4 - Klara i Patrik Koščak
 FACEBOOK/AK SLOBODA
VELIKI TALENT HR SPORTA

Djevojka za rekorde: ‘Škola je broj 1, postavljamo realne ciljeve, a jednu stvar neću više dozvoliti‘

Iza 16-godišnje Varaždinke, jedne od najvećih nada hrvatske atletike, sjajna je godina
Piše: Vedran BožičevićObjavljeno: 23. rujan 2021. 07:34

Atletska sezona koja polako ulazi u suton donijela nam je jednu seniorsku medalju, broncu Filipa Mihaljevića na dvoranskom Europskom prvenstvu, donijela nam je četvrto mjesto Sandre Perković na Olimpijskim igrama, veliki rezultatski pad Sare Kolak, donijela nam je i jednu vrijednu juniorsku medalju, europsku broncu Dominika Škorjanca na 400 m prepone...

A donijela nam je i potvrdu da na sjeveru Hrvatske raste jedna iznimno nadarena atletičarka, 16-godišnjakinja koja je svjetski vrh u svojoj dobnoj kategoriji. Klara Koščak, članica varaždinske Slobode, doista je sjajna priča, čudesno talentirana djevojka, višebojka koju, kao i njezinu mlađu sestru Janu (15) i još nekoliko mladih atletičara, trenira tata Patrik, i sam nekadašnji desetobojac.

image
Klara Koščak
FACEBOOK/AK SLOBODA

Na početku godine Klara je istrčala 60 m prepone za 8.25 sekundi, čime je srušila hrvatski mlađejuniorski i juniorski rekord, ali i ispunila normu za prvo veliko seniorsko natjecanje u karijeri, dvoransko EP u Torunu na kojem je bila druga najmlađa sudionica. Ujedno je s tih 8.25 završila dvoransku sezonu na prvom mjestu na svijetu u U-18 konkurenciji.

Ozljeda je malo usporila

Bio je to, međutim, samo uvod u žetvu rekorda na otvorenom. Uključujući i seniorski u sedmoboju! A spomenimo još jednom, radi se o djevojci koja ima samo 16 godina. S tih 5615 bodova sezonu je završila na drugom mjestu svjetske U-18 ljestvice. Na juniorskom SP-u u Nairobiju, dakle među starijim atletičarkama (U-20), završila je na visokom petom mjestu i to uz ozljedu stražnje lože s kojom je nastupala. Ozljedu koju je zadobila koji tjedan ranije na juniorskom EP-u u Tallinnu kada je morala odustati od nastupa na 100 m prepone.

Upravo je u toj disciplini ove sezone istrčala 13.48 i srušila juniorski i mlađejuniorski rekord, te završila kao četvrta na svijetu (U-18). Oba je rekorda popravila i u skoku u dalj sa 6,30 m (šesta na svijetu U-18), s time da je juniorski rekord trajao čak 51 godinu, odnosno otkad je Radojka Franzoti 1970. skočila 6,18 m!

image
Na bacanju kugle
ćemo dodatno
poraditi, kaže
tata Koščak
FACEBOOK/HAS

Srušila je i mlađejuniorski rekord na 100 m (11.97), bila dio štafete koja je nadmašila juniorski rekord na 4x100 m (46.49), a juniorski i mlađejuniorski rekord je upisala i na 300 m (38.83). Definitivno sjajna sezona koju je malo pokvarila samo ta ozljeda...

Dolazi i sestra Jana

- Nije me Klara iznenadila, znao sam da to ima u sebi s obzirom na rezultate koje je imala prošle godine i na obujam treninga uoči prošle i u pripremama za ovu sezonu. Trebalo je samo moliti Boga da se ne dogodi ono što se, na žalost, dogodilo u srpnju - kaže Patrik Koščak.

Ozljedu je zadobila tijekom zagrijavanja za kvalifikacijsku utrku na preponama.

- Bio sam s njom na zagrijavanju i mogu reći da je u životu nisam vidio u takvom stanju, tako motiviranu i punu adrenalina. Mislim da je to i jedan od razloga ozljede. Ona je krhko dijete i njezini mišići nisu mogli pratiti tu razinu emocija i motivacije. Šteta, to je sve što mogu reći, jer mislim da bi napravila sjajan rezultat.

