TOMISLAV KRISTO/CROPIX
Apsolutna dominacija

Sandrinih devet kruna u Zagrebu: Djevojka iz Dubrave cijelo desetljeće dominira na drugom kraju grada

Olimpijska pobjednica u bacanju diska Hanžekovićevom je memorijalu poklonila još jednu pobjedu
Piše: Vedran BožičevićObjavljeno: 17. rujan 2020. 22:30

Najlakše je reći, “pa to se od nje i očekivalo”. Sandra Perković posljednjih nas je godina sve razmazila, navikla nas je na silne trijumfe, medalje, pobjedničke nizove, pomicanje granica... U takvoj su se situaciji njezine pobjede na Hanžekovićevu memorijalu počele doživljavati kao nešto sasvim normalno, počele su se upisivati unaprijed. Ali, skupiti devet kruna nije nešto obično, jednostavno, nešto što se podrazumijeva. Reći će vam svi sportaši da su nastupi pred domaćom publikom uvijek lijepi i emotivni, ali nose sa sobom i ogroman pritisak. Posebno kad je to, kao u Sandrinu slučaju, i rodni grad, kad je to natjecanje na kojem je godinama brendirana kao najveća zvijezda.

Zato njezinih devet zagrebačkih pobjeda nisu mala, obična stvar. Uostalom, paralelno s njezinom pojavom na velikoj sceni, i Hanžekovićev memorijal je ušao u kategoriju tik do Dijamantne lige, tako da je konkurencija na Mladosti uvijek bila jaka. Čak su i u ovoj koronasezoni organizatori uspjeli dovesti aktualnu olimpijsku doprvakinju Melinu Robert-Michon. A Sandra je još jednom pokazala koliko joj je stalo do Zagreba i do mitinga. Komotno je, nakon svega što se događalo, mogla prekrižiti ovu sezonu i reći da se okreće idućoj godini. Ali, odlučila se pripremiti isključivo za Hanžekovićev memorijal, za svoj 13. nastup na najdražem mitingu kojem je za jubilarno 70. izdanje poklonila novi trijumf.
2010.

Prvu pobjedu ostvarila je 2010., kao 20-godišnjakinja, samo mjesec dana nakon što je postala europska prvakinja. I odmah ju je začinila rekordom mitinga (65,56).
- Ne bi imalo smisla da Yarelis Barrios drži rekord na mom mitingu - poručila je mlada Sandra.

2012.
Danas će priznati da joj je miting 2012. bio i najemotivniji jer je na njega došla kao novopečena olimpijska pobjednica. Još je jednom srušila rekord mitinga, ovaj put sa 65,79, iako nije time bila najzadovoljnija.
- Iskreno, očekivala sam puno više. Primarni cilj je ostvaren, popravila sam rekord, ali... Željela sam ovdje tih 70 metara, ali doći će i to.

2014.
Nakon što je 2013. nastupila ozlijeđena i ostala bez pobjede, a pritom joj je i Gia Lewis-Smallwood “ukrala” rekord mitinga, Sandra se pobjedama vratila godinu kasnije. I krenula u niz koji traje i dalje. Bilo joj je te 2014. posebno teško nastupiti jer je samo koji dan ranije preminuo Ivan Ivančić, trener koji ju je stvorio i odveo na svjetski vrh. No, skupila je snage i posvetila pobjedu svome Trendži.
- Da je neka druga situacija, da je otišao netko drugi iz moje obitelji, sigurno ne bih nastupila. Ali, budući da je otišao on, veliki svjetski trener, atletičar i moj vođa, znam da bi htio da nastupim. Htjela sam da pobjeda ide baš njemu i otišla je.

2015.
Samo nekoliko dana uoči Hanžekovićeva memorijala Sandra nije uspjela obraniti naslov na Svjetskom prvenstvu u Pekingu, osvojila je drugo mjesto iza Kubanke Denije Caballero. Bio joj je to motiv da u rodnom gradu pokaže daje ipak najbolja. Već u trećoj seriji vratila je rekord mitinga u svoje vlasništvo bacivši disk 69,77 metara, a u posljednjem ga je pokušaju i dodatno popravila (69,88).
- Nadam se da sam ovime pokazala koje je odličje na SP-u trebalo biti moje.

2016.
Pobjeda u Zagrebu bila je šlag na tortu čudesne godine, godine koju je Sandra okončala s obranjenim naslovima europske i olimpijske prvakinje i bez ijednog poraza.
- Drago mi je što sam ispunila svoj dugo očekivani cilj, što sam pobijedila na svakom mitingu ove godine. Konačno sam dočekala sezonu iz snova. Još ćete me dugo gledati ovdje. Još ću ja vama i dosaditi - poručila je s Mladosti nakon bačenih 67,86.

2017.
Bila je to najveća Sandrina godina na Hanžekovićevu memorijalu. Dan uoči nastupa rekla je, “bio bi red da novi krug na Mladosti krstim pravim, velikim hicem”. I “krstila” ga je. Prvi je put pred domaćim navijačima njezin disk letio preko 70 metara, i to dvaput! U petoj seriji bacila je 70,83 i tako četvrti put u karijeri srušila rekord mitinga, a u posljednjoj je dodala i 70,44 m.
- Ja sam tek na pola puta svoje karijere. Tek toliko da znate, ispred mene je još bar deset Hanžekovićevih memorijala - najavila je euforično.

2018.
Do sedme pobjede došla je samo četiri dana nakon što je zbog bolesti ostala bez naslova u Dijamantnoj ligi, što joj je bio prvi poraz poslije 13 mjeseci. Iako još uvijek nedovoljno oporavljena, bacila je 67,60 metara.
- Jako smo podigli kriterije, ljudi sada misle da Sandra uvijek može baciti preko 70 metara, ali da je to tako lako, sve bi djevojke bacale toliko. Ovih 67,60 na mokrom krugu je odličan rezultat.
2019.

Bila je to teška godina za djevojku iz Dubrave, imala je dosta problema s ozljedama i formom, ali na najdražem je mitingu i na obnovljenom stadionu ponovno blistala.
- Jako sam zadovoljna, krug je nov i trebalo mi je vremena da mu se prilagodim budući da je dosta brz. Sretna sam da sam u takvoj situaciji uspjela baciti 67,78.

2020.Devetom Sandrinom slavlju na Mladosti svjedočili smo u utorak. Jest, statistički je tih 64,67 najmanja daljina s kojom je odnijela pobjedu, ali nikakvim kritikama nema mjesta. U ovoj suludoj godini, u kojoj su joj treninzi prekidani, a natjecanja nije bilo ni za lijek, bio joj je to prvi (i jedini) ljetni nastup, tako da se zapravo radi o vrlo dobrom rezultatu.
- Jako sam zadovoljna pobjedom, jako sam zadovoljna što sam bacala na Hanžeku, što se atletika vratila i što je ova sezona, koliko god bila negativna, ipak završila jako pozitivno - rekla je Sandra.

Linker
10. listopad 2020 11:36