Lijepo je posljednjih godina vidjeti da je među našim atletičarima koji odlaze na velika natjecanja sve više trkača. Godinama su dominirali bacači koji su nam donijeli i još uvijek nam donose najveći broj medalja, dobro su ih pratili i skakači, ali trkača je uvijek nedostajalo. No, malo po malo se i to mijenja, kako na seniorskoj razini, tako i u mlađim dobnim kategorijama. Dakako, još uvijek nemamo, barem kad su u pitanju seniori, favorite za medalje na najvećim natjecanjima, ali ipak se događa određeno buđenje, a nema sumnje da dio zasluga za to pripada i atletskoj dvorani na Zagrebačkom velesajmu. Dvorani koja nije bajna i idealna, ali pogodna je za treninge i sigurno je poboljšala kvalitetu rada.
Na skorašnjem Europskom dvoranskom prvenstvu u nizozemskom Apeldoornu upravo ćemo na stazi imati najviše predstavnika, a jedno od lica tog buđenja hrvatskog trčanja polako postaje i 22-godišnja Nina Vuković. Talentirana 800-metrašica, od ove godine članica Dinamo-Zrinjevca, prošlog je ljeta izborila nastup na Europskom prvenstvu u Rimu, a sljedeći tjedan ćemo je gledati i među kontinentalnom elitom “pod krovom”. Nina posljednjih godina pod vodstvom trenera Igora Čordaša doista lijepo napreduje, lani se na otvorenom spustila na respektabilnih 2:01.03, dok je u dvorani trčala 2:01.75. Nije taj rezultat još nadmašila ove zime, zasad je na 2:02.44, ali forma joj je sve bolja kako se bliži EP.
- Jako se veselim nastupu u Apeldoornu, to nam je i bio cilj, ali ne idemo tamo kako bismo se vratili kući već nakon drugog dana kad su na rasporedu kvalifikacije na 800 m. Ciljamo polufinale, tako da moramo biti spremni na sve taktike - kaže Nina.
Osim prolaska kvalifikacija, ima još jednu želju uoči dvoranskog EP-a.
- Prije svega želim spustiti rezultat, jer puno smo utrka odradili ove zime, ali nijedna se nije “potrefila” kako treba. Uvijek je bilo nekih komplikacija, nešto se izmijenilo, nešto se dogodilo, ali sada rezultat svakako mora ići prema dolje.
Iako u Apeldoornu neće biti ozlijeđene olimpijske pobjednice Keely Hodgkinson, konkurencija će biti jaka i mogla bi našu atletičarku povući prema dobrom rezultatu.
- Jest, ali često se na početku tih velikih natjecanja zna dogoditi da utrke budu taktičke, a to, naravno, ne vodi do dobrog rezultata.
Ali kad prođe prvi krug, u polufinalu se otvaraju nove mogućnosti...
- Tako je, pozlatile vam se riječi, ha-ha.
Nina i njezin trener Čordaš već neko vrijeme surađuju s poljskim stručnjakom Tomaszom Lewandowskim koji je svog brata Marcina svojedobno vodio do naslova europskog prvaka na 800 m i svjetske bronce na 1500 m. Lewandowski je danas trener u nizozemskoj reprezentaciji, ali vodi i međunarodnu grupu atletičara u koju je pozvao i Ninu. Lani je tako prvi put bila s njima na pripremama, a i dio ove zime je provela u Južnoafričkoj Republici.
- To su bile prve pripreme s kojima sam stvarno bila jako, jako zadovoljna. Trenirala sam s jakim curama koje su, naravno, bolje od mene, tako da sam grizla i bilo je zabavno. Jest da je opet bilo isto mjesto priprema kao i lani, ali iskustvo je svakako bilo drugačije. Najveći dobitak je to što vidim kako treniraju, žive i hrane se vrhunski atletičari, a usput pratim sebe naspram njih, gdje sam i što sam. Naravno, i dalje su oni bolji do mene, ali uz njih sam i ja bolja i imam više motivacije. A osim toga, ekipa je super, nisam sama i to je također ono što me gura.
U skupini koju trenira Lewandowski je i jedan od najvećih talenata svjetske atletike Niels Laros (19).
- S Nizozemcima nas ima 20-ak u skupini, ali nikad nisu svi na okupu, uvijek smo raspršeni jer neki imaju ranije natjecanja, a nekima sezone kreće kasnije. Dolazimo iz raznih zemalja, ali svi treniramo na identičan način i pronalazimo se u tome.
Je li bilo malo vremena i za uživanje na jugu Afrike?
- Taj Potchefstroom je mali grad, tako da se praktički sve može vidjeti šetajući u jednom danu, ali zapravo nije ni sigurno kretati se sam okolo ili uzimati bilo kakva prijevozna sredstva, uvijek je najbolje držati se ekipe. Bili smo i na nekom malom safariju, ali ne onom pravom na kojem se mogu vidjeti baš sve životinje. Međutim, u četiri tjedna ionako imamo samo dva slobodna dana, a kad se trenira, jako smo umorni, popodne uglavnom spavamo, pa slijedi drugi trening, tako da i nema previše vremena.
Ide li ta suradnja i dalje?
- Svakako, već su u planu dva nova trening-kampa, najprije opet u Južnoafričkoj Republici, pa onda u Francuskoj.
Lako je iz toga zaključiti da će i u vanjskom dijelu sezone letvica biti postavljena jako visoko.
- Prvi cilj je svakako dobar nastup na Hanžekovićevom memorijalu koji je ove godine jako rano, već u svibnju. Zagreb je moj rodni grad, to mi je poznati teren i tu moram dobro trčati. Važan mi je dobar rezultat i zbog bodova za renking jer krajnji cilj nam je izboriti Svjetsko prvenstvo u Tokiju u rujnu.
Vuče je još jedna velika želja - postati prva hrvatska atletičarka u ovom stoljeću koja se spustila ispod dvije minute na 800 m. Štoviše, probijanje te granice među našim atletičarkama nismo vidjeli još od rekorderke Slobodanke Čolović koja je 1990. završila karijeru.
- Sigurno bih voljela trčati ispod dvije minute. Kad pogledamo moje rezultate iz prošlih sezona, to bi mi zapravo trebao biti cilj ove godine. Zasad nisam zadovoljna ovom dvoranskom sezonom, jer kažem, rezultatski se nisam spustila, još uvijek sam tu gdje samo bila lani, tako da se stvarno nadam da će vanjska sezona biti puno, puno bolja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....