StoryEditor
 CROPIX
NAJVEĆA KOD KUĆE

Dobrodošli u Sandrino dvorište! Po 13. put na Hanžeku: ‘Jedno izdanje nikad neću zaboraviti!‘

Dva olimpijska zlata, dva svjetska naslova, čak pet europskih kruna i čak osam Hanžeka!
Piše: Vedran BožičevićObjavljeno: 15. rujan 2020. 08:11

Nema toga što u svojoj čudesno uspješnoj karijeri nije osvojila. Doslovno nema. I da priča bude impresivnija, sve je osvojila barem dvaput. Dva olimpijska zlata, dva svjetska naslova, čak pet europskih kruna... Naravno da će, jednoga dana kad prođe ciljnom ravninom svoga sportskog puta, ove zlatne medalje s najvećih natjecanja svijetliti najvećim sjajem, ali u životu i karijeri Sandre Perković postoji još jedno natjecanje koje je uvijek, baš uvijek, u njoj budilo najjače emocije, koje nije zaobilazila ni u teškim trenucima, na koje se uvijek bespogovorno vraćala. I s kojeg je gotovo uvijek odlazila na isti način - s pobjedničkim osmijehom na licu.

Sandra Perković i Hanžekovićev memorijal, to je uvijek bio poseban odnos, posebna ljubav, posebne emocije. Ni za jednog sportaša nastup u rodnom gradu nije običan, pa tako nikad nije mogao biti ni za djevojku iz Dubrave kojoj su navijači na stadionu Mladosti uz Savu uvijek bili vjetar u leđa. U redu, možda je tamo 2006., kada je kao 16-godišnja klinka debitirala na zagrebačkom mitingu s 44,11 metara, i nisu svi zapazili, ali vrlo brzo su je počeli primjećivati. Posebno od 2009. godine kada je došla na Hanžekovićev memorijal kao europska juniorska prvakinja i finalistica seniorskog Svjetskog prvenstva u Berlinu. Otada Sandra više ni u jednom trenutku nije bila “skrivena priča” u Zagrebu i slobodno možemo reći da je posljednjih deset godina bila prva zvijezda mitinga i najveća miljenica stadiona uz Savu.

Čak 21 put preko 65 m

Izrasla je Sandra u posljednjem desetljeću u jednu od najvećih priča u povijesti Hanžekovićevog memorijala. Otkad je miting ušao u visoku međunarodnu klasu, nikad nitko nije dominirao u jednoj disciplini kao Sandra. A njezin je pobjednički put u Zagrebu počeo 2010. godine, kada je prvi put postala i seniorska prvakinja Europe. Bacila je tada disk 65,56 metara, prvi put pobijedila i prvi put srušila rekord mitinga. Do danas su te brojke narasle na osam pobjeda i na četiri rušenja rekorda mitinga, a ukupno je, računajući sve serije koje je odradila, čak 21 put bacila preko 65 metara, što je itekako respektabilna daljina za diskašice.

- Možda najemotivniji Hanžekovićev memorijal mi je bio 2012. godine kada sam se u Zagreb vratila kao prva hrvatska olimpijska pobjednica na ljetnim igrama - rekla je lani Sandra.

Da, ta 2012. je doista bila posebna godina za najbolju hrvatsku atletičarku. Obranila je najprije europski naslov, pa onda u Londonu prvi put u karijeri osvojila olimpijsko zlato i ušla u klub sportskih besmrtnika. I sve je to onda na kraju proslavila u svome Zagrebu, sa svojim navijačima koje je još jednom počastila rekordom mitinga. A ako joj je miting 2012. bio najemotivniji, jedan drugi joj je ipak najdraži.

- Naravno, to je onaj iz 2017. godine kada sam prebacila magičnu granicu od 70 metara.

Suze za Ivanču

I nije ju prebacila jednom, nego dvaput. Osjećala je da to ima u sebi, pa je dan uoči nastupa izjavila da bi bio red da novi krug za bacanja na Mladosti krsti “pravim, velikim hicem”. I bilo je tako - u petoj je seriji njezin disk poletio do dalekih 70,83, do jednog od najvećih rezultata u povijesti mitinga, računajući sve discipline. A u kakvoj je formi, potvrdila je i u posljednjoj seriji kada je još jednom bacila preko “čarobnih 70”.

- Publika me tjerala da iz serije u seriju budem sve bolja. Znala sam da to imam u sebi, samo mi je trebalo malo više energije da se probudim, a tu mi je energiju dala publika - s osmijehom je na licu komentirala Sandra.
Bilo je tih osmijeha puno, jako puno u proteklom desetljeću, ali bilo je i nekih tužnijih trenutaka. Tako smo 2013. na Sandrinom licu vidjeli i suze. Imala je velikih problema s ozljedom trbušnog zida i odlučila je nastupiti samo zato što je to Zagreb, a Zagreb se ne propušta. Na koncu je zauzela drugo mjesto sa 65,63, a pobjedu je odnijela Amerikanka Gia Lewis-Smallwood, koja joj je tada preotela i rekord mitinga.

Ni sljedeće godine Sandri nije bilo nimalo lako bacati jer je svega nekoliko dana prije mitinga preminuo legendarni Ivan Ivančić, čovjek koji ju je doveo na vrh svijeta. S knedlom u grlu, Sandra se vratila pobjedničkim navikama u Zagrebu.
- Nije mi bilo nimalo lako ući u krug, pogotovo nakon minute šutnje za čovjeka koji me stvorio, ali znam da bi on volio da bacam. Htjela sam da pobjeda ide baš njemu i otišla je - rekla je tada.

 

Satnica


Utorak, 15. rujna
17:50 400 m (Ž) - nac. disciplina
18:00 3000 m (M) - nac. disciplina
18.00 Dalj (M) - nac. disciplina
18:20 Svečano otvaranje
18.45 Disk (M)
18:50 100 m (Ž) - nac. disciplina
19:00 100 m (M) - nac. disciplina
19:10 3000 m (Ž) - nac. disciplina
19.25 Vis (Ž)
19:28 400 m (M) - nac. disciplina
19:36 800 m (Ž) - nac. disciplina
19:40 Dalj (Ž)
19:45 1500 m (M)
20:00 100 m prepone (Ž)
20:05 Disk (Ž)
20:15 110 m prepone (M) - Memorijalna utrka Borisa Hanžekovića
20:25 800 m (M)
20:30 Proglašenje pobjednika na 110 m prepone
20:40 100 m (Ž)
20:50 100 m (M)

71,41
osobni i hrvatski rekord
2
olimpijska zlata
2
svjetska zlata, uz po jedno srebro i broncu
5
europskih naslova (jedina u povijesti)
42
pojedinačne pobjede na mitinzima Dijamantne lige
6
ukupnih pobjeda u Dijamantnoj ligi
11
natjecanja u karijeri na kojima je bacila preko 70 metara
8
puta najbolja hrvatska sportašica u izboru Sportskih novosti
8
pobjeda na Hanžekovićevom memorijalu
70,83
rezultat kojim drži rekord Hanžekovićeva memorijala

Linker
22. rujan 2020 22:26