‘Nisam očekivala da ću tako brzo doći na ovu razinu, a sada vjerujem da je dostižan i hrvatski rekord‘

U punoj je brzini Veronika Drljačić uletjela u 2025. godinu i ne skida nogu s gasa. Djevojka koja već godinama dominira u Hrvatskoj na 400 (ali i 200) metara, tijekom dvoranske je sezone spustila osobni rekord na 52.91 što joj je otvorilo i vrata nastupa na Europskom dvoranskom prvenstvu u Apeldoornu. No bila je to samo uvertira u, već sada možemo reći, nezaboravno ljeto za 23-godišnju atletičarku. Ljeto u kojem je već četiri puta popravljala osobni rekord na 400 m, u kojem je osvojila dvije vrijedne međunarodne medalje i približila se plasmanu na Svjetsko prvenstvo koje će se u rujnu održati u Tokiju.

Počela je s 52.00 na Ekipnom prvenstvu Hrvatske u Karlovcu, da bi se 14 dana kasnije na Europskom ekipnom prvenstvu (2. divizija) u Mariboru spustila i na 51.72. No, posebno upečatljiv bio joj je prošli tjedna u kojem je najprije na Svjetskim sveučilišnim igrama u njemačkom Bochumu osvojila srebro nadmašivši osobni rekord za još šest stotinki, da bi samo tri dana kasnije na Balkanskom prvenstvu u grčkom Volosu dotrčala do zlata, slomivši u finišu odličnu Rumunjku Andreu Miklos (lani peta na seniorskom EP-u) i ušavši u cilj u vremenu 51.22.

Vrijedna i uporna atletičarka strpljivo je gradila svoj sportski put - od rodnih Križevaca gdje ju je trenirao poznati stručnjak Dragutin Palčić, koji je nekada vodio i Branka Zorka, pa do dolaska u Zagreb i AK Dinamo-Zrinjevac gdje danas trenira pod vodstvom Damjana Sedića. I gdje velikim koracima grabi naprijed što je potvrdio i tjedan iz snova koji je iza nje...

- Osjećaji su stvarno posebni. Cijeli tjedan bio je ispunjen emocijama, prvo srebro na Svjetskom sveučilišnom prvenstvu i novi osobni rekord, a onda zlato na Balkanskom prvenstvu, uz još jedan odličan rezultat, odnosno novi osobni rekord. Kada se sve to dogodi u samo nekoliko dana, shvatiš koliko se sav trud i odricanja isplate. U tih nekoliko dana prošla sam cijeli spektar osjećaja - od pozitivne treme prije starta, preko nevjerice nakon prolaska cilja, do velikog zadovoljstva kad se slegnu dojmovi. Mislim da je to jedan od najljepših tjedana u mojoj karijeri do sada i velika motivacija za ono što dolazi.

UNISPORT.HR

Je li znala da ima u sebi takve rezultate?

- Znala sam da dobro treniram i da je forma odlična, ali iskreno, nisam očekivala da će se rezultati tako brzo spustiti na tu razinu. Na treninzima sam osjećala da napredujem, da sam brža i snažnija, ali utrke su uvijek nešto drugo - posebna atmosfera, adrenalin i dodatna neizvjesnost. Ovi rezultati su mi pokazali da mogu trčati puno brže nego što sam možda sama vjerovala i dali su mi dodatno samopouzdanje. Sada znam da se granice mogu još više pomaknuti ako nastavim ovako raditi i biti strpljiva.

S ovih 51.22 došla je na samo 44 stotinke od hrvatskog rekorda koji od 2006. drži nekadašnja svjetska juniorska prvakinja Danijela Grgić. Je li to jedan od sljedećih ciljeva?

- Naravno, hrvatski rekord je jedan od ciljeva koji me dodatno motivira. Još prošle godine činilo mi se dosta daleko, ali sada kada sam ga znatno približila, vjerujem da je dostižan. Rekordi su tu da se ruše, ali ne opterećujem se rokovima, želim ići korak po korak, raditi kvalitetno i ostati zdrava. Ako nastavim ovako napredovati, sigurna sam da će rezultat doći, a možda već na Svjetskom prvenstvu u Tokiju.

