Da ga sasvim slučajno prije deset godina na tribinama lokalnog stadiona u gradiću Greveni na sjeveru Grčke nije zamijetio atletski trener Evangelos Papanikos, danas vjerojatno ne bismo imali jednog od najvećih dominatora u svijetu atletike, ali i sporta općenito. Možda bismo, doduše, imali zvijezdu urbanih, adrenalinskih sportova, ali sudbina ga je tog dana dovela pred oči iskusnog trenera koji je odmah reagirao i dao zamah jednoj grandioznoj karijeri. Karijeri koja je u četvrtak navečer u Budimpešti zaokružena i posljednjim kamenčićem koji je nedostajao u mozaiku.
Miltiadis Tentoglou (25) u spektakularnom je finalu skoka u dalj u posljednjoj seriji osigurao naslov svjetskog prvaka, sletjevši na 8,52 metra. Prije toga je u prvom pokušaju skočio 8,50, ali to mu ne bi bilo dovoljno za zlato jer je Jamajčanin Wayne Pinnock skočio jednako daleko, ali je imao bolji drugi skok. Držalo ga je to na čelu, sve dok u Tentoglou u "zadnjoj sekundi" nije izvukao iz sebe dva centimetra dulji skok. Te završne serije su mu obilježile posljednjih nekoliko godina - na Olimpijskim igrama u Tokiju ugrabio je zlato u zadnjem pokušaju, a lani ga je na SP-u u Eugeneu izgubio na isti način.
Tentoglou je tako u Budimpešti napravio isto ono što je dva dana ranije uspjelo Talijanu Gianmarcu Tamberiju u skoku u vis - kompletirao je sve velike titule u karijeri. S time da Grk sve te titule drži u ovom trenutku - aktualni je olimpijski pobjednik, te svjetski i europski prvak, i na otvorenom i u dvorani. Definicija savršenstva...
- Jedina zlatna medalja koja mi je nedostajala sada je moja. Ostao sam smiren nakon prvog skoka jer sam bio siguran da Pinnock ima puno toga za reći. Vrlo je jak i sljedeće će mi godine biti još jača konkurencija. Htio sam skočiti više od 8,50 m i uspio sam u zadnjoj rundi, ali sam ostavio nogu u pijesku i izgubio još bolji rezultat. Bilo je to veliko natjecanje, velika borba, bolja nego prošle godine. A sada idem braniti sve svoje titule - poručio je Tentoglou.
Njegov atletski put počeo je, kako smo i spomenuli, sasvim slučajno u dobi od 15 godina. Dotad je mali Miltos, rođen u Solunu, a odrastao u Greveni, sanjao o tome da postane MotoGP vozač ili profesionalni surfer, a najdraži hobi u tim mu je godinama bio parkour. I bio je jako dobar u toj najmlađoj gimnastičkoj disciplini koja ima sve više poklonika među novim generacijama. Riječ je o urbanom sportu u kojem je cilj što brže svladati različite prepreke skakanjem, trčanjem, penjanjem, provlačenjem... Potrebna je za to dobra ravnoteža i velika snaga, a Tentoglou je sve to imao već kao tinejdžer.
I tako je jednog dana na tribinama lokalnog stadiona s prijateljima izvodio različite parkour vratolomije i privukao pažnju Evangelosa Papanikosa. Iskusno trenersko oko odmah je primijetilo klinca koji je pokazivao mješavinu snage, brzine i gimnastičke okretnosti. Uspio ga je nagovoriti da se pridruži atletskom klubu, vjerojatno i ne sluteći što je pokrenuo.
Iako mu je prva disciplina bio skok u vis, u kojem je već na prvom natjecanju preskočio 1,80, čim se okušao u skoku u dalj, znao je da je to pravi odabir. Napredak je bio brz, već 2015. je na mlađejuniorskom SP-u u Caliju završio peti sa skokom od 7,66 m, a u svibnju sljedeće godine srušio je grčki juniorski rekord, skočivši 8,19. Dva mjeseca kasnije osvojio je srebro na juniorskom SP-u u Bydgoszczu, a 2017. je postao europski juniorski prvak.
Mnogi se talentirani i uspješni juniori izgube na putu do seniorskih visina, ali Tentoglou nije iz te priče. Kad je shvatio da je prerastao Grevenu, preselio se u Atenu kod uglednog trenera Georgija Pomaškog, nekadašnjeg bugarskog daljaša i troskokaša, koji mu je i danas učitelj. Njegov prvi trener nije to doživio kao izdaju, štoviše poslao je sjajnu poruku iz koje bi mnogi mogli ponešto naučiti.
- Najbolji moraju trenirati s najboljima i u najboljim uvjetima. Kad bismo ga tražili da ostane u Greveni, samo kako bismo zadovoljili svoj lokalpatriotizam, bili bismo mu kočnica u karijeri.
Zrelo razmišljanje i sportaša i trenera koji ga je otkrio bilo je presudno za daljnji uspon.
- Miltosa je vrlo lako trenirati. S njim ne morate ponavljati vježbu deset puta kako biste ga natjerali da je usavrši. Teško je naći takvog sportaša. On je Božji dar - kaže njegov sadašnji trener.
Pomaški i Tentoglou zajednički su krenuli graditi veliku priču koja je vrhunac dosegla zlatnom medaljom na OI u Tokiju.
- Neki su nakon olimpijskog zlata zadovoljni učinjenim i malo uspore, ali ja nisam. Odlučio sam još jače trenirati kako bih postigao još bolje rezultate - ističe Tentoglou, a Pomaški dodaje:
- Miltos radi na 60-70% u svim područjima. Ima puno parametara i svi su na visokoj razini, ali treniramo niskim intenzitetom u raznim segmentima. Nisam trener koji će forsirati jer želim da svi moji sportaši imaju dugu karijeru.
Tentoglouov osobni rekord je 8,60 metara, ali jasno je da bi se volio što više približiti svjetskom rekordu Mikea Powella (8,95). No, uvjeren je da ga u tome koče pravila Svjetske atletske federacije (WA). Tijekom zime mu je poništena pobjeda na mitingu u Torunu jer je navodno skakao u sprintericama koje nisu u skladu s pravilima. Miltos je kasnije prodao te sprinterice na aukciji i donirao 20.000 eura za stradale u potresu u Turskoj, ali s pravilima se i dalje ne miri. I nakon zlata u Budimpešti je otvorio tu temu.
- Svatko od nas sanja o velikim rezultatima, pa čak i svjetskim rekordima. Ali jako je teško to napraviti zbog svih tih čudnih pravila o obući. Proteklih godina bilo je previše promjena. Kad bih mogao koristiti sprinterice za sprint, mogao bih skočiti preko 8,80 m. Moram brzo trčati, a za to mi trebaju sprinterice za sprint. Pogledajte koliko se daljaša poskliznulo u finalu. Ako želite vidjeti svjetski rekord, samo poslušajte što sportaši trebaju. Želim imati ista prava kakva je imao Mike Powell!
Komentari (0)
Komentiraj