Radite od jutra do mraka kao trener u dva kluba, u dva različita sporta, pa još dodatno i kao kondicijski trener pojedinaca, u taj zgusnuti raspored negdje ugurate i vlastite treninge i natjecanja, usput ste operirali oba kuka i ostvarujete rezultate kao nikad u životu. Zvuči jednostavno, zar ne?
Šalimo se, naravno, ali kad je u pitanju Filip Pravdica, svestrani sportaš i trener, dečko koji živi 100 na sat - to je doslovno tako. Riječanin sa zagrebačkom adresom, koji će sljedeći mjesec napuniti 28 godina, atletičar je Mladosti u kojoj radi i kao trener. Paralelno je i kondicijski trener pionira u Nogometnom klubu Lokomotiva, radi i individualno s nekoliko nogometaša (surađivao je i s Matijom Friganom), a od prošlog vikenda je i treći na hrvatskoj ljestvici svih vremena u skoku u dalj. Na ekipnom Prvenstvu Hrvatske poletio je 8,09 metara, tako da su sada ispred njega na vječnoj listi samo Siniša Ergotić (8,23) i Luka Aračić (8,12). Ujedno je tih 8,09 i šesti rezultat na ovogodišnjoj europskoj ljestvici.
Lanjsko EP me dotuklo
Pravdica je tim skokom samo potvrdio da se nalazi u formi života jer nešto ranije je u Slovenskoj Bistrici skočio 8,01, a ovaj tjedan na skakačkom mitingu u Vrbovcu i 7,95. Njegov je uzlet krenuo lani kada je na Balkanskom prvenstvu u Rumunjskoj skočio 8,00 i prvi put dotaknuo tu “čarobnu” granicu za daljaše, a na kraju sezone je na Hanžekovićevom memorijalu još malo popravio osobni rekord (8,03). No, ta prošla sezona mu je ostavila i ožiljak za koji je kriv slab nastup u kvalifikacijama Europskog prvenstva u Münchenu. Trebalo mu je vremena da se oporavi, ali danas je bolji nego ikada. A zasluge za to pripisuje savjetu koji je dobio od olimpijskog pobjednika, Grka Miltiadisa Tentogloua.
- Moram priznati da me to lanjsko EP dotuklo, utjecalo mi je na motivaciju i taj pripremni period do zime mi nije nikako sjeo. Nije mi pomoglo ni mračno zagrebačko vrijeme, a onda sam nakon dvoranskog EP-a u Istanbulu sjedio u društvu Tentogloua i u jednom trenutku sam ga iz zezancije pitao - o čemu ti razmišljaš kad staneš na to prokleto zaletište, što ti je u glavi, što tražiš? Odgovorio mi je da samo želi čim prije proći kroz dasku i biti u pijesku. U prvom trenutku sam si mislio “pa što ti to znači”, trebalo mi je dva mjeseca da skužim, ali kad sam skužio - vau... Zapravo mi je pojednostavio skok u dalj i pomogao mi da sredim misli. Svi imamo sto analiza, faktora koje želimo proći, radimo znanost od toga, a na kraju je to toliko jednodimenzionalno. Zaleti se punim gasom i skoči, prođi kroz tu dasku, uđi u nju, razbij sve oko sebe u tom trenutku i to je to. Ispada da mi je čovjek dao najbolji savjet u karijeri. Jasno, i motivacija je bila ogroman faktor jer sam se malo naljutio nakon loše odrađene zime i rekao sam si da nije u redu da tek tako bacam nastupe - otkriva Pravdica recept za ljetni uzlet.
Na tom ekipnom PH je uz pobjedničkih 8,09 imao još dva skoka preko 7,90 i sve to uz blagi vjetar u prsa. Znači li to da ima u sebi i veće daljine?
