Na idealan je način za Hrvatsku započelo 18. Svjetsko prvenstvo u atletici. Zasluge za to pripadaju našem rekorderu u bacanju kugle Filipu Mihaljeviću koji je prvi isprobao stadion Hayward Field i odradio posao u kvalifikacijama za čistu peticu. Znale su ranije kvalifikacije ostaviti ožiljke na najboljem hrvatskom atletičaru, ali u noći s petka na subotu po našem vremenu sve je za 27-godišnjeg Livnjaka teklo prilično glatko.

Premda na kraju nije prebacio normu za finale koja je bila postavljena na visokih 21,20, njegovih 21,17 iz drugog pokušaja bilo je i više nego dovoljno da mu osigura mjesto među dvanaestoricom najboljih na svijetu. Štoviše, pokazalo se da bi mu i 20,56 iz prve serije bilo dovoljno za finale premda se na takvo što nitko uoči kvalifikacija ne bi kladio. Jer na prošlom SP-u u Dohi sva dvanaestorica su prebacila tadašnju normu (20,90), a ni na lanjskim Olimpijskim igrama se u finale nije moglo sa slabijim hicem od istovjetnih 20,90.

BEN STANSALL Afp

U Eugeneu se ta granica ipak ponešto spustila. Mnogi su imali probleme, posebno europski bacači, možda i zbog dugačkog putovanja i velike vremenske razlike. Filip je tako jedan od samo trojice Europljana koji su pronašli put do finala, uz Talijana Nicka Ponzija i Norvežanina Marcusa Thomsena.

"Bilo je dobro, stvarno sam se dobro osjećao. Sve je teklo bez nekih poteškoća, sve se fino posložilo, tako da sam baš zadovoljan cijelim nastupom", javio se Filip iz Oregona.

Pao mu je veliki teret s leđa, jer kako smo spomenuli, znao je imati muka u kvalifikacijama. Lanjski izostanak finala u Tokiju još ga peče.

"Znaju biti neugodne te kvalifikacije, a ja i nisam imao nekih velikih uspjeha u njima. SP u Dohi je bilo dobro i lanjsko dvoransko EP u Torunu, ali dosta je puta znalo biti nezgodno. Imate samo tri hica, jako dugo se čeka, nekad su te kvalifikacije i u jutarnjem terminu i sve to poremeti čovjeka. Ali, sada sam se osjećao jako dobro i zadovoljan sam svime što je događalo."

Zato je za mnoge druge bilo čupavo. Bez finala je ostao aktualni europski prvak, Poljak Michal Haratyk, kao i njegov sunarodnjak Konrad Bukowiecki, nekadašnji europski dvoranski prvak. Brazilac Darlan Romani, čovjek koji je na ovogodišnjem dvoranskom SP-u u Beogradu pobijedio Ryana Crousera, također je bio daleko do svoje razine, ali prošao je u finale s devetog mjesta (20,98).

"Možda ne bih rekao da se Romani provukao, ali sigurno nije bio onakav kakvog smo očekivali. Sad su kvalifikacije ispale kobne za Poljake, tako da se vidi da nikome nije jednostavno, pa tako ni ljudima koji su europski prvaci. U karijeri imaju hice preko 22 metra, a sada nisu mogli baciti 20,30. Kažem, iznimno su zahtjevne kvalifikacije, oduzmu ti dosta energije, fokusa, bude tu i puno nervoze, pogotovo ako prvi hitac baciš loše. Iz tog razloga sam prezadovoljan."

‘Uvjeren sam da će biti spektakl‘

Ima i razloga biti jer drugi se put u karijeri plasirao u finale SP-a na otvorenom. Ne možemo reći da će u noći s nedjelje na ponedjeljak (3.27 sati po hrvatskom vremenu) biti među favoritima za odličje, jer posljednjih godina kuglom dominira trojac Crouser - Kovacs - Walsh, a tu je i spomenuti Romani, ali nikad se ne zna. Iako mu ovo ljeto nije bilo savršeno, približi li se Filip svome osobnom rekordu (21,94) ili ga nadmaši, svašta je moguće.

"Nemam nekih prevelikih želja. Uvjeren sam da će ovo biti spektakl, po svemu sudeći bit će jako dalekih hitaca u finalu. Stadion diše za Amerikance, njih četvorica su u finalu, već ih je publika u kvalifikacijama pozdravila poprilično glasno i vidi se da će to biti dobar show. Ponosan sam što sam u tom finalu koje će vjerojatno opet po nečemu biti povijesno."

ANDY LYONS Afp

Da, ono posljednje u Dohi uistinu je bilo spektakularno i povijesno jer Joe Kovacs je pobijedio s fantastičnih 22,91, a Crouser i Walsh su bacili samo centimetar manje. U međuvremenu je Crouser srušio i svjetski rekord s 23,37, ove je godine na dva natjecanja prebacio 23 metra, a u kakvoj je formi potvrdio je već u kvalifikacijama, bacivši već u prvom pokušaju kao od šale 22,28. Osim u Dohi, to je rezultat koji bi mu na svim drugim svjetskim prvenstvima bio dovoljan za zlato.

"Je, Crouser je spreman, potvrdio je svoju ulogu favorita, ali Joe mu puše za vratom, tako da će biti jako zanimljivo", najavljuje Filip okršaj divova.

Pitali smo ga za kraj i kakvi su uvjeti u Eugeneu, na prvom SP-u u povijesti koje se održava u SAD-u.

"Svako prvenstvo ima nekih mana, međutim, ovdje je hrana dobra, vrijeme je super, odlasci na stadion teku prilično dobro, bez kašnjenja, teretana je također dobra. Uvijek se tu nađe nekih sitnica, uvijek se mi sportaši žalimo na nešto i znamo biti čangrizavi, znam to i po sebi, ali generalno gledajući, uvjeti ovdje su dobri, ne treba se žaliti. Meni su najvažniji hrana i krevet, a to je dobro, tako da nemam prigovora."