Nakon lanjskih Olimpijskih igara u Parizu, gdje je bacio kuglu 20,75 metara i ostao bez finala, pomalo je nestao s radara. Povukao se sa svih natjecanja u ostatku sezone, propustio i tradicionalni nastup na zagrebačkim Fontanama u sklopu Hanžekovićeva memorijala, a nema ga ni na dvoranskim natjecanjima ove zime. Pojavio se, međutim, Filip Mihaljević prije nekoliko dana u Zagrebu na gala večeri hrvatske atletike kako bi primio nagradu za atletičara godine, a bez brige, gledat ćemo ga i dalje i na borilištima.

- Kažu, ako nije bilo na društvenim mrežama, nije se ni dogodilo. Tako da se ni kod mene ništa ne događa - uz smijeh odgovara Filip na pitanje gdje se sakrio.

- Evo, nakon Olimpijskih igara smo odlučili uzeti malo dužu stanku. U prosincu smo se lagano vratili treninzima i sada su već u punom jeku pripreme za ono što nas čeka vani. Znali smo i ranije da ćemo nakon završenog olimpijskog ciklusa uzeti dužu pauzu. Zdravlje je u redu, ali javila se potreba za malo dužom regeneracijom. Nisam star, ali sam sada ipak u ozbiljnijim godinama, tu su i supruga i dvoje dvoje koji također zahtijevaju određenu količinu pažnje, tako da smo sve posložili tako da se odmorim, oporavim te zaželim atletike i bacanja - objašnjava 30-godišnji Livnjak.

TOM DUBRAVEC Cropix

Duža stanka znači i da ga ove zime, prvi put nakon 2019. godine, nećemo gledati na dvoranskim natjecanjima. Žali li ipak malo zbog te odluke jer osvajao je već medalje u dvorani, a ožujak bi mu ponudio dvije nove prilike budući da je najprije EP u Apledoornu, pa onda i SP u Nanjingu?

- Ne žalim jer jako se puno toga događalo u posljednjih šest godina, u smislu količine natjecanja, broja hitaca, tona i tona podignutih utega... Kad si mlađi, mislim da je prirodno da imaš veći žar za svako natjecanje, a ovo sada je razumna i pametna odluka koju smo trener Marko Mastelić i ja zajednički donijeli. Ako je ikad prilika za napraviti takvo što, to je nakon Olimpijskih igara. Činjenica jest da bi mi dvoransko EP bila još jedna prilika za veliko odličje, međutim u karijeri koja traje 10-15 godina, moraš ponešto žrtvovati.

Statistika pokazatelj broj 1

Je li odluka o prekidu natjecanja odmah nakon Igara u Parizu potaknuta razočaranjem zbog izostanka finala?

- Nije, čak mislim da bi mi razočaranje možda bilo i veći motiv za nastavak natjecanja. Jednostavno sam bio prazan nakon svega, ali ne zbog lošijeg nastupa. Mislio sam da mogu, vratili smo se kući i odradio sam nekoliko treninga, ali vidjeli smo da to nije to. Mislim da je to bila razumna odluka, nije bila ishitrena, nisam rekao nakon finala “neću više nikad u životu bacati”.

TOM DUBRAVEC Cropix

Kad pogledamo cijelu Filipovu prošlu godinu, bila je to “klackalica”. Nakon što je 2022. u Münchenu postao europski prvak u bacanju kugle, postolje je uhvatio i na EP-u u Rimu, ovaj put sa srebrom oko vrata, postavši prvi naš muški atletičar koji je osvojio dvije velike medalje na otvorenom. No, uz izostanak olimpijskog finala, treba reći i da mu je prosjek rezultata lani pao ispod 21 metra, što je daleko od njegova i hrvatskog rekorda (21,94).

- Ne mogu dati konkretan razlog zašto je tako. To je činjenica, od toga ne treba bježati. Ja volim statistiku i vjerujem joj više od bilo čega, više i od osobnog dojma i od video-analiza. Statistika je meni pokazatelj broj 1. Bilo je lošijih rezultata, bilo je svega, čovjek u jednoj sezoni prođe kroz puno toga. Na mitingu u Slovenskoj Bistrici je bacanje bilo iznimno dobro (21,71, op. a.), a nakon toga je došao Rim gdje sam bio spreman i za veće daljine, ali odradio sam to taktički jer sam znao da Fabbrija ne mogu uhvatiti, a od ostalih sam se želio odvojiti i to sam i napravio. A što se ostaloga tiče, bilo je na treninzima jako dobrih dana, bilo je lošijih dana, ali stvarno nemam konkretan razlog zašto je prosjek rezultata pao.

