Ajoj, bilo je tu stvarno svega, uz smijeh odgovara Matea Parlov Koštro na pitanje kako je bilo u nedjelju u Hannoveru gdje je završila svoj peti maraton u karijeri. Okončana je ta nedjeljna priča sretno za 29-godišnju članicu AK Svetice, jer ispunila je normu za ovogodišnje Europsko prvenstvo u Münchenu, a usput je s 2;28:39 za 13 sekundi popravila i osobni rekord iako joj to uopće nije bilo u planu. No, puno je stvari bilo protiv Matee, a pehovi su krenuli još prije mjesec i pol.

- Zapravo sam tempirala formu za maraton u Sevilli i stvarno sam bila jako dobra, međutim tamo sam se ozlijedila na zagrijavanju, iz vedra neba. I na startu me presjeklo u loži i baš je loše bilo u utrci jer me jako boljelo. Trener je na 32. kilometru odlučio da stanem, da to dodatno ne pogoršam. Mogla sam tom trenutku i dalje gurati do norme, ali bilo ga je strah kako će mi reagirati noga - priča u uvodu Matea.

Odluka u dogovoru s menadžerom nakon toga je bila da trči maratonu Hannoveru, ali samo u ritmu koji bi joj bio dovoljan za ispunjavanje norme za EP (2;32:00).

- Nisam izvan forme, ali nije to top forma, osjetim to na treningu, a osim toga, Hannover je bio šest tjedana nakon Seville i nemoguće je tako dugo držati životnu formu u kakvoj sam bila. Dogovor je, znači, bio takav da idem samo po normu, ali onda se sve zakompliciralo.

Sama od 27. kilometra

Odnosno, pehovi su se nastavili i u drugom ovogodišnjem pokušaju da istrči normu.

- Izgubili su mi stvari na aerodromu jer je prvi let kasnio. Morali smo žuriti na drugi za Hannover i naravno da nisu stigli prebaciti prtljagu, tako da sam je dobila tek večer prije maratona oko 20 sati. Inzistirala sam da netko od organizatora ode na aerodrom, no tamo su im rekli da stvari nisu stigle. Nakon toga sam s organizatorima otišla do dućana kupiti novu opremu za utrku iako nije baš pametno trčati u novim tenisicama koje niste probali. I taman u trenutku kad sam u dućanu isprobavala nove tenisice, zvali su s aerodroma da su ipak pronašli moje stvari. Stvarno je bilo jako stresno i nisam uopće bila mirna.

No, ni tu nije bio kraj nevoljama.

- Moj “zec” iz Kenije također je ostao bez stvari na aerodromu. Na žalost, dobio je nove tenisice koje su mu napravile problem u utrci jer nikad nije trčao u njima i morao je stati na 27. kilometru, tako da sam ostala sama, bez ikoga da me barem malo štiti od vjetra koji je jako udarao u prsa. A, osim toga, već u startu sam shvatila da ide pet sekundi prebrzo po kilometru i upozoravala sam ga na to, međutim uopće me nije slušao i onda sam skužila da nema sat na ruci jer i on je bio među izgubljenom prtljagom. Tako da je stvarno sve skupa bio cirkus, ali pokušavala sam ostati staložena i na kraju sam to dobro izvukla, uostalom umjesto 2;32 sam trčala 2;28.

DAMIR KRAJAC/CROPIX

Bilo je i dosta straha

S obzirom da je uz sve te nesretne okolnosti istrčala ovih 2;28:39, nameće se zaključak da u sebi ima znatno bolji rezultat.

- Sigurno! Mi smo to, naravno, vidjeli i prije Seville po treninzima, baš sam jako dobra bila. Neću sad govoriti o kojem se rezultatu radi jer ga nisam istrčala, ali stvarno sam bila spremna. Eto, nije bilo sreće, ali nadam se da će me poslužiti neki drugi put.

Je li bilo straha nakon Seville da bi mogla ostati bez nastupa na EP-u?

- Jest, naravno. Odmah sam razgovarala s izbornikom Mladenom Katalinićem i on je predložio da idem na Europsko umjesto na Svjetsko prvenstvo i da probam u što kraćem roku istrčati normu. Imam od ranije normu za SP, ali moramo izabrati samo jedno, jer su preblizu ta dva natjecanja. I na kraju sam odlučila da je najpametnije da u Hannoveru idem samo na normu jer ta ozljeda me još muči. Zapravo, ovo što sam napravila u nedjelju je bilo jako riskantno i trener Slavko Petrović je bio jako uznemiren za vrijeme utrke.

Je li razmišljala uopće da ide na SP umjesto EP-a. Jer da pojasnimo, zbog kaosa u kalendaru koji je izazvao koronavirus, ovo ljeto imamo dva velika natjecanja, u srpnju je SP u Eugeneu, a u kolovozu EP u Münchenu. No, kako vrhunski maratonci ne mogu trčati dva maratona u mjesec dana, jasno je da se moraju odlučiti samo na jedno natjecanje.

- Razmišljala sam o tome nakon odustajanja u Sevilli jer, kažem, od ranije mi vrijedi norma za SP. Ali, u Savezu su rekli da bi htjeli da radije idem na EP, tako da nisam imala previše izbora. Mogla sam forsirati, ali ipak imam i obveze prema Savezu, pa sam im htjela na neki način udovoljiti. Jasno da bi bilo lakše da nisam sada opet trčala maraton, je bih se onda mogla pripremiti za neke druge utrke, što je bio plan. Sada se ipak moram malo odmoriti jer teško je razdoblje iza mene, i fizički i psihički.

Sav fokus na Münchenu

Lani je na Olimpijskim igrama odradila sjajan posao, u teškim uvjetima u Sapporu završila je na 21. mjestu, odnosno na šestom među Europljankama, što sigurno otvara apetite za EP.

- Zapravo su se time vodili i u Savezu, zato su i forsirali EP, a sada imam dovoljno vremena da se pripremim za to. Sav fokus je sada na tome, sve ostale utrke koje ću trčati bit će samo priprema za München.

Šteta je jedino što se sva velika natjecanja održavaju usred ljeta, što ne ide na ruku maratoncima. Teško je zato sanjati o nekom velikom rezultatu, pa će naglasak biti na plasmanu.

- To me i najviše rastužilo nakon Seville jer ona mi je bila super prilika da istrčim sjajan rezultat. Na EP-u se trči 15. kolovoza, usred ljeta, i još su organizatori stavili dosta kasno start i ako ostane tako, bit će jako teško istrčati dobar rezultat. Mislim da će uvjeti biti slični onima u Sapporu, ali eto, barem sada imam iskustva, pa ću biti spremna na visoke temperature.