
Samo 26 dana ranije, Richard Nixon podnio je ostavku. Točno 59 dana ranije, pak, Zapadna Njemačka osvojila je drugi naslov svjetskog nogometnog prvaka, a ravno 56 kasnije, Muhammad Ali i George Foreman režirali su čuveni - "Rumble in the jungle". Vremenski stroj namještamo na 4. rujna 1974., a on nas lansira ravno prema Olimpijskom stadionu u Rimu. Na Europsko prvenstvo u atletici, gdje je Luciano Sušanj projurio do zlatne medalje u utrci na 800 metara u vremenu 1:44.07, koje je pola stoljeća bilo sinonim za hrvatski rekord u toj disciplini.
Nakon gotovo 51 godine, ili - ako ponovno koristimo istu mjernu jedinicu - nakon točno 18.557 dana, na vječnoj ljestvici dogodila se promjena. Novi hrvatski rekord potpisao je Marino Bloudek (25), koji je u Ostravi kroz ciljnu ravninu ugazio s 1:44.02, i zlatnim se slovima upisao u povijest naše atletike.
- Bio sam u njegovom atletskom klubu Kvarner u Rijeci, bilo mi je drago da smo se upoznali, jer je on bio pojava. Osvojio je zlato s tim čuvenim rezultatom, a žao mi je što nije uspio doživjeti da netko sruši njegov rekord, jer mislim da bi mu bilo drago. Ostavio je ogromnu granicu, i drago mi je što sam ju uspio dostići - odgovara nam Marino na pitanje o Sušnju, koji je preminuo u travnju prošle godine, ali njegova ostavština je, zapravo, bila i svojevrsna inspiracija Bloudeku za povijesni doseg.
Iako je u sportsku avanturu ugazio na nogometnim travnjacima, doguravši čak i do kampova Arsenala i Dinama, zbog teške ozljede preselio se na atletsku stazu. Dok sjedimo u prostorijama atletskog kluba Dinamo Zrinjevac, u zaleđu istočne tribine maksimirskog stadiona, nemoguće je izbjeći paralelu o ta dva sporta.
- Svi s tatine strane su u nogometu. Tatin bratić Sandro sada je pomoćni trener u Dinamu, i sreli smo se u Maksimiru nakon rekorda, a i cijela nogometna ekipa mi je čestitala. Kao klinac, bio sam pozvan u tri Arsenalova kampa, a iako sam bio vezni igrač ili napadač, oni su me vidjeli kao stopera. S Dinamom sam u Kurilovcu osvojio zlatnu medalju na turniru, ali put me nakon ozljede noge odveo u atletiku. Slomio sam obje kosti, čekao me dug oporavak, htio sam vratiti kondiciju, i tako sam dospio u atletiku. Uvijek sam govorio da ću se vratiti nogometu, ali još uvijek nisam ha, ha. Ako Dinamo treba brzo krilo, na raspolaganju sam vikendom, jer su mitinzi tijekom tjedna ha, ha.
Iako se radi o djelićima sekunde, za rušenje rekorda i ulazak u povijest, u atletici se mora poklopiti niz detalja.
- Atletika je mozaik, i sve se kockice moraju posložiti na taj dan. Ove smo godine napravili idealan plan, bili smo u Keniji na visinskim pripremama, tik prije dvoranske sezone, i tamo smo odradili odličan posao. Istrčali smo u veljači i državni rekord u dvorani, koji je stajao 37 godina, također u Ostravi, koja je možda moje sretno mjesto, pa su svi pokazatelji upućivali na eksploziju rezultata.
Sušanj je rekorder bio duže od pola stoljeća, a nakon što je probio tu "začaranu" barijeru, može li ju i dodatno pomaknuti u budućnosti?
- Volimo ići "mic po mic" i spuštati rezultate. Tražili smo nova rješenja i metode, a nakon ovog rezultata, otvorena su nam i neka nova vrata, dobivamo pozive za druge mitinge, ali najvažnije nam je Svjetsko prvenstvo u Tokiju.
Sa svježe navršenih 18 godina postao je europski juniorski prvak 2017., ali na skoku s te, "mlađe" stepenice na onu seniorsku, nije sve išlo glatko.
- Svima je divno i krasno dok ste juniori, kada ste u konkurenciji s vašom dobi, ali čim se prijeđe u seniore, to su gladijatori i spartanci. Ovaj rezultat nije jednostavno ostvariti, probat ćemo ga još spuštati, ali sama činjenica da je stajao 51 godinu, pokazuje da je to i umijeće s trenerske strane - rekao je Marino, pohvalivši trenera Mladena Kršeka, kojemu također idu zasluge za taj uspjeh.
Komentari (0)