Sandra Perković ima visoke ambicije ove sezone
 STEPHANE KEMPINAIRE Kmsp Via Afp
SANDRA PERKOVIĆ ZA SN

‘Želim biti najbolja bacačica diska u povijesti! A cjepiva se ne bojim, ono je napravljeno da nas štiti‘

Najbolja hrvatska sportašica nada se nastupu na Igrama gdje će loviti svoje treće olimpijsko zlato
Piše: Vedran BožičevićObjavljeno: 09. veljača 2021. 18:17

Prošle je godine gotovo uopće nismo imali prilike vidjeti na djelu. Na stadionu, u krugu za bacanje, tamo gdje se najbolje osjeća. Naravno, ne govorimo o treninzima koje je najveći dio godine strpljivo i marljivo odrađivala, već o natjecanjima kojih jednostavno nije bilo. Dok su drugi atletičari uspjeli izvući barem nešto od sezone, neki i više od toga, Sandra Perković nije bila te sreće. Bacanja diska gotovo da i nije bilo na većim mitinzima, tako da je sve ostalo na samo dva nastupa - Zimskom bacačkom prvenstvu Hrvatske prije lockdowna (65,93) i Hanžekovićevom memorijalu na jesen (64,67).

Odričem se svega

Korona je prekinula i njezin niz od osam uzastopnih naslova hrvatske sportašice godine, ali je uvjerljivo pobijedila u izboru Sportskih novosti za najbolju sportašicu proteklog desetljeća. S maksimalnim brojem glasova, što doista i ne čudi jer nakon dva olimpijska zlata, četiri svjetske medalje (dva zlata) i četiri naslova europske prvakinje (plus još jednim osvojenim u desetljeću ranije) drugačije nije ni moglo biti. S takvom bi kolekcijom vjerojatno u većini svjetskih država bila glavna kandidatkinja za sportašicu desetljeća.

Sandra se posljednjih tjedana u miru priprema za novu sezonu. Sezonu koja će, svi se nadamo, biti normalnija od prethodne, s Olimpijskim igrama i Dijamantnom ligom u koju se, nakon jednogodišnjeg lutanja i čudnih odluka, vraća i bacanje diska. A s njime i Sandra Perković, apsolutna rekorderka Dijamantne lige po broju pojedinačnih pobjeda (42).
- Evo, da kucnem o drvo, dobro sam. Zahvaljujući svom fizioterapeutu Branimiru Vajdi. Puna sam elana i volje za ono što me, ako Bog da, očekuje ove godine. Treniramo na relaciji Istra-Zagreb, a za daljnje planove smo u pregovorima, ovisno u uvjetima treninga - priča Sandra.

Prethodne je sezone tradicionalno otvarala na Zimskom bacačkom prvenstvu Hrvatske u Splitu, nakon toga bi uslijedio nastavak priprema do početka Dijamantne lige u svibnju.
- Ako sve prođe po planu, i ovu se sezonu, kao i obično, spremamo otvoriti u Splitu. Uvijek volim krenuti u svijet od kuće, posebno sada kad je disk vraćen u program Dijamantne lige, što me iznimno veseli. Ne razmišljam o daljinama i rezultatu. Želja mi je što bolje odraditi pripreme za ljetnu sezonu jer to je ono što je cilj i špica cijele godine.

Možemo li je ove godine očekivati na razini iz 2018., prije problema s ozljedama koje su joj opteretile 2019. i prošle korona-sezone?
- Što želite reći da godine prije i poslije nisu bile dobre, ha-ha-ha. Kao što sam ranije rekla, ne opterećujem se daljinama, opterećujem se samo planom i programom, dajem sve od sebe i odričem se svega da ispunim trenerove zacrtane ciljeve, a onda ćemo lako.

Ne bojim se cjepiva

Poznavajući je, ove je sezone očekujemo još gladniju, motiviraniju i odlučniju poslije svega što se događalo protekle dvije godine. Iako će nas odmah ukoriti jer smo i 2019. uvrstili u ovu priču o teške dvije godine. No, nismo je uvrstili zato što broncu sa Svjetskog prvenstva u Dohi smatramo lošom, dapače, već zbog niza sitnih ozljeda koje su joj razbile ritam te sezone i ipak joj spustile prosjek rezultata u odnosu na ranije godine.
- Koliko se sjećam, ja sam bila jedina Hrvatica koja se iz Dohe vratila s medaljom oko vrata, nisam li - upozorit će, pa dodati:
- Što se tiče motivacije i želja, ja sam uvijek gladna rezultata i treninga, još uvijek živim i postojim da budem najbolja bacačica diska svih vremena. Još uvijek se ne zadovoljavam mrvicama i još uvijek želim i znam da mogu više i bolje.

Posljednjih su tjedana svjetski mediji zatrpani vijestima iz Tokija. Od onih mračnih koji sugeriraju da je izgledno otkazivanje Olimpijskih igara, do onih ipak optimističnijih koji govore o tome da su organizatori i Međunarodni olimpijski odbor razradili detaljne mjere koje će omogućiti sigurno održavanje Igara. Što o svemu misli Sandra, vjeruje li da će se Tokio nakon jednogodišnje odgode ipak održati?
- Ne želim ništa misliti. Mislila sam tako da se lanjske Olimpijske igre ne mogu otkazati, pa se pokazalo suprotno. Treniram i vjerujem da će se održati i da ćemo svi tamo nastupiti.

Hoće li ti silni protokoli i mjere biti opterećenje sportašima, hoće li ubiti dušu Olimpijskih igara?
- Ne opterećujem se protokolima, ni time hoće li biti publike ili neće. Samo želim doći tamo najspremnija i na najljepši način predstavljati boje Lijepe naše. Neka organizatori rade svoj posao, a ja ću svoj.

Planira li se cijepiti ako bude prilike, odnosno nada li se tome prije Tokija?
- Nismo još uvijek dobili nikakve upute ni od Stožera civilne zaštite, ni od Hrvatskog olimpijskog odbora, ali napravit ću sve isto kao i svaki sudionik Olimpijskih igara. Ne bojim se cjepiva, ono je i napravljeno da nas štiti.

Teško se motivirati kad se natjecanja otkazuju, a ljudi oko vas umiru

Je li sve što se događalo u nesretnoj prošloj godini, od poremećaja u treninzima do odgode Olimpijskih igara i manjka natjecanja, ostavilo traga na njoj, bilo u psihičkom, bilo u fizičkom smislu?
- Lagala bih kad bi rekla da nije. Prošla je godina bila teška jer ipak sam još od studenog 2019., pa sve do srpnja 2020., trenirala i nadala se nekim natjecanjima da bih na kraju nastupila jedino na 70. obljetnici našeg dragog Hanžeka. Teško je trenirati, motivirati se i gurati naprijed kada se natjecanja jedno po jedno otkazuju, kada vam sponzori otkazuju i kada se ljudi oko vas razbolijevaju i umiru.

Linker
21. studeni 2024 07:42