Ozljeda se, na žalost, protegnula i na SP u Keniji gdje je Klara htjela loviti medalju u sedmoboju.

- HAS nam je izašao u susret, odmah po povratku kući smo obavili pregled na kojem joj je dijagnosticirana ruptura stražnje lože. Dr. Vrdoljak si je stvarno dao truda da se to riješi i da sanira ozljedu. Međutim, na prvim treninzima nakon toga vidio sam da to nije to, u podsvijesti joj se stalno vrtio film te ozljede koja očito nije bila 100 posto zaliječena. Bili smo svjesni toga, ali znate kakva je to želja kad znaš da možeš ostvariti veliki rezultat. Otišla je u Nairobi i odradila je natjecanje odlično s obzirom na okolnosti. Skočiti 6,13 u dalj s takvom nogom, pod blokadama, to je strašan rezultat. Čak je i u takvoj situaciji bila u borbi za medalju.

image
Dobijemo li još neku podršku sa strane, od lokalne zajednice, HAS-a, HOO-a, ne mora to biti nešto značajno, to su odlasci na pripreme, osiguranje liječnika i fizioterapeuta, onda nema potrebe da Klara ide u SAD
FACEBOOK/HAS

Sljedeće godine, podrazumijeva se, cilj je napraviti još koji korak naprijed.

- Krećemo s pripremama 15. listopada, a dogodine nam je najvažnije natjecanje juniorsko SP u Kolumbiji. Isključivo ćemo se posvetiti višeboju, takav je dogovor, što znači da ćemo malo više raditi druge discipline koje su zbog prepona bile u drugom planu, od skoka u vis do bacanja kugle i koplja. Malo ćemo se više u tim disciplinama natjecati. Ali, tu je i cijela moja grupa koja također ima velika natjecanja, ponajprije mlađejuniorsko EP u Jeruzalemu. Tamo se jako puno očekuje od Klarine sestre Jane koja ima norme u visu, koplju i na preponama, te od Roka Farkaša u skoku u dalj i Janka Kišaka na preponama.

Oslanjamo se na sebe

Hrvatska je u prošlosti imala brojne velike talente i osvajače juniorskih i mlađejuniorskih medalja koji u seniorskim vodama iz različitih razloga nisu uspijevali ponavljati takve uspjehe. Zato nam i nije namjera stavljati pritisak na Klarina leđa iako se neosporno radi o ogromnom talentu. Ima li tata i trener viziju kako izbjeći taj pad rezultata na putu do seniorske kategorije?

- Razgovaramo o tome jako često kao obitelj. Škola je broj 1, obje su gimnazijalke, odlične učenice i to je prioritet. Postoje ideje o odlasku u Ameriku i još kojekakve, ali u zadnje vrijeme kroz razgovor s Klarom vidim da je svjesna da su u Varaždinu fenomenalni uvjeti za treninge. Ako dobijemo još neku podršku sa strane, od lokalne zajednice, HAS-a, HOO-a, ne mora to biti nešto značajno, to su odlasci na pripreme, osiguranje liječnika i fizioterapeuta, onda nema potrebe da se ide van, da se nešto eksperimentira. Ona sama kaže “ne znam s kim bih mogla raditi osim s tobom”. Razgovaramo 24 sata dnevno o atletici, ali na zdravim osnovama, to nije nešto nadobudno, to nisu priče da idemo rušiti svjetske ili olimpijske rekorde. Ali, ako razmišljamo da sada ima 5600 bodova u sedmoboju i da je cilj sljedeće godine doći do 6000 i probati osvojiti medalju u Kolumbiji, to je realno. I tako idemo korak po korak već nekoliko godina - objašnjava Koščak i zaključuje:

- Najviše se moramo osloniti na sebe, a i drago mi je kad imam sve pod kontrolom. Sada sam uspio riješiti liječnika i fizioterapeuta, našao sam polikliniku koja će nam pomagati, ne kad se ozljeda dogodi, nego da nas prati cijelo vrijeme, kroz masaže, odlaske na natjecanja i slično. Mi idemo u Keniju, a nemamo fizioterapeuta, neću si takve stvari više dozvoliti.

Linker
23. studeni 2024 03:06