Nije svako zlo za zlo

Je li ih to možda potaknulo da nešto mijenjaju na treninzima?

- Nastavljamo kao i ranije, nema puno mijenjanja. Imamo neku svoju filozofiju i odnos koji funkcionira, nekad malo bolje, nekad lošije. Ponekad za neke stvari jednostavno nema objašnjenja, dogode se kako se dogode, to je ljudski faktor kojeg nema u statistikama. Kažem, nema promjena, samo nekih na minimalnoj razini.

JAKOV PRKIC Cropix

Vjeruje li onda da će se nakon ovog resetiranja i punjenja baterija vratiti na onu razinu kada je bacao blizu 22 metra?

- Ja sam i u Parizu rekao da sam nakon razočaranja u Tokiju već iduće godine bio europski prvak, tako da nije svako zlo za zlo. Čovjek nekad treba, uvjetno rečeno, dotaknuti dno da bi se poslije izdigao. Ne vjerujem da jedan dobar rezultat može osigurati sljedeći dobar, ali isto tako ne vjerujem ni da jedan loš može donijeti loš niz. Jednostavno, treba se pojaviti svaki dan na treningu i raditi. Tako da, a to je odgovor na vaše pitanje, vjerujem da se mogu vratiti na nekadašnju razinu.

Kad bismo ga prvi put mogli vidjeti na djelu?

- Nismo još potvrdili raspored, ali jedan od prvih mitinga će biti Hanžekovićev memorijal u svibnju, u malo neobičnijem terminu ove godine. Pa onda ide Dijamantna liga, Rabat, Rim i svi drugi već uobičajeni mitinzi.

Vide se samo medalje i plasmani

Puno smo puta prijašnjih godina razgovarali o muškoj kugli koja je rezultatski otišla u neslućene visine, predvođena čudesnim Ryanom Crouserom koji je svjetski rekord doveo do 23,56 m. Hoće li se u skorijoj budućnosti dogoditi da kugla krene prema dolje ili će nastaviti rasti?

- Kompleksno pitanje. Ove godine neće ići prema dolje. Možda pokoje natjecanje bude lošije, možda i na SP-u medalja bude na 21,80, a ne na 22,10, ali generalno, mislim da ove godine rezultati neće ići prema dolje. I neće ići prema dolje sve dok je Ryan tu. Tek kad on ode, može se očekivati mali pad. Ali opet, svi zajedno smo napravili veliki korak prema naprijed, tako da ne vjerujem da će u skorijoj budućnosti rezultati jako padati. A za kasnije ne znam, ne vidim neke mlade bacače, 2005. ili 2006. godište, koji su toliko dominantni da bi mogli nastaviti ovo što smo mi stvorili posljednjih desetak godina.

ANDREAS SOLARO Afp

Vidi li Filip to što je dio najveće generacije u povijesti bacanje kugle kao prokletstvo jer bi u nekom drugom razdoblju možda osvojio znatno više medalja ili smatra da ni on ne bi bacao toliko daleko da nije dio ovog društva?

- Oboje. Prokletstvo je to jer ljudi izvana vide samo medalje i plasmane. Kad običnom čovjeku kažeš da si bio drugi, to mu je “vau”, ako si bio prvi, još i bolje. A ne zna koliko si bacio, ni što to znači. Moje četvrto mjesto na dvoranskom SP-u u Beogradu s 21,83 je super uspjeh za jednog momka iz Livna, ali vjerojatno samo deset ljudi zna da bi gotovo na svakom drugom SP-u taj rezultat bio vrijedan zlata. Nekad se znalo dogoditi da i najbolji na svijetu baci 18,90, kao što je to jedne godine napravio Christian Cantwell u Zagrebu. A sad se ne može dogoditi da itko iz top 5 ili top 10 baca takve daljine. To je surova borba za preživljavanje. Da, vjerujem da su mi konkurenti pomogli i motivirajuće je gledati rezultate oko sebe, ali isto tako mislim da bi moja razina ipak bila slična ovoj i bez njih.