Kad smo se dotaknuli Tokija, treba reći da je Veronika s posljednja dva rezultata ušla po renkingu u kvotu 400-metrašica koje drže mjesto za SP. Naravno, budući da kvalifikacijsko razdoblje traje do 24. kolovoza, trebat će obraniti tu poziciju, ali isto tako, ima je prilike i popraviti.

- Vjerujem i nadam se najboljem. To bi za mene bilo ogromno iskustvo jer bi to bilo moje prvo SP na otvorenom. Tamo je konkurencija nevjerojatno jaka, ali upravo takva natjecanja izvuku ono najbolje iz sportaša. Vjerujem da bih uz takvu konkurenciju mogla doći do svog maksimalnog rezultata, a možda čak i do državnog rekorda.

Spomenuli smo sjajne ovogodišnje rezultate. Što je glavni razlog tako velikog napretka?

- Najveći razlog svakako je kvalitetan rad s trenerom Damjanom Sedićem, kao i činjenica da smo sezonu uspjeli odraditi bez većih ozljeda. S njim sam pronašla pristup treninzima koji mi savršeno odgovara i koji mi omogućuje da iz svakog treninga izvučem maksimum. Osim toga, motivirajuća atmosfera u Dinamu, gdje su mnogi kolege postigli izvrsne rezultate, dodatno me potiče da se neprestano razvijam i svakim danom težim biti najbolja verzija sebe.

Veronika s trenerom Damjanom Sedićem

VERONIKA DRLJACIC/INSTAGRAM

Uz ovakve rezultate jedna od meta je, pretpostavljamo, i plasman na Olimpijske igre u Los Angelesu. Ima li sve što je potrebno za ostvarivanje tog i svih drugih ciljeva, od financijske podrške do svega drugoga?

- Los Angeles je definitivno jedan od glavnih i najvažnijih ciljeva u mojoj karijeri. Olimpijske igre su vrhunac sportskog natjecanja i san svakog sportaša, a ja sam svjesna koliko je to zahtjevan put koji traži mnogo rada, odricanja i strpljenja. Vjerujem da imam solidne preduvjete za ostvarenje tog sna - od kvalitetnog trenerskog tima, nepokolebljive podrške obitelji i kluba, do vlastite motivacije, discipline i želje za napretkom. Ipak, vrhunski sport uvijek zahtijeva dodatne resurse, bilo da je riječ o financijskoj podršci, stručnom timu, medicinskoj skrbi ili adekvatnim uvjetima za trening i oporavak. Svjesna sam tih izazova i spremna sam se boriti za svaki korak prema cilju. S timom koji imam oko sebe vjerujem da mogu savladati prepreke i ostvariti sve što sam zamislila, ali isto tako otvorena sam za nove prilike i dodatnu podršku koja će mi pomoći da na putu do OI budem što spremnija i konkurentnija.

Spomenuli smo da je već dugo dominantna u Hrvatskoj na 400 m. Zna li uopće koliko je dugo nepobjediva u domaćim vodama i smatra li da bi bila još bolja da ima jaču konkurenciju?

- Već nekoliko godina, točnije od 2020., nisam izgubila utrku na 400 metara u Hrvatskoj i to mi puno znači jer pokazuje kontinuitet rezultata. Sigurno je da bi jača domaća konkurencija donijela dodatni izazov i možda ubrzala napredak, ali s druge strane, imam priliku nastupati na jakim međunarodnim mitinzima gdje konkurencije ne nedostaje. Svaka utrka s brzim djevojkama tjera me da idem do kraja svojih mogućnosti i to je ono što me gura naprijed.

I za kraj, kakva je Veronika izvan atletske staze. Ima li vremena za ikakve hobije, nešto što te opušta?

- Volim jednostavne stvari - otići na kavu, družiti se s obitelji i prijateljima ili se jednostavno prošetati i opustiti. Takvi trenuci me smiruju i daju mi energiju za ono što slijedi. Sport je velik dio mog života, ali volim pronaći vrijeme i za sebe, da se maknem od treninga i natjecanja te napunim baterije.