Filip Mihaljević, hrvatski rekorder u bacanju kugle s 21,84 metara, rezultat koji je bacio prije epidemije koronavirusa, vratio se u krug bacališta nakon više od tri mjeseca u prvom kolu Dalmatinske lige, što je održana u Parku mladeži u Splitu.
Kao od brda odvaljeni Livnjak (“malo sam ojačao za vrijeme ove prisilne stanke”) u šest je pokušaja imao samo dva ispravna hica - 20,59 u trećoj i 20,61 metara u posljednjoj.
- Nakon svega što se dogodilo u posljednja tri mjeseca, sretan sam što smo se uopće vratili - rekao je Mihaljević obliven znojem, jer u Parku mladeži sunce je pržilo na najjače.
Prepirka sa sucem
Natjecanje bacača kugle (nastupilo ih je šest) počelo je točno u podne i počelo je sa smijehom. Naime, jedan od sudaca (onaj što provjerava je li bacač prestupio) je došao s psom i vezao ga za suncobran, no čim bi se vlasnik odmakao, psu se to ne bi svidjelo i počeo bi lajati.
Predsjedniku Hrvatskog atletskog saveza Ivanu Veštiću je to zasmetalo, zamolio je da se psa skloni negdje kako ne bi ometao Mihaljevića u koncentraciji, no vlasnik je rekao da drugog rješenja nema. Ili će pas ostati s njim ili će on otići s psom.
Ovu prepirku presjekao je Mihaljević:
- Lajao je i do sada, neka ostane, ne smeta.
Malobrojna publika pokušavala je ohrabriti Mihaljevića svaki put kad je ulazio u krug, htjeli su vidjeti hitac preko 21 metra, što je naš rekorder u zagrijavanju nekoliko puta napravio, no kad je krenuo službeni dio, negdje je zapelo.
Smanjiti razliku
- Rekao bih da sam zadovoljan što sam uopće bacao, rezultat nije kakav sam očekivao. Da je sve bilo normalno, sada bi atletska sezona bila na vrhuncu, redao bi se miting za mitingom, a za ovo natjecanje smo se odlučili prije deset dana.
Ovo je trebala biti olimpijska godina, k tome i s Europskim prvenstvom.
- Ispada da tek otvaramo sezonu, a prvo sljedeće natjecanje za koje se zna je prvenstvo Hrvatske za dva mjeseca. Pripreme nisu bile kako smo zamislili, nisu ni mogle biti. Najprije smo bili zatvoreni, nije se ni moglo trenirati, a kad je to dozvoljeno, opet sam bio prepušten sam sebi. Nije jednostavno trenirati kad nemaš cilj na vidiku, nekako se sve odvija spontano. Priznajem, teško se bilo motivirati za trening, pa i za ovo natjecanje.
Bez obzira na sve Filip će pokušati napredovati, pa i napasti 22 metra.
- Nadam se da će biti još natjecanja ove godine, spominje se i Dijamantna liga. Mene od tih 22 metra dijeli samo 16 centimetara. Kažem “samo”, ali znam da me od toga dijeli puno znoja i krvi. Pokušat ću to napraviti ove godine, makar da se približim, smanjim razliku. Što se tiče Olimpijskih igara, cilj ostaje isti. Ući u finale, baciti preko 22 metra, kad si u finalu sve je moguće. Siguran sam da imam još prostora za napredak i moram napraviti sve što je u mojoj moći da ova godina ne prođe samo tako.