Prošlo je više od tri godine otkad ga nema na stazi i nema nikakve sumnje da nedostaje atletici. Istina, pojavila su se neka nova, zanimljiva lica, padaju rekordi u različitim disciplinama, ali Usain Bolt je davao kraljici sportova dodatnu dimenziju. Prije svega fascinantnom brzinom, ali i širokim osmijehom, interakcijom s publikom i daškom zabave i spektakla koji je redovito nosio sa sobom. Reći će neki da je pritom odnosio pozornost drugim sjajnim atletičarima, ali nitko ne može osporiti da je atletika s njim dobila ogroman publicitet i vratila velik dio izgubljene popularnosti. Za kojom sada ponovno vapi.

Samo se sjetim treninga

Ne čudi stoga da se često poteže pitanje njegova mogućeg povratka na stazu. Jer atletiku je napustio prilično mlad za današnje sportske standarde, sa samo 31 godinom. No, koliko god se mnogi nadali ponavljanju Jordanova ili Phelpsova scenarija, koliko god priželjkivali trijumfalni povratak kralja sprinta, od toga neće biti ništa. Potvrdio je to Bolt još jednom u razgovoru za španjolsku Marcu.

- Samo se podsjetim na sav trening koji sam morao odraditi i odmah zaboravim na ideju povratka. To je sve što trebam. Napravio sam sve što sam želio i to me čini smirenim - jasan je Jamajčanin.

Kad je nedavno svjetski prvak na 100 metara Christian Coleman suspendiran na dvije godine zbog propuštanja dopinških testova, bilo je dosta onih u atletskim krugovima i medijima koji su ustvrdili da je to idealna prilika za Bolta da u oslabljenoj konkurenciji dođe do četvrtog uzastopnog olimpijskog zlata. Takvo je što u povijesti u pojedinačnim disciplinama uspjelo samo Alu Oerteru u bacanju diska i Carlu Lewisu u skoku u dalj. No, ni to nije probudilo u Boltu plamen.

- Treninzi su mi uvijek bili teški, ali bilo je to nešto što sam znao da želim i moram napraviti. Želja da budem najbolji na svijetu me održavala. Ljudi ne shvaćaju kroz što sam sve prošao i koliko je to bilo teško. Danas kad gledam neko natjecanje, dođe mi želja da se vratim, ali kad se sjetim što bih sve morao napraviti da bih bio konkurentan, nema šanse. I kad sam s trenerom znao razgovarati o mogućem nastupu na Olimpijskim igrama, on bi mi odgovorio “znam da nisi ozbiljan jer znam koliko mrziš treninge”, ha-ha.

Od današnjih ga sprintera najviše oduševljava svjetski prvak na 200 metara, Amerikanac Noah Lyles za kojeg, kaže, ne postoje granice. No, Bolt ipak ne vjeruje da će se njegovim svjetskim rekordima, 9.58 na 100 metara i 19.19 na 200 metara, uskoro netko približiti.

- Mislim da trenutno nitko nije u zoni mojih rekorda. Trebalo mi je puno vremena i puno napornog rada da bih došao na tu razinu, a svakako su mi pomogli i moji fizički atributi, prije svega visina. Mislim da će biti potrebno još neko vrijeme da mi se netko približi.

U Europi bi prošao bolje

Bolt se nakon atletike neko vrijeme ozbiljno nadao da bi mogao biti uspješan i kao nogometaš. Trenirao je u norveškom Strømsgodsetu, pa u Borussiji Dortmund i južnoafričkom Mamelodi Sundownsu, a za australske Central Coast Marinerse je odigrao i nekoliko prijateljskih utakmica i zabio dva gola. No, ubrzo je odustao od nogometne avanture.

- Da sam ostao u Europi, mislim da bih prošao puno bolje. Otišao sam u Australiju kako bih pobjegao od medija i pritiska, ali nije ispalo onako kako sam se nadao. U Europi bi to duže trajalo i bio bih uspješniji.

Bolt je dobar prijatelj s Cristianom Ronaldom kojeg iznimno cijeni, ne samo zbog nogometnih vještina, nego i zbog sjajne fizičke pripremljenosti. Štoviše, uvjeren je da bi ga Cristiano danas pobijedio u hipotetskoj utrci.

- Siguran sam da bi Cristiano bio brži jer je još uvijek aktivan. Svaki dan naporno trenira i za mene je on supersportaš. Uvijek je u vrhu, uvijek je maksimalno usredotočen. Da, mislim da bi me u ovom trenutku pobijedio.