‘Trčanje mi je spasilo život. Kad ljudi vide odakle sam došao i gdje sam sada, shvate da je sve moguće‘

Kad je kao desetogodišnjak bio prisiljen napustiti školu i raditi kao čuvar stoke na kenijskim pašnjacima, teško da je mogao zamisliti da će se jednog dana o njemu pisati kao o najboljem na svijetu. Emmanuel Wanyonyi (21) danas doista jest najbolji na svijetu - lani je u Parizu postao olimpijski pobjednik, a ove subote u Tokiju i svjetski prvak, tako da više nema nimalo upitnika oko toga to je najbolji 800-metraš današnjice. Došao je Wanyonyi na Daleki istok kao blagi favorit, ali u njegovoj je disciplini kvaliteta trenutačno toliko raširena da je bilo nemoguće tvrditi sa stopostotnom sigurnošću da će osvojiti zlato. Gubio je ove sezone utrke u Rabatu i Lausannei, ali kad je bilo najvažnije, postavio se šampionski i u gustom finišu odbio sve napade te slavio s četiri stotinke prednosti nad Djamelom Sedjatijem i devet nad Marcom Aropom, srušivši pritom i rekord svjetskih prvenstava (1:41.86).

- Htio sam ovdje istrčati osobni rekord, ali sretan sam i rekordom svjetskih prvenstava. Dan prije finala sam sreo svjetskog rekordera Davida Rudishu, rekao mi je samo da se odmorim i fokusiram, te da je sve moguće. Zaista sam zahvalan na ovoj medalji i na tome što predstavljam Keniju i Afriku - istaknuo je Wanyonyi.

Svjetski rekord koji drži njegov veliki sunarodnjak iznosi 1:40.91 i traje još od 2012. godine i Olimpijskih igara u Londonu. Wanyonyi je na diobi drugog mjesta svih vremena s 20 stotinki sporijim rezultatom.

- Sada ću možda početi razmišljati i o svjetskom rekordu, ali također želim obraniti zlato na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 2028. To je ipak najveći cilj.

Kako smo i spomenuli u uvodu, Wanyonyi je po mnogočemu tipična priča o o uspjehu koji je iskovan u dubokom siromaštvu. Čuvajući stoku, ponekad je zarađivao manje od dva dolara mjesečno. Trpio je iskorištavanje i često mijenjao poslove nakon što ne bi bio plaćen, ali je ustrajao jer su mu barem bili osigurani krov nad glavom i hrana.

- Razmišljao sam da dam otkaz i vratim se kući, ali sam se sjetio da me i tamo čekaju isti problemi od kojih sam bježao. Kad bih dobio nešto malo, nosio bih to kući braći i sestrama da i oni imaju nešto za pojesti - ispričao je svojedobno za BBC.

Kao jedno od jedanaestero djece, Wanyonyi nije imao izbora nego napustiti školu jer njegova obitelj nije mogla priuštiti ni ispitnu pristojbu od samo 40 kenijskih šilinga (0,26 eura). Na kraju se uspio vratiti obrazovanju zahvaljujući zaradi koju je skupio kao pastir i nadničar, a u atletici je pronašao smisao i izlaz.

Novi udarac 2018. mu je zadala iznenadna i neobjašnjena smrt njegova oca.

- Izgledalo je kao da je zadavljen i ostavljen kraj vode. Nađen je s tragom na glavi kao da je udaren. Mislim da je skinuo odjeću kako bi zaplivao, a onda je netko došao da ga opljačka. Nije bilo službene obdukcije, tako da nikad nismo zatvorili to poglavlje. Tog dana moj se svijet srušio. Bilo je bolno, ali nisam imao luksuz tugovati. Odmah sam morao postati glava kuće.

KIRILL KUDRYAVTSEV Afp

Nadao se da će atletikom moći uzdržavati obitelj, ali u počecima se suočavao s podsmijehom jer, za razliku od drugih dijelova Kenije, njegova rodna regija nije poznata po vrhunskim trkačima. Dodatan problem predstavljao je nedostatak novca za tenisice.

- Ako bih našao tenisice, trenirao bih. Ako ne, trčao bih bos po poljima. Ponekad bi se tenisice raspale u jednom danu pa bih morao čekati dok ne nađem drugi par. Ali nikad nisam dopustio da me to zaustavi.

Njegova upornost i brzina privukli su pažnju njegovih učitelja i počeo je nastupati na regionalnim natjecanjima u Keniji. Vrlo brzo se probijao prema vrhu.

- Ljudi su mi stalno govorili "možeš ti daleko, Emmanuel", ali nisam im vjerovao. Nisam se doživljavao kao nešto posebno. Samo sam trčao.

Bio je itekako poseban, toliko poseban da je danas najbolji na svijetu. Uspjesi su mu omogućili da popravi život svojoj obitelji. Sagradio im je kuću i redovito podmiruje školarine za mlađu braću i sestre.

- Htio sam učiniti ono što bi moj otac učinio za njih. Morali su znati da nisu sami. Kad pogledam svoju obitelj i odakle smo došli, to mi samo daje snagu. Volio bih da je moj otac ovdje da me vidi kako trčim. Trudio bih se još više zbog njega, zbog sve ljubavi koju je imao za mene.

Oko jedne stvari nema nikakve dvojbe...

- Trčanje mi je zaista spasilo život! Znam da motiviram jako puno ljudi jer, kada pogledaju odakle sam došao i gdje sam sada, shvate da je sve moguće. Toliki ljudi mi prilaze i kažu "ako si ti uspio, možemo i mi". Takve riječi i mene potiču da guram jače i postignem još više.

Nakon olimpijskog i svjetskog zlata, priča bi bila zaokružena svjetskim rekordom.

- Razmišljamo o poboljšanju osobnog rekorda, a tko zna, možda u tom procesu dođe i svjetski rekord. Rudisha mi također uvijek govori da budem strpljiv, da ostanem fokusiran i da ne dopustim da me pritisak slomi - svjetski rekord doći će u pravo vrijeme. Utrke na 800 m postale su vrlo konkurentne zbog razvoja tehnologije u proizvodnji sprinterica. Zato sam svjestan da postoji mogućnost i da netko bude brži od mene - zaklkjučuje Wanyonyi.