ljetnih Igara.
Ta velika čast pripala je Snježani Pejčić koja je iznenadila sve. Kada dođeš na natjecanje kao 36. po rejtingu, a uguraš se na postolje to se zove podvig. Ova 'opasna', kratko ošišana djevojka ostvarila je svoj san, a medalju joj je osobno uručio predsjednik MOO Jacques Rogge koji je došao kao veliki šef na prvu podjelu.
- Što mi je rekao? Čestitao mi je i rekao 'sigurno si sretna'.
A onda 'luda' od sreće makar djeluje cool. Osmijeh iza svakog odgovora će to otkriti.
- Kako se kovala medalja? Metak po metak, a kako drugačije. Šalim se, no da ne bude zabune, nije to sve od jučer, niti od prije dvije godine kada sam izborila nastup za ove Igre. To traje 13 godina u kojima je bilo uspona i padova.
Prije toga najveći uspjeh je bio juniorski iz 2002. u Solunu.
- I ove godine drugo mjesto na Svjetskom kupu u Munchenu.
Nije baš razmišljala o medalji.
- Nisam iskreno rečeno, jer to što imaš u glavi je sve divno i krasno, ali natjecanje je nešto sasvim drugo. Ulazak u finale je za mene prije početka bio veliki rezultat.
Samo natjecanje je bilo jako dobro.
- Trema me ulovila dan prije, makar ja nisam tremarošica. Malo su mi se ruke tresle. Sada mislim što bi tek bilo da nisu, ha, ha... U kvalifikacijama je bilo 399, jako dobro. U finalu sam nakon trećeg hica zaostajala za vodećom tek za 0,3, no u osmom hicu sa 9,7 situacija se rasplela. No, ja sam jako sretna zbog svega, ovo je moj najveći uspjeh u karijeri.
Velika konkurencija je otpala.
- Kineskinja Du Li pobjednica iz Atene bila je peta, nije izdržala pritisak. Dvostruka pobjednica Svjetskog kupa Njemica Pfeilshifter nije ni ušla u finale.
Poziv iz Rijeke je stigao odmah, makar je u Hrvatskoj bilo malo iza pet ujutro...
- Nije se puška ni ohladila. Zvali su od doma. Zvali su svi mama (Davorka), tata (Jovica), braća Davor i Goran.
Za jednu stvar joj je žao, ali nije išlo drugačije.
- Nisam mogla na otvaranje zbog ranog nastupa. Poslala sam fotić s Glasnovićem umjesto sebe. Da nešto ostane sa ovih Igara koje ću pamtiti.
Snježana je komercijalistica, potpuno posvećena gimnastici.
- Recimo da posljednjih godinu dana živim od toga. Mnogi iz našeg sporta su zaposleni u vojsci, no zasad ne razbijam glavu s tim. Imam još ambicija u streljaštvu.
Oko nas i nje su se skupili Kinezi, donijeli ulaznice na koje se morala potpisivati.
- Još nikad nisam dijelila autograme.
Uvijek ima prvi put. Snježanin prvi put na OI bio je posebnost koju ćemo teško ikada zaboraviti. Makar je počelo da bolje ne može. Ostao joj je još trostav.
- Ići ću isto kao i danas. Forma je OK, opuštanja neće biti. Nisam gledala kako pucaju druge, niti me zanimalo. Koncentrirala sam se na sebe i to je uvijek pun pogodak.
I više od toga, makar u trostavu i ne bila medalja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....