- To ćemo vidjeti. To natjecanje mi je bilo najbolje u životu, jer uz tih 8,09 sam skočio i 7,91 potpuno bez daske. Stvarno mi se sve taj dan poklopilo, a hoće li doći još jedan takav dan, to ne znam. Ali, mislim da hoće jer očito imam kontinuitet, u glavi sam maksimalno opušten i uživam u skakanju, pogotovo kad se zaredaju takvi dobri skokovi. Nema razloga da ovo ne bude najava za nešto bolje, ali na žalost, u sportu negdje dobiješ, negdje ti se oduzme. Čekam iduće natjecanje.
Je li mu u mislima, barem negdje u pozadini, i lov na hrvatski rekord?
- Ponavljam, to ćemo vidjeti. Puno je ljudi to najavilo umjesto mene, svi mi kažu da vrijedim, ali vrijednost se pokaže tek kad se rezultat ispiše na tabli. A meni zasad piše 8,09.
Vratimo se malo na onaj početak priče. Kako Filipu izgleda jedan radni dan?
- Evo primjerice, prošlog četvrtka sam ujutro izašao iz kuće u 8.15, prvi trening u sam vodio u 8.30, dok je posljednji navečer u Lokomotivi završio u 22 sata. Doma nisam bio, jedem u autu, a u prostorijama kluba malo odmaram u pauzama između treninga. Sva sreća da imamo aparat za kavu u klubu, ha-ha.
Tri važne stvari u sportu
I u sve to redovito uspijeva ugurati i vlastite treninge?
- Uvijek. U razdoblje između 12 i 14 uvijek ubacim svoj trening, nakon toga ide ručak pa kreće drugi set obveza.
Kakav je kao trener, ima li prijateljski pristup ili bude tu i strogoće?
- Maksimalno prijateljski, pogotovo prema klincima. Da prema modernim generacijama pristupiš vojnički, stadioni bi bili prazni. Moraš biti maksimalno otvoren jer, realno, ti moderni problemi stvaraju klincima puno barijera. Ako nisi otvoren prema njima, nikad ti neće reći što ih muči, nikad nećeš shvatiti uzrok i završit će na tome da ti dijete otiđe, a ti ostaneš “paf”. Zato sam definitivno trener prijatelj od početka do kraja jer ne može se više drilati strogoća.
U Mladosti radi s više od 20 klinaca.
- Od toga ih je oko 15 aktivnih natjecatelja, medaljaša. Prije dva vikenda moje kadetkinje su izjednačile hrvatski rekord na 4x100 metara. To je lijepa stvar, a prošle godine sam imao i državnog kadetskog rekordera na 60 metara. Sad ćemo vidjeti kako će se ti klinci razvijati, ali očekujem da to bude pozitivno.
Kako te i ostale talentirane klince zadržati u atletici?
- Rezultat ih sam po sebi zadrži. Jedna od mojih odlika kao trenera je ta da sam stvorio ekipu koja se druži i izvan atletike, a to je razvijanje društvenih vještina je i primarna stvar u sportu. Zapravo, po meni su u sportu važne tri stvari. Jedna je da ti razvije osnove higijene, druga da ti stvori neke radne navike, a treća da stvori pojedinca koji ima neku socijalnu svijest.
Ciljam ja i nakon Pariza
Vratimo se još malo Filipovoj natjecateljskoj karijeri. S posljednjim dobrim rezultatima trenutno je po renkingu unutar kvote koja vodi na Svjetsko prvenstvo u Budimpeštu.
- Mislim da to neće biti dovoljno, kvote će se još dizati, ali mislim da bih se i ja trebao dizati, da ću dobivati jača natjecanja. Sljedeći je miting Mladosti, nakon toga Prvenstvo Hrvatske, pa jedan miting u Švicarskoj i Balkanijada. Posljednja tri natjecanja donose dosta bodova, imam potencijala pobijediti na njima, a ako to napravim i s dobrim rezultatom, mislim da je to dobitna kombinacija.
Ako se uspije plasirati, hoće li mu to biti kruna karijere?
- Definitivno hoće, ali ja ciljam još dalje. Cilj svakog sportaša su Olimpijske igre, pa ako preživim ovu godinu, nadam se da ću iduće doći i do Pariza.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....