Sport je doista u stanju ispisati čudesne priče, svako malo se u to ponovno uvjerimo. Uvjerili smo se i proteklih dana tijekom Svjetskog dvoranskog prvenstva u Beogradu gdje se u jednog od junaka pretvorio čovjek u kojeg bi se malo tko bio spreman kladiti. Čovjek koji nije dopustio da ga slomi serija “stativa” na najvećim natjecanjima, niz problema vezanih uz Covid, koji su mu značajno zakomplicirali život, ozljeda zbog koje je završio na operaciji u predvečerje Olimpijskih igara, manjak sredstava... Čovjek koji nije odustajao, koji je strpljivo radio i čekao svojih pet minuta. I napokon ih dočekao.
Darlan Romani u Beogradu je kreirao jednu od najvećih senzacija, pobijedio je “nepobjedivog” Ryana Crousera u bacanju kugle i na pragu 31. rođendana osvojio prvu veliku globalnu medalju u karijeri. Da živi u našem podneblju, Romani bi već odavno od internet-ratnika bio proglašen gubitnikom. Jer kad na tri velika natjecanja zaredom završiš na četvrtom mjestu, jasno je da si gubitnik, zar ne? U svome Brazilu, međutim, Romani je imao lavinu podrške koja ga je u konačnici i nosila do svjetskog zlata.
U zemlji u kojoj je nogomet religija, jedan bacač kugle pokupio je posljednjih godina ogromne simpatije javnosti i dobio vojsku navijača. Zbog svoje skromnosti, zbog ustrajnosti, zbog supruge i kćeri čiju podršku stalno naglašava, zbog kubanskog trenera kojem uvijek izražava zahvalnost jer se zbog njega preselio u Brazil...
Na Olimpijskim igrama u Riju završio je na petom mjestu, 34 centimetra udaljen od medalje. Na dvoranskom SP-u u Birminghamu 2018. bio je četvrti, a godinu kasnije je na istom mjestu završio i na SP-u na otvorenom u Dohi. Ta priča je posebna, jer Romani je tamo bacio kuglu fantastičnih 22,53, “debelo” iznad dotadašnjeg rekorda svjetskih prvenstava (22,23) i ostao bez medalje. Jer, one su se prvi put u povijesti dijelile iznad 22,90. Na svim prethodnim prvenstvima bi, dakle, lagano osvojio zlato, ali te večeri u Dohi nije mogao ni do bronce.
- Boli, jako boli. Svaki put kad se sjetim, boli. Imao sam medalju oko vrata do posljednjeg hica - priča danas Romani o tom nevjerojatnom natjecanju.
Na Olimpijskim igrama u Tokiju završio je, pogađate - na četvrtom mjestu. I to ga je pogodilo, posebno nakon svega što je prošao na putu do Igara, ali odustajanje nije bilo opcija.
- Nakon natjecanja sam se zatvorio u sobu i dugo sam plakao. Ali, ako sam dosad bio posvećen ovome 200 posto, od danas ću biti 300 posto - rekao je tada i već dan nakon olimpijskog finala se vratio treninzima.
Taj put do Tokija je bio posebno trnovit, ali mu je i priskrbio tu spomenutu vojsku obožavatelja i poštovatelja. Epidemiološke mjere u Brazilu bile su među najstrožima na svijetu i u trenucima kad je sve bilo zatvoreno, Romani je odlučio uzeti stvari u svoje ruke. Napuštenu livadu punu smeća u blizini svoje kuće pretvorio je u svoj mali trening-centar.
S jednim je prijateljem napravio betonsku podlogu na koju je montirao drveni krug za bacanje iz kućne izrade. I treninzi su mogli početi, pa makar i sa zahrđalim bačvama, ciglom i starim željezom u pozadini. Izgradio je čak i zid na jednom kraju “bacališta” kako bi spriječio da teške željezne kugle padaju u susjedov vrt. Nakon što je priča objavljena na jednoj televiziji, Romani je postao hit u Brazilu i u kratkom roku mu se udeseterostručio broj pratitelja na Instagramu.
Mnogi novopečeni fanovi brzo su primijetili i njegovu sličnost s glavnim likom Oscarom nagrađenog animiranog filma The Incredibles (Izbavitelji), pa je i Darlan dobio nadimak Mr. Incredible po naslovnom superheroju. A sve je to došlo i do kompanije Disney, pa je Romani odradio nekoliko reklamnih kampanja na brazilskom tržištu.
Njegovi problemi s pripremama nisu, međutim, stali s gradnjom improviziranog bacališta. Romanijev trener Justo Navarro otišao je u posjeti obitelji na Kubu i nakon zatvaranja granica više se nije mogao vratiti. Pomagao je svome učeniku video-porukama, ali jasno je da to nije bilo to. Potom se i sam Darlan zarazio koronavirusom i to prilično ozbiljno, tako da je u 14 dana izgubio deset kilograma. Uz sve to, i treninzi u neadekvatnim uvjetima i bez odgovarajuće opreme uzeli su danak, pa je Romani početkom olimpijske 2021. godine zbog diskus hernije završio na operaciji.
Nije se mogao kvalitetno pripremiti, ali opet nije odustajao. Otišao je u Tokio i premda nije uspio prebaciti 22 metra, završio je na četvrtom mjestu s odličnih 21,88. A kako Brazilski olimpijski odbor nagrađuje samo osvajače medalja, na scenu su opet stupili Romanijevi vjerni navijači. Pokrenuli su crowdfunding kampanju kako bi svome miljeniku osigurali sredstva da ustraje do Pariza 2024. Cilj je bio prikupiti 150.000 brazilskih reala (oko 200.000 kuna), ali u rekordnom roku je skupljeno dvostruko više čime je nadmašena čak i nagrada Brazilskog olimpijskog odbora za olimpijsko zlato (250.000 reala). Pošteni Romani nije, međutim, htio uzeti cijeli iznos. Sve iznad ovih 150.000 je donirao društvenom projektu “Atletismo na Rua” koji okuplja djecu iz njegova grada Bragançe s ciljem da ih se privuče u sport.
Najlakše je plakati i povući se kad primiš nekoliko udaraca, ali brazilski Mr. Incredible svima nam je pokazao da ne smije biti tako.
- Sve što se dogodilo u Beogradu samo je dokaz da ne treba odustajati, treba isplakati sve i vratiti se treninzima. Jer i Romani se vratio nakon četvrtog mjesta u Dohi i Tokiju i dobio svoj ‘zadnji smijeh’ - reći će naš Filip Mihaljević koji je u Beogradu završio na “Romanijevom” četvrtom mjestu.
Vratit će se jednom i Filipu, ne sumnjamo u to...