‘Kao da organizirate 27 SP-a u nogometu u isto vrijeme i na istome mjestu’

Dobro je, Olimpijada je počela, komentira jedan od vodećih stručnjaka za borbu protiv terorizma u Ujedinjenom Kraljevstvu, koji zbog prirode svoga posla želi ostati anoniman. Naime, opasni teroristički napadi u jednakoj mjeri predstavljaju prijetnju u tjednima prije početka Olimpijade kao tijekom njezina održavanja, govori.

Uz sport i ceremonijalne spektakle, sigurnost ostaje fokus olimpijskog trokuta. 550 milijuna funti, najveća investicija uz izgradnju parka, potrošeno je kako bi oči cijelog svijeta bile uperene u London zbog scena sportskih postignuća, a ne strave i užasa. “Ovo je najveći sigurnosni projekt u povijesti Ujedinjenog Kraljevstva. London se svakodnevno suočava sa sigurnosnim prijetnjama. No, ako sigurnosne mjere inače funkcioniraju sa 90 posto kapaciteta, ovoga ljeta one zauzimaju 200 posto”, nastavlja moj sugovornik.

Tridesete Olimpijske igre poklapaju se s četrdesetom obljetnicom onih minhenskih. Godine 1972. američki plivač Mark Spitz ostvario je svjetski rekord, a televizijski prijenos postao je ključni dio događaja. Baš kao i crna strana Olimpijade. Sportski uspjesi zasjenjeni su, naime, terorističkom akcijom poznatom kao Minhenski masakr, tijekom kojeg je skupina palestinskih terorista iz olimpijskog parka otela devet izraelskih atleta i njihovih trenera, od kojih je samo troje preživjelo.

Olimpijske igre više nikada neće biti iste. Brutalni podsjetnik na to zbio se i samo dan nakon što je Londončanima objavljeno da će njihov grad ugostiti Olimpijadu. 7. srpnja 2005. ostaje zapisan kao jedan od najtragičnijih terorističkih napada u povijesti Britanije. “Europa je daleko manje naivno mjesto nego što je to bila. Danas svi očekuju teroristički napad tijekom ovakvih događaja. U jednu ruku to je žalosno, s druge strane, aktivnosti koje se poduzimaju su daleko opsežnije”, dodaje.

London je danas jedna od najsigurnijih metropola na svijetu. Sa CCTV kamerama na gotovo svakoj ulici u gradu, desetljetnim iskustvom suzbijanja aktivnosti organizacije IRA te svakodnevnim sprječavanjima aktivnosti gradskih bandi - govoreći o sigurnosnim mjerama u britanskoj metropoli, nema mjesta cinizmu.

Ipak, prema mišljenju mojeg sugovornika, koji je doktorirao na temu borbe protiv terorizma na vodećem britanskom sveučilištu St. Andrews, ovo je najveći sigurnosni projekt u povijesti Ujedinjenog Kraljevstva. “Imate situaciju u kojoj se u istom gradu nalaze delegacije svih zemalja svijeta, dakle svaki problem koji imaju pojedine nacije dolazi u isti grad. Istovremeno, cijeli svijet gleda i događaj je medijski najpraćeniji na svijetu. Ovo nije samo problem Londona, ovo je međunarodni problem.”

Na ovotjednom obraćanju novinarima ministar kulture, medija i Olimpijskih igara Jeremy Hunt, nakon objave da se sigurnosnom timu pridružuje dodatnih 1000 pripadnika britanske vojske, rekao je da nema mjesta panici, ali slikovito prikazao da je ovoljetna manifestacija ekvivalent 27 svjetskih nogometnih prvenstava, na istome mjestu, u isto vrijeme. Kada se sigurnosnom timu pridružila vojska, olimpijska agencija LOCOG inzistirala je na tome da vojnici nose unifome volontera, kako svojim vojnim obilježjima ne bi zastrašivali posjetitelje. Ideji Olimpijskih igara ne pristaju ratna obilježja. U staroj Grčkoj zakon je nalagao da se tijekom održavanja Olimpijskih igara, u čast Zeusu, sva ratovanja zaustave.

Britanski vojnici odbili su pokriti svoje uniforme, uz argument da su dio nacionalnog ponosa. Uostalom, vremena su se promijenila. Imati podsjetnik na to da smo čuvani postalo je dobra vijest.