Možda zvuči podcjenjivački prema ostatku društva jednu atletsku disciplinu svoditi na okršaj dviju osoba, ali nekako smo svi uoči mitinga Dijamantne lige u Birminghamu bili uvjereni da ćemo u ženskom bacanju diska gledati baš to - dvoboj. I vrlo brzo se to pokazalo točnim, jer već u prvoj seriji su Sandra Perković i Valarie Allman pokazale da su nedostižne za konkurenciju, da njihove daljine nitko drugi ne može pratiti. Iz tog otočkog okršaja kao pobjednica je izašla Amerikanka, ali nova runda slijedi već predstojeće subote na njezinom terenu, na Hayward Fieldu u Eugeneu gdje će u srpnju biti održano i Svjetsko prvenstvo.

- Pokazalo se da smo Valarie i ja svijet za sebe jer smo ostale suparnice ostavile jako daleko iza sebe. Drago mi je da postoji takva djevojka s kojom ću se ‘pofajtati’, ali svi smo mi krvavi ispod kože - rekla nam je Sandra nakon ovogodišnjeg dijamantnog debija.

Drukčije je bacati doma

Kako i sama kaže, krvava je ispod kože, i naravno da se nada da će iz tih “fajtova” uskoro izlaziti kao pobjednica. Uostalom, u tom je stilu govorila i ispred mikrofona Dijamantne lige neposredno nakon natjecanja.

- Sezona je duga i s puno ciljeva. Ovaj put sam bila druga, ali ima vremena da uhvatim Valarie tijekom sezone.

I doista, dobro je da se razvija ovo suparništvo između hrvatske i američke rekorderke jer rivalstva su uvijek dobra priča u atletici, a sigurni smo da je i Sandri to još jedan motiv više. Dosad u karijeri nije imala suparnicu ovakvog kalibra. Da, bilo je djevojaka koje su je pobjeđivale, koje su imale dobru sezonu, ali to su uglavnom bili povremeni bljeskovi. Kubanka Denia Caballero je, primjerice, uzela Sandri svjetski naslov 2015., te je godine jednom bacila i preko 70 metara, ali na tome je više-manje i ostalo. Sandra protiv nje ima omjer 36-6. Druga Kubanka Yaime Perez osvojila je svjetski naslov prije tri godine, imala je posljednje tri sezone više uspjeha od Sandre, ali ukupno i ona ozbiljno kaska za našom atletičarkom (36-14).

No, s Allman je priča ipak drugačija, Amerikanka ima adute koje Kubanke nikad nisu imale. Nije to samo olimpijsko zlato iz Tokija, već i činjenica da je četiri puta u karijeri bacala preko 70 metara što nikome, osim Sandre, od aktivnih bacačica nije uspjelo. Najdalji hitac, iz travnja ove godine, joj je 71,46 čime je za nijansu nadmašila i Sandrin osobni rekord (71,41). Naša atletičarka vodi protiv Amerikanke s 11-6, ali gledajući samo prošlu i ovu sezonu omjer je 6-1 za Allman.

No, tu se sada vraćamo na Birmingham i na činjenicu da je Sandra unatoč “porazu” imala puno razloga za zadovoljstvo i optimizam. Jer po rezultatu je zapravo bila vrlo blizu Valarie (67,85 - 67,26), a ovako dobro otvaranje međunarodne sezone nije imala još od 2018. Ne treba pritom zanemariti ni da je Allman na američkom tlu imala dosad puno jače provjere nego što je to imala Sandra na dva manja natjecanja u Splitu.

- Drugačije je bacati na domaćem mitingu, nego na svjetskoj sceni. Ovo je super otvaranje sezone i sada idem dalje bez prevelikih očekivanja i bez previše forsiranja. Samo trebaju još neke sitnice sjesti na svoje mjesto da se vrati onaj potpuni onaj sjaj i onda će biti zanimljivo - kaže nam Sandra.

I njezino dobro raspoloženje nakon subotnjeg natjecanja sugerira da osjeća kako je na dobrom putu, kao što je to najavila i uoči odlaska u Englesku.

- Jako sam sretna što sam uživala u natjecanju i što sam se budila iz hica u hitac. Možda mi je žao da prve tri serije nisam iskoristila za još bolji rezultat, ali možda sam još bila i uspavana. Ali, drago mi je da sam napokon iskusila onaj osjećaj nakon treće serije, kad sam počela vrtjeti i uskakivati u disk, i mislim da se počelo buditi ono što mi treba.

Slijedi Eugene

Daleko su još vrhunci sezone, Svjetsko prvenstvo u Eugeneu u srpnju i Europsko prvenstvo u Münchenu mjesec dana kasnije. Ima vremena da Sandra podigne formu na još višu razinu, ali početak svakako nudi ohrabrenje. Slijedi Dijamantna liga u Eugeneu, bit će to vrlo naporno putovanje, Sandra i njezin trener Edis Elkasević promijenit će četiri leta do Oregona. Želja joj je, kaže, samo da u toj “odiseji” sva prtljaga dođe na vrijeme kako ne bi imala problema kao naša druga diskašica Marija Tolj u Birminghamu. Diskove, na žalost, ne može pospremiti u ručnu prtljagu tako da se može samo nadati da neće biti nikakvih komplikacija...