Bio je to dan koji nam je možda dao brzinski uvid u buduće vladare svjetskog sprinta. U razmaku od samo nekoliko sati, na dva kraja svijeta, srušeni su svjetski juniorski rekordi na 100 i 200 metara. Najprije je na mitingu Continental Toura u Gaboroneu, glavnom gradu Bocvane, lokalni dečko Letsile Tebogo (18) istrčao stotku za 9.96 sekundi, da bi pet sati kasnije u Baton Rougeu američki vunderkind Erriyon Knighton (18) “progutao” pola kruga za nevjerojatnih 19.49!
Obojica su još lani skrenula pozornost na sebe, posebno Knighton, a njihovi posljednji rezultati potvrda su da su ovi mladići i dalje na pravom putu i da velikim koracima grabe naprijed.
Daleko još od vrhunca
Erriyon Knighton je u subotu definitivno izazvao veću “uzbunu” jer ne samo da je s tih 19.49 popravio vlastiti svjetski juniorski rekord za čak 35 stotinki, nego je došao i na četvrto mjesto svih vremena među seniorima. Najbolji je to rezultat u svijetu još od 2012. kada su Usain Bolt i Yohan Blake u finalu Olimpijskih igara u Londonu trčali 19.32, odnosno 19.44. Osim dvojice Jamajčana, brže od Knightona u povijesti je trčao još samo nekadašnji svjetski rekorder Michael Johnson. Bolt je četiri puta u karijeri trčao brže od 19.50 sekundi, prvi put u dobi od 21 godine, dok je Blake to napravio dvaput, a Johnson jednom. Nikome od njih to nije uspjelo u tinejdžerskim godinama, a jednako tako, nitko od njih to nije napravio prije kolovoza, odnosno prije špice sezone. A Knighton je svojih 19.49 istrčao posljednjeg dana travnja, u trenucima kada je sezona još daleko od vrhunca.
Knighton je lani u Jacksonvilleu kao 17-godišnjak trčao 20.11 i tako za dvije stotinke popravio najbolji svjetski rezultat u mlađejuniorskoj kategoriji (U-18) koji je od 2003. godine držao Bolt. Nova eksplozija dogodila se koji tjedan kasnije na američkim “trialsima” u Eugeneu kada je najprije istrčao 20.04, a onda i nevjerojatnih 19.88 čime je srušio i svjetski juniorski rekord (U-20) koji je od 2004. bio u Boltovom vlasništvu (19.93). Nije se zaustavio ni na tome, već je u finalu bio još četiri stotinke brži. Plasirao se time na Igre u Tokiju gdje je bio najmlađi muški američki atletičar još od 1964. i Jima Ryuna, a nastup je okončao na četvrtom mjestu s 19.93.
Nedodirljiv ili ipak ne?
Jasno je da je u ovakvim situacijama nemoguće izbjeći usporedbe s Boltom, posebno kad se uzme u obzir da je već srušio dva njegova rekorda. A uz subotnji Knightonov rezultat, ni onaj najveći rekord legendarnog Jamajčanina, famoznih 19.19 iz Berlina 2009., više se ne čini tako nedodirljivim u doglednoj budućnosti. Jasno, mladić s Floride još uvijek je junior i ne možemo sa sigurnošću znati kako će se razvijati njegova karijera, ali da je čudesno brz, pa i značajno brži od Bolta u tim godinama (44 stotinke), to stoji.
"Jako je dobar osjećaj biti brži nego što je Bolt bio u ovim godinama, ali pokušavam ostati skroman. Samo moram nastaviti trenirati i nadam se da ću nastaviti napredovati ovom brzinom. Naravno da bih želio oboriti Boltov svjetski rekord i napravit ću sve što mogu da uspijem u tome, ali idem korak po korak. Tehnički i fizički mogu postati puno jači, a kad naučim potpuno ispravno trčati 200 metara, mislim da ću biti puno bolji", poručuje klinac koji je tek u siječnju napunio 18 i koji na Floridi trenira uz svjetskog prvaka na 110 m prepone Granta Hollowaya.
A na drugom kraju svijeta, na afričkom kontinentu, bljesnuo je Letsile Tebogo. S 9.96 postao je tek drugi U-20 atletičar u povijesti koji je probio granicu od deset sekundi, te za stotinku nadmašio svjetski juniorski rekord Trayvona Bromella iz 2014. Tebogo je lani osvojio naslov svjetskog juniorskog prvaka, ali kako je dio velikih zemalja, uključujući SAD, tada zaobišao Nairobi zbog situacije s koronavirusom, bilo je onih koji su smatrali da to zlato nema pravu težinu. No, nakon subote nitko više nema pravo sumnjati u ovog mladića.
Prvo bocvanino zlato
Afrika je, naravno, u atletici sinonim za srednje i duge pruge, ali dala je posljednjih godina i mnoge sjajne sprintere, prvenstveno Waydea van Niekerka, svjetskog rekordera na 400 metara. Imao je Tebogo i u vlastitoj zemlji odlične uzore, ali oni su za njegov gušt trčali ipak malo predugačke dionice.
"Motivacija za ulazak u atletiku bili su mi sjajni momci kao što su Isaac Makwala i Nijel Amos. Međutim, jednostavno sam želio nešto promijeniti u našoj zemlji, pa sam morao raditi nešto drugačije od njih i zato sam se odlučio natjecati na 100 i 200 metara. Ponosan sam na svoj nastup na lanjskom SP-u i što sam Bocvani donio prvu zlatnu medalju", kaže Tebogo.